Nora's POV
"Liam..."- brzo me pustila iz zagrljaja kad je začula glas koji je odzvanjao kuhinjom.
"Molim te, ponovi šta si rekla."- zbunjeno se nasmijao jer je mislio da nije čuo dobro, iskreno, i ja sam tako mislila, dok ju nisam zagrlila i uvjerila se da sam dobro čula. Postat ću tetka!
"Ja... Liam, nisam znala kako ti to r..."- Iris je bila sva splašena jer je mislila da Liam ne želi to dijete. Vjerojatno to misli, jer to je Iris... Nesigurna je u sve.
"Iriiiisss!!!"- nije uspjela završiti rečenicu, a Liam je projurio pored mene poput furije i čvrsto ju zagrlio.
"Postat ću tata!"- podigao ju je u svoje naručje i vrtio u krug, a Kain i Niall su došli nakon Liamove vriske vidjeti što se događa.
"Postat ću tata!"- ponovi kada ugleda dečke u kuhinji nasmijano skakajući po kuhinji s Iris u rukama.
"Šta je provalio ovaj?"- Niall stane pored mene upirući prstom u Liama jer vikao je, a kao da nije jer je od sreće sve nerazumljivo govorio.
"Iris je trudna!"- a ovo su svi razumijeli. Kain se na prvu ukočio gledajući analizirajući situaciju, dok se Niall glasno nasmijao i skočio Liamu u naručje u kojemu je bila i Iris.
"Niall!"- zazovem ga da to ne radi jer razlijepit će se svi po podu poput palačinke.
"Vuhuuuuuu!"- i počne glasno vikati i derati se, dok smo Kain i ja stajali sa strane nasmijano gledajući u njih, a ujedno smo i žalili Iris. Ne bih joj bila u koži.
Nakon što su izludirali i izvikali po kuhinji, odlučili su otići kući što je bilo iznenađujuće jer njih kao i sami znate nije lako otjerati kući.
"Vidimo se sutra?"- na vratima zastane Kain ispitujući me hoću li se sutra vratiti na posao, a kako oni ne bi primjetili da nešto skrivam, kimnem glavom i potvrdim da ću doći sutra.
"Bok, čuvaj se."- ostavi mi jedan poljubac na čelu, mahne i otrči za ekipom koja već uveliko slavi prema izlazu.
Glasno izdahnem i nasmijem se shvaćajući koliko je danas divan dan.
"Halo?"- javim se na poziv koji je došao od Azre.
"Jesu te našla ova trojca?"- upita me te shvatim da su očito i njezinu kuću pretresali na što se nasmijem.
"Jesu."
"Dobro kad jesu, sad slijedi rešetanje i od moje strane."- preokrenem očima jer postaje poput njih i to mi se nimalo ne sviđa.
"Josh je skoro iz New Yorka doletio."- udarim se jako rukom po čelu ne vjerujući da su napravili toliku strku.
"Reci mu da može doletiti jer postajem tetka, pa da proslavimo."- pokušam zaobići temu o mome nestajanju jer njoj to onda moram reći, ne mogu joj lagati.
"Molim, šta? Tko je od njih trojce napumpao i koga?"- iznenađeno upita, pa shvatim da joj nisam rekla tko je trudan.
"Liam postaje tata."- odgovorim nakon čega ona cikne od sreće.
"Iris je trudna, jeej!"- razveseli se i čak smo još malo razgovarale o tome sve, dok se nije vratila na temu mog odlaska.
"Vidim, pokušavaš uspješno zaobići temu svog odlaska i moram ti priznati odlično ti ide, ali nećeš pobjeći."
"Uhh, Azra sve je tako... komplicirano."- bacim se na kutnu dnevnoj ne znajući kako njoj objasniti sve ovo.
"Tvoj život da je kompliciran, od kad?"- zafrkavala se sa mnom kao i uvijek.
"Od kad si ti u njemu, eto od kad."- uzvratim joj istim tonom na što se ona nasmije.
"Ok, osim mene, tko ti još život čini kompliciranim?"
"Možemo li dogovoriti kavu, pa ti ispričam?"- pokušam odgoditi razgovor jer ja trenutno ne znam šta da joj kažem i kako da joj sve ovo objasnim.
"Sutra poslije tvog posla, pokupi me čekam te pred fakultetom."- odmah je ispalila jer je shvatila da ipak nešto može izvući iz mene što je ispalo smješno.
"Ajde ćus, evo Stella me ubija pogledom jer se ne igram s njom."- nasmijem se jer Stella je njezina petogodišnja sestra koja je trenutno glava atrakcija u kući, ali Azru obožava jer Azra voli djecu, a djeca vole nju. Azru svi vole, ona je uvijek tako vedra i nasmijana, a ispod tog osmijeha će se uvijek vješto skrivati probleme. Osmijehom skriva svoju tugu, osmijehom skriva svoja razočarenja, padove, vriskove. Ona je takva, a ja se ponosim jer imam tako jaku osobu za svoju prijateljicu.
Kada sam poklopila poziv s Azrom ostala sam sama, u tišini, sa svojim mislima koje trenutno ne mogu obuzdati. Toliko toga mi se vrti glavom, a kao da se ne vrti. Razmišljam, a kao da ne razmišljam.
Iz tog razmišljanja iliti ne razmišljanja me trgne neko kuckanje na prozoru. Ustanem i stanem uz prozor gledajući šta se događa, a kad ga otvorim i pogled kroz njega na dnu ugledam Ethana koji mi vedro maše.
"Šta izvodiš ti?"- pokušam ga ukoriti jer svatko ga može vidjeti ovdje i uostalom tko još kamenčićima gađa prozore.
"Hajde da se provozamo, vratit ću te ujutro."- upre prstom u auto na što ja uzmem kamenčići koji je završio u mamom stanu i pokušam ga pogoditi, ali je to otišlo daleko od njega, a ne u njega.
"Zar ti nisi čuo da kad trebaš nekoga da uđeš u zgradu, pozvoniš na vrata koja trebaš, umjesto da gađaš kamenčićima po prozoru?"- glumila sam srditost, ali njega je to kao i obično nasmijavalo.
"A šta ako zgrada nema lift, a ja sam lijen?"- nadvikivali smo se što mi se malo nije sviđalo jer, svatko nas može vidjeti. Možda je Zara ovdje negdje, možda Liam kruži oko zgrade. Ne znam, možda se previše bojim.
"Penješ se stepenicama?"- upitno ga pogledam pokušavajući nekako završiti razgovor.
"Hajde ti se spusti, pa idemo."- nasmijem se ne vjerujući da me stvarno zove da idem s njim. Čudno mi ga je gledati tako, čudno mi je s njim biti u dobrom odnosu.
"Joj... Nešto ne mogu. Lijena sam, a zgrada nema lift."- kažem ozbiljno makar sam se htjela glasno nasmijati svome odgovoru, a Ethan koji me pogledao smrknuo se zamahivajući prstom.
"Kako?"
"Ajde kako?"- vrtio se u oko svoje osi gledajući u nebo zamahivajući rukama, dok sam ga ja zbunjeno gledala jer nisam znala zašto to radi.
"Kako na sve uvijek imaš odgovor?"- napokon se zaustavi i pogleda me odozdola što mi je izmamilo osmijeh na lice.
"Ja sam ti neviđeni talent."- nakesim se jer mi je ovo skoro pa ispao kompliment.
"Okej neviđeni talentu, možeš li se spustiti dolje?"- viknuo je.
"Mogla bih početi naplaćivati ovo, pa svako malo netko me treba."
"Razgovaraš sa mnom već sedam minuta to ti je točno 200 funti, a pošto si mi nekakav prijatelj imaš akciju od..."- razmišljala sam što reći, a onda se dosjetim.
"Ti mi nisi prijatelj nemaš akciju, tako da onda ukupno naš razgovor košta 200 funti."
"Oh zaboravila sam na duševne boli, one iznose 70 funti što označava iznos od 270 funti, pošaljem broj računa mailom."- ozbiljno sam govorila glumeći da gledam još uvijek na sat na mobitelu, ali me iz toga prekine nešto što me pogodilo u glavu.
"Dobit ćeš ti prijatelj, silazi dolje."- prijetećim tonom je viknuo Ethan, a onda shvatim da sam ga toliko naživcirala da me kamenčićem pogodio u glavu.
"Čemu nervoza?"- sarkastično upitam na što on glasno izdahne spuštajući pogled prema podu odmahivajući glavom.
"Nemoguća si."- ponovno podigne pogled prema meni smijući se.
"Neviđeni talent."- odgovorim oslanjajući se rukama na prozor kako bih ga bolje vidjela.
"Jesi gotova, hoćeš li se spustiti?"- sada mi ga je postalo malo žao jer toliko čeka da se spusti dolje, a ja ovdje naplaćujem razgovore.
"Nisam, kuda idemo?"- pitam zaboravljajući da pokušavam razgovor privesti kraju na što se samoj sebi nasmijem odmahivajući glavom.
"Ne znam. Kud nas put odnese."- slegne ramenima jer ni sam ne zna kud idemo, ne zna ni zašto je to predložio.
"Znači neće biti bed ako ostanem u duksi?"- upitam ga jer sam vidjela i njega u duksi i trenirci, totalno casual što od njega ne viđam često. Stalno je u odjelima koja mu dobro stoje kao i duksa i trenirka.
"Neće biti bed ni ako gola dođeš."- skupim oči kad to kaže jer se ponaša kao da nemam susjede koji sve uvijek čuju.
Pokažem mu srednji prst i zatvorim prozor kako bi otišla obući grudnjak, a i da napokon skinem ove traperice i da obučem tajice i nekakve tenisice jer očito da će noć biti duga.
Premišljala sam se trebam li ostati u njegovoj duksi ili da ju možda presvučem. Jednostavno, nakon što sam obukla grudnjak nije mi se dalo tražiti po ormaru novu tako da sam ostala u ovoj, a na svoju kosu na glavi sam potpuno zaboravila. Htjela sam ju svezati u nekakvu pundžu, ali kosa koja mi je malo iznad ramena nisam uspjela to izvesti jer je prekratka, pa uhvatim one pramenove kose koji mi smetaju i svežem u malu pundžu.
Kada sam se obukla i spremila shvatila sam da sam gladna, on je vani i čeka me. Došla sam do prozora, otvorila i ugledala njega kako stoji nagnut na svoj auto čekajući me.
"Mogu li jesti? Imaš li toliko strpljenja?"- viknem i trgnem ga iz misli jer se vrcnuo i pogledao me.
"Nemam strpljenja, kupit ćemo ti nešto usput."- preokrenem očima na njegovu rečenicu, pa zatvorim prozor i izađem iz stana.
Spustila sam se dolje s rukama u džepovima jakne. Gledao me kako mu prilazim i smijao mi je.
"Nešto je smješno?"- stanem pred njega na što on odmahne glavom i uštipne me za obraz.
"Napravi to još jednom i ostat ćeš bez te ruke."- pljesnem ga po ruci koja me uštipnula jer sam i dalje htjela zvučati ljutito i opasno, ali on to naravno više neshvaća tako.
"Nesumnjam ni najmanje."- spusti ruke u svoju trenirku tako da mislim da moje obraze više neće uznemiravati.
"Pozdravi moju baku, eno gleda točno u nas."- upre prstom iza mene na što ga pogledam raširenih očiju ne vjerujući da je to rekao. Zaboravila sam disati, u obraze mi je odletila krv i sigurna sam da sam rumena kao paprika. Šta njegova baka sada radi na prozoru? Baš sad. Pa teta Karmen...
Ethan je na moj izraz lica crknuo od smijeha. Doslovno. Počeo se smijati kao malo dijete, a ja se okrenem i ugledam nikoga, nema bake koju je spomenuo, pa je očito da se htio našaliti sa mnom.
"Kretenu."- šakom ga lagano udarim u rebra kako bi shvatio da sam se uplašila i više nego što on misli.
"Trebala si si vidjeti izraz lica, kao da sam rekao da ti je brat iza leđa, a ne moja baka."- govorio je kroz glasan osmijeh, dok sam ja pokušavala biti ozbiljna, no njegov gromoglasni osmijeh mi je to uništio, morala sam mu se nasmijati, pa barem tiho.
"I onda sam ja nemoguća?"- upitam odlazeći od njega te sjednem u auto na suvozačevo mjesto čekajući ga da sjedne u auto i krenemo, dok se nisam predomislila.
"Kako je prošao razgovor s FBI-om?"- započne razgovor nakon što pokrene auto, a razgovor je naravno započeo s mojom braćom.
"Prošla sam bolje nego ti."- nakesim se namještajući se na sjedalu spremna na dugu vožnju.
"Siguran sam da jesi."- pogledao me, dok sam ja znala da me gleda, ali ga u inat nisam htjela gledati već sam gledala ravno.
"Imaš alibi?"- nasmije me pitanje jer su mu rekli kako će istražiti njegov alibi što me nasmije.
"Imam."- sigurno kimnem glavom jer sam sigurna da mi vjeruju upotpunosti.
"Sutra me očekuju na poslu."- kažem kako bi znao organizirati ovo vrijeme. Trenutno je šest popodne i ne znam šta smjera.
"Stići ćeš."- odgovori nakratko prebacujući pogled na svoj ručni sat.
"Samo da znaš, još uvijek sam gladna."- podsjetim ga na što kimne glavom vozeći gradom.
"Nadam se da nisi nekakav vegetarijanac ili nešto slično jer ću te izbacit iz auta da paseš travu."- brzo je govorio, dok sam ga ja gledala u želji da ga lupim po glavi jer govori to.
"To sam mogla i kod kuće."- odgovorim, pa se ubrzo nađemo na parkiralištu Mcdonaldsa čekajući u redu za hranu koju je Ethan naručio.
"Mislim da mi je trava bila bolja opcija."- zafrkavala sam se jer mi je bilo dosadno sjediti u auto čekajući u redu za tu hranu. Mogla sam jednostavno jesti i kod kuće.
"Slobodno, eno imaš tamo."- upirao je prstom prema mome prozoru na što ga lupim po tom prstu jer sam se šalila, a on je mene 'ozbiljno' shvatio.
"Što si tako agresivna?"- požali se vraćajući ruku na volan, a ubrzo otvori i prozor kako bi preuzeo naručenu hranu.
"John, ne bacaj smeće po jaraku."- prije nego li je zatvorio prozor auta čuli smo malu svađicu između mame i sina koji su se spontano našli pored našeg auta i hodali uz njega.
"Eto Ethane, ni u jarku te ne žele."- našalim se na što me Ethan pogleda otvorenih usta sigurno misleći kako sam nemoguća, a njegov izraz lica me malo nasmijao.
"A baš si..."- nije znao kako završiti rečenicu pa samo uz osmijeh odmahne glavom i prebaci pogled na cestu nastavljajući voziti.
Hranu koju je naručio našla se u mome krilu, a od gladi sam morala sve otvoriti kako bih uzela nešto što mi se sviđa i pojela.
Ethan me promatrao kako jedem, a on pošto je vozio nije mogao jesti, pa mi ga je u jednu ruku bilo žao jer ne može jesti.
"Hoćeš?"- upitam ga rukama mu pokazujući na neki burger koji sam jela na što se on nasmije tako da mi je odgovor bio jasan.
Ispružim ruke i spustim svoj burger u njegova usta i više od pola moga burgera je nestalo u njegovom jednom zalogaju.
"Heeeej."- tužno kažem kada ugledam da mi je ostalo još jako malo za pojesti.
"Ja sam to platio."- odmah odgovori.
"Jer sam ja gladna."- i ja ispalim žvakajući zadnji zalogaj svog burgera.
"Dobar zaključak."- kimne glavom vozeći cestom, a onda je nastala neugodna tišina koje sam se bojala cijelo vrijeme.
"Šetnja?"- nakratko sam se zamislila, a auto se u tom roku uspio zaustaviti. Ethan me gleda čekajući moj odgovor koji nije dobio jer sam razgledavala gdje smo.
Kimnem glavom kada sam shvatila gdje smo. Negdje u gradu, a šetnja bi mi sad dobro došla.
"Nikada mi nije bilo ni na kraj pameti da ću s tobom hodati gradom razmišljajući što ćemo slijedeće učiniti."- hodali smo jedan pored drugog, a od hladnoće smo ruke stavili u džepove jakne kako bi se ugrijali.
"Ti razmišljaš?"- našalim se.
"Kada sam pored tebe, ne."- on je zamišljeno govorio i tada sam shvatila da moj sarkazam treba tu treba nakratko stati.
"Zašto?"- upitam.
"Ne znam, ti mi objasni."- nasmije me njegova zbunjenost, pa ga nakratko pogledam i nastavim hodati.
"Pa ja ni sebi ne mogu objasniti isto, a kamoli tebi."- obadvoje se nasmijemo mome odgovoru nakon čega stanemo, okrenemo se jedan prema drugom i pogledamo se.
"Ne mogu spavati jer stalno razmišljam gdje si i šta radiš, kada radim nešto ponovno si mi ti u mislima, a kada se pojaviš više ne mogu normalno razmišljati."- njegove riječi su me raznježile jer sam znala da to govori iz srca, a njegove oči koje su se sjajile pod punim mjesecom su bile nešto najljepše večeras.
Podignem se na prste i poljubim ga, ponovno iznenađujući i njega, a i sebe.
"To ti se zove zaljubljenost. Znam da je uvrnuta, ali tebi to dobro stoji."- odvojim usne od njegovih i vratim se u početnu poziciju smijući se svome odgovoru.
"A ti?"- i sada je došao red na mene.
"Ja se osjećam iskorišteno..."- moj sarkazam se nije mogao nakratko povući, pa sam se morala opet našaliti.
"Dobit ćeš ti iskorišteno."- zarežao je na mene i tako me natjerao da otrčim od njega, bježeći jer imam osjećaj da ću nadrljati.
"Stani ti, da te iskoristim."- vikao je trečeći za mnom, dok sam se ja smijala davajući zadnje atome snage u to bježanje.
"Ethan."- pokušam ga zaustaviti zazivajući ga, a on kao da je još bolje trčao za mnom.
Bezbrižno trčimo gradom, smijemo se, grlimo i ljubimo. Nisam se nikada osjećala tako sretno i sigurno. Već dugo se nisam toliko smijala. Već dugo nisam bila sretna...
x x x
Evo mene sa jedno stvarno sugim nastavkom u kasno doba noći... klasika😂
Nadam se da sam vas ugodno iznenadila i da ste uživale😊
Luuvam vas❤️