Nora's POV
"Šta je iskorišteni? Razgovor nije prošao kako si zamislio, pa si se vratio s prijetnjama?"- otvorim vrata koja je zaustavila Ethanova noga sprječavajući mi da ih zatvorim.
"Ti..."- otvorivši vrata ugledam njega te se u sekundi nađe gurnut na mene tako da smo sada oboje bili u stanu.
"Dobar dan!"- iza Ethana se nađe Eliott koji je gurnuo Ethana na mene, ali sam uspjela reagirati i ostati stajati na nogama pridržavajući Ethana koji nije ovo očekivao.
"Kako kome."- odgovori Ethan jer se meni jezik ukočio kada sam ga vidjela na vratima, Eliott uđe u stan zatvarajući vrata, dok je u drugoj ruci držao pištolj.
"Kršite dogovore i nimalo mi se to ne sviđa."- kada shvatim da se Ethan stabilizirao udaljim se od njega tako da sam bila još i dalje od Eliotta nadajući se da ne zna to što Ethan zna.
"Tebi se ne sviđa ni kada se dogovori ne krše."- Ethan je poživčanio tako da je dosta dobro govorio za razliku od mene koja sam imala tisuću i jednu scenu u glavi jer Eliott sigurno nije došao bez veze.
"Kako me znaš."- namigne mu Eliott zamahivajući rukom u kojoj je držao pištolj na što glasno udahnem udaljavajući se još dalje od njih jer ne želim dobiti metak.
"A da me uvedete unutra? Noge su mi otpale dok sam vas čekao."- kaže Eliott očekujući našu reakciju, ali samo smo ostali stajati na mjestu.
"Uvest ću se sam."- dok sam se ja uspješno pokušala udaljiti i od jednog i od drugog na kraju se obadvojca nađu u dnevnoj. Ethan je stao pored mene, dok je Eliott hodao po stanu razgledavajući.
"Nora, a zašto si to napravila? Znaš da smo se lijepo dogovorili."- počne govoriti previše mirno, bilo je previše kako da kažem, emotivno, a toga sam se najviše bojala to je sigurno neki znak, sada će puknuti.
Nisam odgovarala na postavljeno pitanje te se uskoro nađe ispred mene gledajući me.
"Pusti ženu da diše."- Ethan je uočio da mi se tijelo grči svakim korakom kojim mi je prilazio Eliott nakon čega ga rukom pogurne da se udalji od mene.
"Ja ću ju pustiti da diše, a hoćeš li joj ti dati nakon što ti kažem da Zaru više nećeš vidjeti samo zato što ti se izlajala?"- protrnem na te riječi koje su bile dosta jake čak se i Zara našla u svemu ovome, ni kriva ni dužna.
"Miller."- zareži Ethan te stane ispred mene unoseći se u facu Eliottu kojemu je bilo svejedno za išta.
"Samo da vidim da joj nedostaje dlaka na glavi, strpat ću ti tatu u zatvor tolikom brzinom da nećeš stići ni trepnuti."- počne s prijetnjama Ethan koji ga je nakon toga uhvatio za košulju i držao ga.
"Slobodno, nakon toga se nećeš sa Zarom stići ni pozdraviti, razmislit ću o tome hoću li ti ju dozvoliti da ju vidiš kako ju uništavam."- Eliott se cerekao, a tu sam shvatila da ju je možda oteo i tada se uplašim. Izvučem mobitel iz džepa i udaljim se od njih koji su se sada počeli gadno svađati te sjednem uz rub kutne očekujući da će mi se Zara javiti.
Zvala sam Zaru, ali nije se javljala te me uhvati lagana drhtavica, ovo je sve jednostavno previše. Zara ništa nije kriva.
"Pusti ga."- kada shvatim da Zaru neću dobiti odustanem od toga da ću ju možda dobiti te bacim mobitel negdje sa strane i stanem pored Ethana hvatajući ga za ruke pokušavajući ga udaljiti od njega.
"Ethan!"- zarežim jer me nije poslušao, a nakon toga me primjeti i teškom mukom ga pusti.
"Šta želiš? Napravit ću šta god želiš samo pusti Zaru, ona ništa nije kriva."- bojala sam se jako ali preuzela sam krivicu, moram zbog Zare, nije kriva.
"Nora."- Ethan koji je bio iza mene me povuče za ruku jer nije htio da se predam. Izvučem ruku i pogledam u Eliotta koji se smijao tome što sam rekla.
"Nećeš samo ti napraviti, i on će."- odgovori gledajući u mene, a onda podigne pogled i namigne Ethanu.
"Svidjet će ti se, siguran sam."- nastavi provocirati obraćajući se Ethanu.
"Trebate presjeći jednu rutu."- nisam shvaćala šta Eliott govori te pogledam u Ethana za koje sam sigurna o čemu ovaj priča.
"Sutra u ponoć Torres ima pošiljku za Dublin, a vas dvoje ćete to presjeći i donijeti meni."- kaže Eliott upirući prstom u nas dvoje, a ja sam smo gledala u jednu točku jer mi nije bilo jasno zašto sam se dovela u ovu situaciju? Jesam li se morala izlajati?
"Kako ćete to izvesti? Ne znam, vaš zadatak je da do dva ujutro roba bude u mome skladištu inače Zara umire."- u želducu mi se nastani kamen na spomen da Zara može umrijeti, krivi korak i gotova je.
"Želim ju čuti, moram znati da je dobro."- drhtavim glasom kaže Ethan. Po glasu sam čula da mu je teško i shvaćam to, oteo mu je sestru.
"Obavi posao kako treba pa ćeš ju i vidjeti."- Eliott mi priđe i uštipne me za obraz te me tako trgnuo iz misli što ga je nasmijalo.
"Sretno."- mahne nam pištoljem i izađe iz stana.
Ethan i ja smo ostali stajati na mjestu ne razgovarajući, samo smo šutjeli neko vrijeme ja sam šutjela od straha i od šoka. Iz problema u problem, nikako izaći iz problema.
"Nora."- zazove me ali nakratko zatvorim oči te kada ih ponovno otvorim krenem prema sobi.
"Ne želim sada razgovarati."- odgovorim odlazeći u sobu jer stvarno nisam mogla razgovarati, bojim se za Zaru, a ako joj želim pomoći trebam se smiriti jer nije vrijeme da se Ethan i ja sada svađamo. Zarin život je u pitanju, a njegove slike i dokumenti koje mu je hladno dao u ruke su ga doveli do svega ovoga. Sam si je kriv, ja sam u ovome igrom slučaja, ali nažalost tu sam.
Ethan's POV
Povukla se u sobu bez puno objašnjavanja, a ja nisam mogao otići kući jer ne mogu ju ostaviti samu. Eliott se može vratiti, a ona nije u stanju braniti se tako da sam ostao ovdje zivkajući ljude na sve strane jer mi nije jasno kako Zara može biti oteta, a nadgleda ju barem šestero ljudi. Pokušavam nekako doći do nje, naći ju, ali nema joj ni traga. Razmišljam kako ćemo sutra sve to obaviti, pokušavam da izbjegnemo to. Smišljamo plan kako na robu namamiti policiju, a da u isto vrijeme tamo bude Eliott. Čisto sumnjam da će to biti moguće jer se Eliott ne javlja, a ni neće dok mu roba ne dođe u skladište.
Dugo vremena je prošlo od kada je Nora otišla gore, razmišljao sam kako ju dozvati te se sjetim, umjesto da odem gore vidjeti šta se događa odlučim ju nazvati preko mobitela.
Čim je počelo zvoniti na mome uhu, počelo je zvoniti i negdje u mojoj blizini. Od znatiželjnosti sam hodao po kući tražeći ga i na kraju ga nađem na kutnoj u dnevnoj kako zvoni uz ime Kreten.
Spustim svoj mobitel s uha da vidim zovem li ju još i je li moguće da me tako nazvala. Kada uvidim da moj mobite još zvoni shvatim da sam taj kreten, ipak ja.
"Super."- sarkastično kažem te podignem mobitel s kutne i odlučim otići kod nje u sobu, ne može biti tamo zauvijek zatvorena.
"Nora."- počnem kucati na vrata njezine sobe, ali ne čujem ju. Ne dobijem dozvolu za ulazak. Glasno izdahnem od njezine tvrdoglavosti i uđem, ali naiđem na praznu sobu.
"Nora!"- viknem ne gledajući u otvoren prozor koji je vodio na terasu, uplašio sam se jer sam ugledao praznu sobu, ali odahnem kada sam ugledao taj prozor otvoren. Nisam ju vidio je li tamo, ali čuo sam da se nešto događa.
Priđem prozoru te se nagnem na štok gledajući ju kako svu ljutnju izbacuje na vreći za boksanje, bila je umorna i po izrazu lica sam to vidio, ali nije odustajala od te borbe s vrećom.
"Zvao te neki kreten."- pomislio sam da će se vrcnuti ili nešto kada me vidi da sam tu i da ju gledam. Ne, ništa, uopće nije reagirala nego se nastavila boriti neumorno cupkajući na mjestu.
"Mogao si mu se javiti, imali bi o čemu razgovarati."- zapuhano odgovori, dok sam ja njezinim mobitelom zamahivao očekujući da će prestati tući tu vreću, no nije.
"Ok, još si ljuta."- kimnem glavom shvaćajući da neće razgovarati sa mnom jer je ljuta na mene te se okrenem i bacim joj mobitel na krevet koji je bio prazan.
"Nisam, nimalo. Ljuta sam na sebe jer sam dopustila da joj se ovo dogodi."- počne vreću udariti još jače kada izgovori tu rečenicu te mi tada nije bilo svejedno, ne treba se kriviti. Ja sam saznao za to i natjerao ju da mi prizna.
"Zašto sebe uopće kriviš? Ti nemaš veze s ovime kao ni Zara."- kažem namještajući se uz taj štok gledajući ju kako ne odustaje.
"Dopustila sam da me nasamariš i samo zato sam jako ljuta."
"Morao sam."
"Naravno da si morao, ali na kraju je sve to završilo na policiji."
"I kakvu sad imaš korist od toga?"- i sada stane i uspuhano me pogleda smirujući se.
Nisam odgovarao na njezino pitanje jer nije u stanju slušati moja objašnjavanja, ljuta je i prvo se mora smiriti kako bi me saslušala.
"Kako možeš raditi sve to makar znaš da ju u svakom trenutku možeš izgubiti?"- upita me te se okrene uzimajući ručnik koji joj je bio na nekakvom velikom krevetu nakon čega obriše znoj koji je oblio njezino lice.
"Naučiš se s vremenom nositi s tim."- odgovorim najjednostavnije što je išlo, a nakon toga makne pogled s mene i nastavi udarati u vreću.
"Jednog dana će ti se to obiti u glavu i bit će kasno."- kaže kroz zube jer od opterećenja i udaranja u vreću drugačije nije mogla govoriti.
"Znam."- slegnem ramenima jer se meni sve obilo u glavu kad sam nju uveo u svoj život i mislim da je točno tu došao kraj našeg razgovora te se okrenem i krenem prema izlazu iz sobe.
"Kako možeš?! Samo ćeš reći znam i nastaviti po svome? Nastavit ćeš riskirati njezin život zbog svog zadovoljstva?! Ona nije kriva što ti je sestra, nije ni kriva što si ti njezin brat koji joj u život samo donosiš probleme. Ti ne razumiješ da ona nikada neće imati normalan život samo zato što si ti to što jesi. Nedokazani kreten!"- iza leđa sam čuo skidanje rukavica za boksanje, a ubrzo i njezin glas koji je vikao meni iza leđa, dovoljno glasno i jasno da me dirne ono mjesto koje mi se ne sviđa, ne sviđa mi se jer je upravu, a ja drugačije ne mogu.
"Ti se prestani derati na mene."- okrenem se gledajući ju jer mi ne treba deranje, dovoljno mi je jasno da je Zara u opasnosti.
"Boli istina, ha? Neka boli, bolit će još i više ako Eliott naudi Zari."- nakon što skine rukavice s ruku baci ih pored sebe bijesno me gledajući.
"Naudit će joj samo ako se ne budeš držala dogovora."
"I ti mu vjeruješ? Kako on kaže tako će i biti?"- zamahne rukama podizajući obrve, dok sam se ja trudio govoriti ne pregrubo, a opet da se mogu obratiti jer Nora mora sad biti tu.
"Hoćeš li prestati više dramiti, trebamo biti smireni i razmisliti kako ćemo to sutra obaviti, a ne svađati se."- kažem joj upirući prstom u nju.
"Naravno, ja dramim. Dobro."- glasno izdahne te krene prema meni te shvatim da će napokon ući u kuću. Kad uvidim da mi prilazi i da me kreće zaobići uhvatim ju za lakat i zaustavim ju.
"Trebam te."- teško sam se natjerao na to tako da sam to jedva uspio prošaptati, ali morao sam. Trebam izvući Zaru, ali ona mi mora pomoći.
Zara's POV
"Kako je prošlo?"
"Nisi ih valjda jako uplašio?"
"Je l..."- kada sam ugledala Eliotta na vratima s kojime situaciju s Norom i Ethanom pratim od samog početka, znam da mi je Nora lagala za Eliotta samo kako bi me Ethan udaljio od Eliotta, ali nije uspio jer ne želim prekinuti nešto što smo Eliott i ja dugo gradili, svašta smo prošli i mislim da smo se dovoljno upoznali, a i svađali da budemo nešto više od prijateljstva. Nora i Ethan su nas svojim postupcima samo zbližili, pa smo Eliott i ja odlučili napraviti nešto dobro i za njih, da se zbliže. Isplanirali smo lažnu otmicu, nisam oteta nego po cijele dane ležim kod Eliotta i žderem čekajući da me 'spase', makar sam spašena jer sam upoznala Eliotta. Nadam se da će ovaj plan koji smo nas dvoje smislili upaliti jer je plan dovoljno dobar da se posvađaju i kažu šta misle, dok ujedno ne mogu bježati jedan od drugoga jer se boje za mene tako da stalno moraju biti zajedno, pa se iskreno nadam te ce sve ovo dobro proći.
"Stani, jasno mi je da si radoznala sjedni i ispričat ću ti."- kaže kroz osmijeh na što odmah sjednem čekajući ga da mi sve u detalje ispriča. Gledao me s osmijehom ne znajući što reći.
"Zaro, doći ćeš mi glave."
x x x
Nadam se da niste puno zbunjeni. Ili sam ipak malo pretjerala?😂😂😂
Uživajte, luvam vas🤗🤗