Slike i sve moguće scenarije u glavi bilo je nemoguće zaustaviti. Ovog trena sve je propalo, sav trud, strpljenje, čekanje i nadanje. Suze ovog trena neće pomoći dok gledam u prazne i mračne oči osobe koja bi trebala biti moj zaštitnik.
Ostajem snažna i ne dam emocijama i suzama da zavladaju mojim tijelom. Ne. To je najlakši izlaz, odustati i prepustiti se. Ovog puta ne Sky. Ovog puta iz ove situacije izlazi samo jedan pobjednik. Samo što ovog puta jedini pobjednik biti ćeš ti.
Opuštam se u stolici koja mi je već dobro poznata. Ovaj teritorij najbolje znam ja, svaku rupicu u zidu, svaku ladicu, svaki kutak. Igra je tek počela, no već vodim. Udah.
Spustim pogled i prvo što primjetim je pištolj na tijelu osobe kojoj je upravo taj pištolj trebao bit predmet zaštite, zaštite mene. Ali ne, taj pištolj cijelo vrijeme namjenjen je meni. Teško progutam slinu i podignem pogled tako da moje oči gledaju ravno u oči čovjeku koji je nalik Owenu. Maleni smješak zatitra mi na mojim usnama.
"Jasno mi je zašto ovo radiš. Vidim, nisam slijepa. Imate iste oči znaš?"
Kažem to podrugljivo, ali opet sa dozom opreza. Za igru je potrebno dvoje, a ako mislim pobjetiti trebam biti pažljiva.
Obrati mi se ljutitim tonom i sa sve manje strpljenja.
"Začepi kučko! Začepi! Ne znaš ti ništa, apsolutno NIŠTA!" Udari šakom u stol i približi svoje tijelo i lice mom.
Ostanem smirena i tek lagano podignem glavu tek da vidi kako se ne bojim. Izgubila sam tokom godina puno toga, ali svoje dostojanstvo, svoje ja i moje srce koje sada pripada Ianu ne dam! Pogotovo ne ovoj kukavici. Ovim kukavicama.
Ovog puta nasmijem se na glas, pa odjednom zaustavim. Igru luđaka mogu igrati i ja trebam im živa to je sigurno. 2:0 za mene. U kuhinji ispod sudopera, treća ladica krije set noževa. Rezervni ključevi stana nalaze se u mojoj sobi u ladici noćnog ormarića, nekoliko promišljenih poteza i sve ovo može ubrzo završiti.
"Ali znam. U pravu sam zar ne? Owen ti nije prijatelj već brat zar ne?" Pogledala sam udesno, potom ulijevo što uhvati Greaseouvu pozornost. Uznemiren je i nesiguran u sebe.
Pogledam ga ravno u oči i šapatom kažem
"Tvoja adamova jabučica i vrat previše su blizu mome tijelu, samo jedan pravi potez moje ruke može te koštati života. Smrt je brza, ali ne mogu obećati da nije bolna."
Odmakne se od mene, uhvati se za vrat, a potom ljutit krene prema meni, odgurne me sa stolice, tako da sada svojim tijelom udarim u tlo. Još samo jedan potez i uskoro u moju korist ide još jedan bod.
"Samo draga, zaboravila si..." krene tražiti pištolj no, u silnoj zbunjenosti i ljutnji zaboravio je prvo pravilo policajaca. Nikada ne skidati ruke sa oružja.
"Ovo tražiš?" Upitam ga držeći već napeti pištolj u rukama. "Za policajca, dosta si nespretan, moram priznati." Nasmiješim se.
"Ti kurvo!!!" Krene prema meni na što ja opalim pištoljem, on opali, ali promaši vitalne djelove tijela i samo ga okrzne. No i to je dovoljno da ga zaustavi.
"Još jedan korak, i kunem ti se biti će i zadnji.." upozrim ga i krenem prema vratima, no prije toga uzmem slike sa stola i krenem trčati prema izlazu, msileći da je je kraj, otvorila sam novi početak, a u ovom početku ne vjerujem nikome...
Xoxo🌌
V&M 💙