"Ethan!"- mama vikne na mene kada joj priđe policajac stavljajući joj lisice na ruke, a drugi je isto činio tati koji riječ nije progovorio.
"Ne moraš ovo učiniti."- šapne mi Chase, a kad ugledam da mamu i tatu vode odavde okrenem se i pogledam ga.
"Moram."
"Svi dokazi su ti u mome uredu u sefu. Znaš gdje stoji."- ispružim mu ruke da mi stavi lisice i da me vodi u zatvor.
"Nisi ti sam u ovome i svi mi smo u tome."- kaže Chase odbijajući mi staviti lisice jer svi dečki su u ovome, a ja ću ih pokrivati koliko god je to moguće.
"Neću vas odati, bez brige."
"Samo čuvajte Zaru i Noru."
Nezadovoljno me pogledao i nije mi stavio lisice, nego me potapšao po ramenu krenemo hodati prema izlazu na kojemu su nas dočekali novinari koje sam ja pozvao jer želim da se ono dvoje ljudi osjećaju poniženo i odvratno, a novinari su omogućili upravo to.
Chase koji je došao s policajcima sada je išao sa mnom u mome autu koji je on vozio jer ja nisam bio u stanju. Nisam mogao shvatiti samog sebe, nisam znao da sam spreman učiniti tolike ludosti za nju, zbog nje.
"Stari, izvući ćemo te."- tješio me Chase misleći da će me moći izvući iz zatvora.
"Možeš li paziti da Nora i Zara ne naprave neko sranje?"- i od svih problema ja sam opet mislio samo na nju i na Zaru.
"Ne mogu obećati, ali pokušat ću."- pokušao je to veselo reći parkirajući auto pred policijskom stanicom.
"Zbog njih sam ovo napravio. Moraš mi obećati."- pogledam ga tjerajući ga da mi mora obećati da će s njima sve biti u redu, dok se ja ne vratim, pa makar to bilo za 50 godina.
"Ethan, to si napravio zbog njih, sad učini isto i samom sebi obećaj da ćeš se boriti do zadnje kapi znoja samo kako bi im se vratio. Ti moraš biti njihov heroj, ne ja."- glasno sam izdahnuo na njegovu izgovorenu rečenicu koja me potakla na razmišljanje. Oko auta su došla dva policajca koja su me izvela iz auta, dok je Chase sjedio u auto gledajući me.
"Obećaj samom sebi."- tiho me podsjetio na što se sablasno nasmijem. Policajci su me uhvatili pod ruku čekajući da završim razgovor s Chaseom.
"Nemoj im dozvoliti da dođu tu."- kažem podignutih obrva na što nesigurno kimne glavom i s policajcima nastavim hod prema stanici, prema zgradi koja će mi nekoliko narednih godina biti dom i mjesto za razmišljanje.
Nora's POV
Dugo sam još pričala s mamom i iskoristila ovo sunce poslije kiše s njom, samo taj mir koje ovo mjesto ima je meni trebalo, da saberem misli.
Odem s groba i sjednem u auto i ostanem samo sjediti, toliko mi se nije dalo voziti, disati, a ni razmišljati. Toliko nisam htjela otići s ovog mjesta.
Počeo mi je zvoniti mobitel, ali ne od osobe koje sam htjela. Htjela sam da to bude Ethan, ali zvala me Azra kojoj se nisam htjela javiti isto kao ni Ellie, ni Zari. Nisam bila u stanju govoriti jer sam se bojala da ću izgubiti obitelj, ako umjesto njih odaberem Ethana. Toliko stvari se bojim.
Mobitel koji nije prestajao zvoniti odlučim ugasiti, ali sam slučajno prstom prošla po ekranu i javim se Zaru, totalno slučajno.
"Gdje si ti?! Svi te traže."- znala sam da paniče jer me skoro cijeli dan nema kod kuće na što glasno izdahnem paleći auto.
"Evo me, idem kući."- umorno kažem.
"Čekaj, ti znaš?"- postavila je pitanje koje je bilo iznimno čudno i nisam ga mogla shvatiti.
Part 56: "Ne moraš ovo učiniti."
Start from the beginning
