Tiho se nasmijem svojim mislima i pogledam ispred sebe gdje ugledam onog psa Spritea koji trenutno gleda u mene i želi lajati.
"Ne, ne, ne."
"Sprite, psst."- zamahivala sam glavom i mahala rukama kako bi ga utišala, a on kao da je čuo da, a ne i počne ne kontrolirano lajati.
Glasno izdahnem spuštajući glavu na pod jer sam otkrivena. Toliko mi je neugodno i ne želim izaći, želim da se Zemlja otvori i da me proguta.
"Spinee!"- čula sam Zarin glas koji zaziva psa, a ujedno sam mogla čuti i penjanje uz stepenice što znači da ću uskoro biti otkrivena jer pas ne prestaje lajati.
"Spinee, dolazi dolje!"- Zaru pas nije slušao, ali je odmah poslušao Ethana koji je ljutito viknuo na njega i on ode, a ja ne ostanem otkrivena.
Glasno izdahnem osjećajući olakšanje jer sam skoro otkrivena. Stvarno skoro.
"Šta sam ja tebi rekao za tog psa?! Rekao sam da ne smije u kuću!"- počeo je galamiti Ethan na Zaru jer ne da sam samo ja bila skoro otrkivena, i on je tako da je sada počeo šiziti.
"Mrš van!"- začula sam pljesak ruku tako da misli da ga je sada potjerao van, a par minuta kasnije je nastala tišinina. Ethan nije dolazio po mene makar je bila tišina što me živciralo pa mu natipkam poruku.
"Zašto je tako tiho? Jesu li otišle?"
Odgovor sam dobila vrlo brzo.
"Dođi pa provjeri"
"Stvarno si kreten"- natipkam mu poruku koja bi trebala zvučiti ljutiti, ali nije jer mi je trenutno sve smješno.
Spustim mobitel na pod i odgurnem ga kako bi izašao iz mjesta na kojem se trenutno ja nalazim, pa se i ja izvučem da više ne budem pod krevetom.
Ustanem s poda i sletim niz stepenice glumeći ljutnju jer je kuća prazna, a on sjedi u dnevnom i gleda TV.
"Gotova si kad ih se riješim."- izimitiram ga jer je to rekao i nije to napravio, pa se bacim pored njega, dok je on zamišljeno prebacivao programe na TV-u.
"Ako ih se riješiš."- izimitira me na što glasno zacvokoćem ne vjerujući da me stvarno zbog toga nije zvao dolje.
"Dobro, dobro. Zapamtit ću ti to."- ozbiljno sam govorila kimajući glavom te ustanem s kutne i krenem prema kuhinji kako bih skuhala kavu, ali osjetim povlačenje dukse i u sekundi se nađem u njegovom krilu.
"Kuda ste krenuli, mlada damo?"- čvrsto me stisnuo uz sebe ne dozvoljavajući mi da odem.
"Što dalje od tebe, sada vodimo rat."
"Mi ga vodimo cijelo vrijeme i nikako da proglasimo primirje."- nasmije me njegova rečenica na što ga uštipnem za obraz.
"Možda ako mi skuhaš jednu dobru kavu, možda ćemo proglasiti primirje."- govorila sam premišljajući se, a od njega dobijem jedan osmijeh.
"Možda ili sigurno?"- morao se uvjeriti na šta konkretno mislim.
"Još ću razmisliti, a ti do tad skuhaj kavu."
"Pff kako da ne. Nisam ti ja od jučer."- kaže uz sarkastični osmijeh gledajući u TV ignorirajući moju 'zapovijed'.
"Dvosmislene odgovore ne prihvaćam."- nakesio se i nakratko me pogleda.
"Ti ni smislene ne prihvaćaš."- zvučalo je grubo, ali ustvari nije. On se nasmijao i nastavio gledati to nešto na TV-u.
"Ja sam svoje rekao."- slegne ramenima, a ja se izmigoljim iz njegovog stiska i odem u kuhinju. Na kuhinjskom otoku naiđem na novine sa vrlo upečatljivom naslovnicom.
Part 38: "Gotova si kad ih se riješim."
Start from the beginning
