"Ne-nema šanse."- zabrinuto me pogleda jer sam ju uhvatio nespremnu u ovome.
"Želiš li da završim u zatvoru?"- nakon postavljenog pitanja odmahne glavom.
"Onda ideš sa mnom."- glasno izdahne te krenemo prema autu vozeći se prema policijskoj stanici u kojoj smo se brzo pojavili.
Uveli su nas prostoriju koja je bila mala i unutra se nije nalazilo ništa osim stola i dvije stolice sa obje strane. A iznad stola je visjela svjetiljka. Nisam prvi put ovdje tako da me nije plašilo, dok Zaru je.
Zara je sjela na jednu stolicu, a ja sam se poslužio drugom i sjeo pored Zare, dok je policajac ostao stajati.
Ovog policajca vidim prvi put i vidno je nadrkan i mislim da je mojih godina tako da možemo očekivati svašta, a i nadam se da će Zara razlaufati ovaj svoj jezik i da napokon bude od koristi.
"Dobar dan."- sarkastično Zara i ja pozdravimo nadrkanog policajca koji je nervozno hodao ćelijom, ali se iznenadio kada sam poveo sa sobom osobu ženskog roda što se ovdje to ne događa često.
"McCann hoćeš li nam sam reći što si učinio ili ćeš nam kao i svaki put otežati posao?"- tvrdio je kako im otežavam posao, a njega vidim prvi put, kao i on mene. Sigurno mu je jako teško.
"Biram ovu drugu opciju."- volio sam se šaliti s njima jer ne mogu mi ništa.
"Dobili smo dokaze koje te za čas mogu strpati u zatvor."- znao sam na šta misli kada je spominjao dokaze.
"Oprostite što smetam, htjela bih znati kakve dokaze imate protiv njega?"- upetlja se u naš razgovor Zara. Sad je gotov, Zara je progovorila, htjeti će se pokopati nakon nje.
"Dokaze koje mu se ne bi svidjeli."- policajac ju je posprdno gledao jer je mislio da me ona ne zna braniti. Zara se zagrijava, a on će uskoro biti gotov.
"Spominjete ih, a nikako da nam ih pokažete. Možda nas samo želite zastrašiti kao što to i obično radite."- i započela je. Preporučam da uzmete kokice jer će ovo biti i više nego zanimljivo.
"Želite reći da lažiramo dokaze?"- upitao ju je, dok sam ja sjedio prekriženih ruku smijući se jer ga kopa lagano, ali sigurno.
"Ne mora biti da lažirate, ali ih zato svaljujete na krive osobe."- ispali i to poprilično samouvjereno. Kao da mi je sestra.
"Ak..."- započeo je nešto što je Zara prekinula.
"Vi se svađate sa mnom ili želite riješiti slučaj?"
"Jer ako nemate više pitanja, nemate pravo ovdje držati gospodina McCanna."- ustane sa stolice pokazivajući rukom da ustanem jer odlazimo odavde.
"Možemo."- zaustavio nas je policajac na što se ona rukama osloni na stol i približi mu se dovoljno blizu da ga može dobro ošamariti.
"Možete, još pola sata, a nakon toga ću tužiti vaš slučaj i nakon toga ne da ćete biti smjenjeni, nitko vas neće htjeti zaposliti jer ne znate raditi svoj posao."
"Hvala, doviđenja."- okrene se te krenemo prema izlazu. Ponosno sam hodao stanicom jer mi je sestra i više nego talentirana za ovaj posao.
"Ti si ovo već diplomirala, baci pet!"
Nora's POV
Sjedila sam na podu, glavu sam bacila u skupljena koljena i plakala razmišljajući koliko će još biti ovako bolno.
"Zašto je otključano?"- čula sam glas dečkiju iz daleka i nisam jednostavno mogla zaustaviti suze jer kad sam ih čula potaknulo me na još veći plač jer ih volim i ne želim ih izgubiti.
"Nora!"- poprilično glasno je to rekao Liam te sam pretpostavila da su sad već u boravku i da gledaju u mene kako plačem.
"O Bože Nora, šta se dogodilo?"- osjetila sam jedne čvrste ruke oko sebe, uskoro druge, pa treće. Osjetila sam onu bratsku sigurnost nakon tog zagrljaja koji me smirivao psihički, ali ne i fizički jer su suze i dalje išle niz obraze.
Znali su da neću sada govoriti te su čvrste ruke ostale oko mene ne postavljajući daljnja pitanja, pa mogu misliti da misle da sam se vratila u one loše psihičke dane kada sam bila šesnaestogodišnjakinja koja je suzama pokazivala emocije, a ne riječima. Na dane kada sam samo šutjela i plakala. Oni su sada vidjeli to, ali ja osjećam nešto potpuno drugo. Bojim se da ću ja njih izgubiti, da ću ostati bez ovog zagrljaja. Bez tri starija konja koji me živciraju. Živciraju na način koji samo oni mogu živcirati.
Kada su shvatili da moje suze teku i dalje, plakali su sa mnom jer sam ja tužna. Ludo, zar ne? Tri brata koja me drže u zagrljaju plaču sa mnom.
"Mislite da bi bila ponosna na nas?"- nakon što smo se uspjeli smiriti sjeli smo na kutnu razgovarajući o mami. Liam me naravno nije puštao te sam mu ležala na prsima, dok mi je prstima mrsio kosu i znala sam šta želi napraviti. Želi me uspavati, ali mislim da će mu i uspjeti jer znam da me može zaštiti i da uz njega mogu sigurno zaspati.
Razgovarali su o mami, dok sam ja šutjela i slušala ih. Voljela sam slušati njihove razgovore. Nasmijavali su me, a ujedno i smirivali, no, trenutno me taj razgovor uspavljivao i bilo mi je drago jer mislim da mi nakon dva dana muke treba odmor, barem na kratko.
x x x
Znam, malo je kratki ispričavam se bit će duži sljedeći put, obećavam🤗
Ima li tko iskustva s online testovima? Pišem sutra i iskreno me zanima jesu li vas gledali preko kamera da pišete test? Molim vas recenzije, iskustva, sveee će dobro doći😂😂😂😂
A ako nemate iskustva s online testovima možete šiljiti gluposti da se smijemo, a i da si ubijemo dosadu🤪🤪🤪🤪
Luvam vas, uživajte i čujemo se🙋🏻♀️❤️
Part 24: "Mislite da bi bila ponosna na nas?"
Start from the beginning
