"Klasično."- slegnem ramenima prisjećajući se što sam sve radio danas.
"Kako napreduje tvoj faks?"- pitam ju jer bio je moj red da ju nešto pitam, a i da započnem nekakvu temu.
"Pa ok, kako bi trebao napredovati?"- smoreno kaže na što se nasmijem kroz izdah ne vjerujući da ima 20 godina i da se dalje ponaša tako smoreno.
"Molim te, ne postavljaj više takva pitanja."- sarkastično kaže na što se Spinee podigne na noge gledajući kroz prozor koji se nalazio pored Zare, dok sam ja parkirao auto u dvorište.
I kad zaustavim auto Zara otvori vrata nakon čega Spinee punim trkom krene trčati dvorištem kao da tri dana nije trčao.
Izašli smo iz auta te se uputili u vrt.
"Hoćeš kavu? Zaspat ću."- sjedili smo samo nekoliko minuta, a ona je već umorna.
"Može."- odgovorim nakon čega ustane sa stolice ostavljajući me samog sa Spineejem.
"Nisi dugo pričala o Eliottu."- u vrtu u kojem sam se nalazio bio je vrlo blizu vratima koja vode do kuhinje u kojoj se trenutno nalazi Zara kuhajući kavu.
"Posvađali smo se, a nakon toga ga je Spinee ugrizao i više ne želi razgovarati sa mnom."- odgovorila je bez previše žaljenja, a meni lakne shvaćajući da više neće biti u dobrim odnosima s njim.
"A k vragu!"- glasno vikne, a u kuhinju se prije mene stvorio Spinee koji se zabrinuo jednako kao i ja za Zaru.
Brzo sam utrčao u kuću gdje sam naišao na Zaru koja je imala i više nego zamočenu majicu.
"Pa šta si ti radila?"- nasmijano ju upitam.
"Spinee, van."- potera Spineea van te se dosjetim da sam rekao da može doći tu pod uvjetom da Spinee ne ulazi u kuću što mi je drago jer se dosjetila.
"Ne zezaj me, zalila sam se kavom."- dvije šalice koje je držala u rukama sada je spustila na kuhinjski otok jer se zalila.
"Neću te zezati, ali malo si mokra."- posprdno kažem, a ona se izbelji te otrči na kat u svoju sobu koju ima ovdje kako bi presvukla majicu.
Dok se ona otišla riješiti mokre majice, ja sam se uhvatio brisanja toga što je ona zalila.
"Ethan!"- čuo sam zazivanje s kata te sam mogao pretpostaviti da je Zara.
"Šta je?!"- viknem brisajući pod koji je zalila.
"Čija je to majica u mome ormaru, a i neke hlače su ovdje i nisu moje."- čuo sam kako mi se glas približava, a postavljeno pitanje mi se nije svidjelo na što se podignem na noge gledajući šta Zara nosi dolje.
"Od kud ovo u mom ormaru?"- stane pred mene s nekom majicom i s nekim hlačama u rukama gledajući me očekujući objašnjenje.
Gledao sam u to i nisam se mogao odmah sjetiti od kud to u njezinom ormaru, pomislio sam da je spremačica možda slučajno ostavila, ali kad sam se zamislio sjetio sam se da su to Norine stvari koje su ostale ovdje, a spremačica ih je očigledno oprala i spremila u Zarin ormar misleći da je to Zarino.
"Pa... Kupio sam ti to."- promucam smišljajući prvu laž koja mi padne na pamet te kako bi izbjegao moguća pitanja se sagnem i nastavim brisati što je bilo mokro.
"Ti?"
"Ti mi nikada ništa slično nisi kupio."- iznenađeno kaže na što glasno izdahnem pokušavajući smisliti razuman odgovor, ali od silnog razmišljanja sam uspio obrisati pod i podignuti se. Ispred mene je stajala Zara sa tim stvarima u rukama.
"Imaš li curu, pa mi to pokušavaš sakriti?"- vragolasto se nakesi, dok sam ju ja ozbiljno gledao ne pokazujući ikakve emocije.
"Ne, nemam curu."- bahato kažem te prođem pored nje što je nju izazvalo da se tiho nasmije.
Part 18: "Spusti se na zemlju, krave ne lete."
Start from the beginning
