Part 13: "Otkrivena je."

Beginne am Anfang
                                    

Glasno izdahnem pokušavajući ukloniti to. Nakon što teškom mukom skinem to i lijepo nanesem maskaru, stavim ruž crvene boje, malo tamnije crvene i za tren oka sam čak izgledala normalno, ali kada se pogledam ova majica mi nikako ne sjeda te odlučim remen s hlača staviti na sako kako bih to barem donekle prekrila.

Još jednom se pogledam u ogledalo te se udostojim otključati kupaonicu ispred koje me stvarno čekao Ethan koji kada me vidio prekriži ruke na prsima kimajući glavom.

"Vrijeme je."- rukom mi pokaže da krenem prva prema izlazu i učinim to. Nisam bila zadovoljna jer ovo činim, ali moram. Kako bih spasila ne sebe, već cijelu obitelj.

"Ovdje."- zaustavi me tom riječju te se okrenem i ugledam da čeka da uđem kroz jedna vrata koja vjerojatno vode u neku sobu. Poslušam ga i uđem unutra gdje se nalazilo dosta muških osoba Ethanovih godina. I više nego što sam očekivala.

"Ozvuči ju."- nakon što Ethan zatvori vrata obrati se nekome koji se u par sekundi našao oko mene s svakojakim kablovima i bubicama koje je provlačio kroz moju majicu kako se to ne bi vidjelo, a ja se nisam ni snašla ni uspjela se pobuniti.

"Mi čujemo tebe, ti čuješ nas, ako misliš da si otkrivena odmah se oglasi."- Ethan je stao pred mene objašnjavajući mi zašto ovaj petlja kablove oko mene te na zadnje mi stavi bubicu u uho.

"Iliya, USB."- zapucketa Ethan prstima te se pored Ethana pojavi dečko koji mi je ispružio USB.

"Kada USB staviš u njegov laptop stisneš ovaj gumbić i dalje ja vladam situacijom."- primjetila dam daj ovaj dečko ima čudan naglasak, rekla bih da je rus, ali nisam sigurna. Trenutno mi pokazuje koji gumb moram stisnuti kako bi on mogao 'vladati situacijom'.

Nakon što mi je objasnio šta trebam napraviti vrati se grupi iza Ethana koji stoji pred menom pružajući mi u ruke nekakve ključeve. Podignem pogled prema njemu gledajući ga podignute obrve jer mi nije jasno šta mu to znači.

"Auto te čeka ispred, odvezi se do Hawksmoora i obavi to kako treba."- namigne mi, u ruke mi gurajući ključeve koje uzmem i okrenem se prema izlazu i izađem bez riječi iz ove prostorije, a izlaz iz ove zgrade sam vrlo dobro znala jer sam već tri dana maštala samo o tome.

Ispred zgrade me stvarno čekao auto. Veliki crni auto. Veliki Ethanov auto. Ne mogu vjerovati da se usudio dati mi da vozim njegov auto. Otključam auto te sjednem u njega uz duboki izdah.

"Provjera, čuješ me?"- začula sam Ethanov glas u bubici koja mi se nalazila u uhu te kimnem glavom ne razmišljajući da me možda ne vidi.

"Da, čujem te."- nakon kratke tišine potvrdim da ga čujem paleći auto te prebacim pogled prema zgradi iz koje sam izašla, pa stisnem gas i krenem prema dogovorenom mjestu.

Par sekundi mi je trebalo da shvatim da sam ja u Mamchesteru, makar sam neki dan rekla kako je vožnja brzo prošla. Očito je da sam se ja taj dan toliko zamislila da nisam razmišljala kuda me voze kao ni sada. Ruke su mi se počele znojiti, a kamen u trbuhu se već odavno nastanio.

Pred Hawksmoorom se nađem u par minuta, trenutno parkiram auto te kada ga parkiram pokušam uočiti Eliotta.

"Je li Eliott unutra?"- upitam znajući da me Ethan čuje i da će mi odgovoriti na pitanje.

"Prije par minuta je ušao unutra, sjedi za šankom."- odgovori te počnem smišljati kako stupiti u kontakt s Eliottom.

Nakon smišljene ideje izađem iz auta koji zaključam i smrknuto krenem prema kafiću.

"Sretno i nasmij se, tvrdoglava."- otvorivši vrata kafića u bubici začujem Ethana koji mi je stvarao dodatni pritisak.

Eliotta sam brzo uočila, sjedio je sam i ispijao kavu. Laganim koracima krenem predam njemu te stanem pored njega. Primjetila sam njegov pogled na sebi, ali sam ga ignorirala.

"Crna bez šećera."- obratim se konobaru koji je čekao moju narudžbu. Sjednem na stolicu pored Eliotta i dalje ga ne primjećujući, ali sam upecala njegov laptop u torbi koji je stajao upravo preda mnom trebala sam smo staviti USB unutra.

"Izvolite, 1 funta."- ispred mene se nađe moja kava, a kada se konobar oglasi sa iznosom moje kave tada kreće šou.

Počela sam tražiti jednu funtu po svojim džepovima glumeći da ju nemam, očekujući da će se Eliott ponuditi i platiti umjesto mene kako bi mogli započeti razgovor.

"K vragu! Ostavila sam novce u autu, idem po nj..."- u sred rečenice me prekine Eliott kojeg tek sada pogledam.

"Ja častim."- počne kopati po džepovima te pogledam u konobara koji je zujio negdje sa strane, pa iskoristim tu priliku i stavim USB u laptop nakon čega Eliott ispruži novac konobaru koji se nako toga udalji od nas.

"To Nora! Imamo ga!"- vikne u bubicu Ethan što je znak da sam učinila to što je tražio.

"Hvala."- sramežljivo se zahvalim Eliottu na što se on nasmije.

"Eliott Miller."- ispruži mi ruku koju prihvatim predstavljajući se.

Ovaj čovjek je jako odvratan i antipatičan, gleda me kao da sam nekakav predmet. Fuj:

"Nora."- i zaustavim se ne želeći izgovoriti prezime.

"Tajnstvena Nora."- i počne me gledati kao da me želi povaliti upravo tu i sada što je bilo tako odvratno.

"Kurac, a ne tajanstvena."- počeo mi je u uhu smetati Ethan koji je komentirao situaciju i tako me ometao da se skoncentriram na Eliotta.

"Izvadi USB, bježi i spasi se."- gledala sam nasmijano u Eliotta izgledajući zainteresirano, dok je Ethan u mome uhu govorio kako napokon mogu otići, samo kako? Kako izvaditi USB?

"Kako divan pogled."- primjetila sam veliki prozor iza njega te sam to iskoristila kako bi uzela USB iz lapopta i pobjegla.

Eliott je preusmjerio pogled gdje sam uprla prstom, u toj sekundi gurne ruku u njegovu torbu izvlačeći USB, ali me u tome zaustavi jedna ruka na što podignem pogled i ugledam Eliotta kako me čvrsto drži za ruku gledajući u USB koji držim u rukama.

"Ili McCannova Nora."- nezadovoljno izdahne uzimajući mi stik iz ruke na što ja zatvorim oči ne vjerujući da me skužio.

"Fak!"

"Otkrivena je."- Ethan glasno vikne, vjerojatno ne meni, nego ovim ostalima na što zagrizem usne.

Eliott je ustao i dalje me čvrsto držeći za ruku, a kada krene prema mojoj majci želeći izvući sve one kablove koje mi je onak dečko stavio, trgnem se i izvućem svoju ruku iz njegove.

"Drži se, stižemo!"- utješnu poruku je poslao Ethan putem bubice koja je upravo nestala iz mog uha, a iz majice mi izvuče mikrofon kojemu se obrati.

"Želiš li ju živu, znaš gdje trebaš doći."- nakon što izgovori tu rečenicu rastrga mikrofon koji sada sigurno više ne radi.

Zapucketa prstima te par ljudi iz kafića koji su do maloprije sjedili ustanu i krenu prema meni.

Otmem se Eliottu iz ruku te krenem prema izlazu, ali me u tome sprječe ti ljudi koji su ustvari njegovi ljudi. Borila sam se, stvarno, vraški sam se borila, ali su bili jači od mene i savladali me. Uspjeli su me uspavati.

x x x

Još jedan! Fascinirana sam da sam ga uspjela napisati. Ponosim se sobom😎

Na komentare odgovorim sutra jer sam se evo cijeli dan trudila da vam napišem nastavak tako da se nadam da vam se sviđa🤗

Čujemo se sutra, uživajte i luvam vas❤️

Nastavak je izašao u 2:15, a ja sutra od osam trebam biti budna. Juhuu🎉

Bit će ludo kada se probudim🤪

Svugdje tiWo Geschichten leben. Entdecke jetzt