173. deo

480 24 0
                                    

J: ,,Stvarno odlaziš?"
Leonid me je otpratio do kuće ali se naš razgovor i dalje nije završio na pragu.
L: ,,Najstvarnije."
Iako nisam više osećala emocije prema Leonidu, bilo mi je pomalo žao što odlazi. Pomagao mi je oko Alininog slučaja iako u početku to nije bilo baš dobrovoljno. Kada je pomenuo Ameriku učinilo mi se da je ovo moj poslednji susret sa njim a moj osećaj me u poslednje vreme nimalo ne vara.
L: ,,Uradio sam dobar posao kao novinar i ponudili su mi posao. Tamo ću završiti obrazovanje okončano."
Klimnula sam glavom, pomalo tužna.
Privukao me je u zagrljaj i stegao. Udahnula sam njegov miris. Taj parfem...Nije ga koristio dugo vreme.
Divan muški parfem. Miris naše zajedničke prošlosti.
Kada sam se odvojila od njega kako bismo se oprostili dotrčao je Mihajlo do mene, iznenada me privukavši u zagrljaj.
M: ,,Jebote! Gde si bila? Zašto mi se nisi javljala?!"
Ćutala sam. Razgovor o Alini će nas sačekati kod kuće.
J: ,,Sada ćemo pričati."
Nesigurno se odvojio od mene i prostrelio je Leonida pogledom kao zakletog neprijatelja.
M: ,,Šta će on ovde?"
J: ,,On će sada otići."
Otvorila sam vrata od kuće i pokazala mu da uđe. Oklevao je gledajući čas u Leonida, čas u mene.
J: ,,Mihajlo."
Rekla sam zapovednim glasom te me je poslušao.
L: ,,Onda...vidimo se...nekada."
Suze su mi jurnule niz obraze. Mrzela sam opraštanje i rastanke.
Sa Alinom nisam uspela da se oprostim.
J: ,,Čuvaj se."
L: ,,I ti isto."
Polako je koračao unazad i mahao mi je. Nisam ulazila u kuću dok nije nestao iz vidika.
Kada sam se okrenula Mihajlo je stajao naspram mene, prekrštenih ruku, napućenih usana zbog ljutnje.
On ne zna.
Trebalo mi je da dođem do daha kako bih mu rekla.
J: ,,Alina je umrla."
Glasne žice su me izdajale ponovo.
U sekundi je promenio facijalnu ekspresiju. Više nije bio namršten već opuštenog, razočaranog izraza lica. Spustio je ruke pored tela i razrogačio oči.
Odbila sam da me grli na pragu.
Ovo nije mesto gde želim da plačem.
Želim dobro da se privijem uz njega i da se više ne osećam usamljeno.
Kada smo ušli u sobu odmah sam rančić sa Alininim stvarima stavila neprimetno u ormar. To me čeka kada budem bila u potpunosti sama.

Ćutim o tebi (Završena)Where stories live. Discover now