59. deo

657 43 0
                                    

M: ,,Voleo bih da se koncentrišeš. Za tri dana su ispiti i želim da postigneš uspeh."
Odmahnula sam glavom i ostavila olovku.
J: ,,Ne mogu. Sinoć...Nemoguće je zaboraviti taj prizor koji sam videla."
Naslonio se na desnu ruku slušajući me.
M: ,,Šta si videla?"
J: ,,Čini mi se da je Alinin otac želeo da nas zaplaši."
M: ,,Zašto bi normalan čovek to želeo da uradi?"
J: ,,Pa baš to, mislimo da nije čitav. Plašim se da idem dalje a policija ne reaguje. Rekli su da nisu pronašli ništa u njenoj kući. Ali, zar to nije čudno?"
Izvio je obrvu.
M: ,,Šta?"
J: ,,Njen telefon je u njenoj sobi. Njene stvari takođe. Ali nema nje. I njeni roditelji se ne čude što je nema. Čak ni ne brinu."
M: ,,Znači da može biti kod kuće."
J: ,,Da."
Pogledali smo se. Nije za džabe on toliko pametan. Sve hvata u letu i brzo kapira.
J: ,,Ali je nisu pronašli."
M: ,,Ali to ne znači da nije kod kuće."
Upitno sam ga pogledala.
M: ,,Gledaj..."
Izvadio je papir. Napisao je Alinino ime i pored znak upitnika.
M: ,,Ukoliko su sve njene stvari u kući."
Nacrtao je kućicu i crtao telefon i majicu u njoj.
M: ,,Ali nje nema..."
Zatim je nacrtao čovečuljka pored stvari i nacrtao znak upitnika i podebljao ga je.
M: ,,Šta ako je kriju negde u kući? Da li si ikada bila kod nje? Mislim...to je glupo pitanje, bila si.."
J: ,,Samo par puta. Uvek bismo se nalazile kod mene. Za deset godina druženja bila sam samo par puta kod nje. Nije čak nikada ni slavila rođendane."
Iako je on dosta povučen napravio je upitnu i začuđenu grimasu: ,,Kako neko moze detetu da ne slavi rođendan?"
To sam se i ja pitala.
J: ,,Smatraš da je kriju kod kuće?"
M: ,,Možda...Sve mi je palo na pamet posle poslednje pročitane knjige ali može biti."
Njegove reči visile su u vazduhu trenutak-dva dok nisam progovorila.
J: ,,Ti si je video sa Leonidom u subotu uveče?"
Zažmurio je klimnuvši glavom.
M: ,,Odmah sam je prepoznao. Stvarno je lujka ali te je branila i napadala me je za sve pare kada je izašao taj članak u školskim novinama."
J: ,,Previše smo se svađale zbog toga što uništava sebe. Ali nije htela da umre. Želela je provod."
Kucnuo je prstima o sto.
M: ,,Zašto ti je na pamet pala smrt?"
Izvila sam ramena.
Nije meni. To je rekao Leonid.

Ćutim o tebi (Završena)Where stories live. Discover now