105. deo

695 28 1
                                    

Ne bih to nazvala posebnim mestom. To je običan deo parka gde se nalazila samo jedna klupa koja je davala predivan pogled na drveće tokom leta i proleća i jeseni, ali tokom zime, čari prirode bi bili ugašeni. Samo sneg je pokrivao drveće i staze, i svuda je dospevao, skoro, do te klupe nije bilo moguće da dopre ni sneg, niti kiša, čak i kada bi padala u tu stranu.
Iznad te klupe nalazila se prozračna staklena pregrada. Dok bismo preko leta šetale , Alina i ja, nismo pronalazile odgovore, zašto je samo ta jedna klupa ograđena od ostalih.
Sada, sedeći pored Mihajla i gledajući kako pada sneg, a mi smo tu, zaštićeni i sklonjeni od nevremena. Shvatila sam da je ona zapravo napravljena za ljude koji žele da se sklone od ostalih. Taj prostor im je dozvoljavao da razmišljaju i da istovremeno gledaju šta se dešava napolju dok drugi ljudi nisu mogli čitko da gledaju u njih.
Jedna šaka mu je bila raskrvavljena a pored te povrede imao je i masnicu na obrazu.
Brinula sam sve više gledajući ga takvog.
J: ,,Zašto se ne braniš?"
Upitala sam ga istiskavajući kremu na prst kako bi mu namazala na masnicu.
M: ,,Očekivao sam da ćeš mi reći da se odreknem boksa."
Izvila sam usne.
J: ,,Zašto bih te sprečavala da radiš nešto što voliš?"
Uhvatio mi je ruku kojom sam mu mazala obraz i prislonio je usnama. Ostavio je poljubac na mom dlanu.
J: ,,Da li te boli?"
Upitala sam zabrinuto. Sve vreme se trudio da priča, mora da ga je neko stvarno nezgodno udario.
Ruku koju je držao spustio je do njegovih grudi pa je prislonio njegovom srcu koje je tuklo veoma brzo.
M: ,,Boli me ovde."
Izvila sam obrve.
J: ,,Što? Da li je sve u redu? Imaš li nekih problema? Želiš li..."
Drugom rukom me je privukao sebi uhvativši me za obraz. Poljubio me je. Ja sam mu uzvratila. To je bilo nešto najlepše što mi se desilo poslednjih nekoliko dana. Njegove usne su se topile pod mojim. Tokom poljupca se nasmejao i tako ga je prekinuo.
M: ,,Želim da budeš pored mene i onda će sve biti u redu."
J: ,,Nemaš problema?"
Ponovo sam pitala za svaki slučaj.
M: ,,Recimo da imam. Dobijem svaki put tahikardiju kada te ugledam."

Ćutim o tebi (Završena)Where stories live. Discover now