45. deo

665 43 0
                                    

Došao je tačno na vreme, kao da je navijen. Al' ja sam poranila. Sedela sam na stolu pored prozora i gledala kako pada sneg. Uveče bi mnogo više padao u Moskvi a pošto se bliži veče, ne prestaje da veje.
M: ,,Da li si me dugo čekala? Izvini što kasnim."
Videla sam ga kako trči ka školi. Zbog toga je došao na vreme, zar ne? Mora da je bilo užasno penjati se tom brzinom na osmi sprat samo kako bi došao do biblioteke.
Pogledala sam na sat na kome je vreme bilo 18.03, to nije kašnjenje.
J: ,,Ja sam poranila jer da sam krenula kasnije stigla bih u sedam."
Ništa nije rekao na to. Pažljivo je okačio jaknu na čiviluk u uglu pored moje. Iz sportske torbe je izvadio svesku kao i dve hemijske.
M: ,,Znači, hemija?"
J: ,,Tako je."
Sišla sam sa stola i sela pored njega.
J: ,,Ne razumem hemiju."
Ustao je i izgubio se u nekom od redova koje nisam mogla da vidim sa svog mesta. Ubrzo se vratio sa knjigom iz hemije.
M: ,,Šta tačno ne znaš?"
J: ,,Reakcije. Ne znam da ih postavim, ne znam da ih izjednačim..."
Uzdahnuo je. Lice mu je bilo umorno. On je imao trening posle škole i sada je umoran nakon treninga došao ovde da bi mi pomogao sa učenjem. Nije obavezan to da radi ali radi. Mogao je da ne pristane čak i kada sam ga molila. Ali pristao je.
Možda sam preterala. Možda nije trebalo da ga prisiljavam da uči sa mnom jer od početka to nije želeo.
J: ,,Da li sam naporna?"
Upitala sam iz čista mira.
M: ,,Jesi."
Spustila sam razočaran pogled u svesku.
J: ,,Želim da znaš da sam ti zahvalna do neba što me podučavaš. Ali možemo da prestanemo sa tim ukoliko ti se čini naporno."
Pokazao je hemijskom na reakciju koju je napisao.
J: ,,Stvarno."
M: ,,Tako lako odustaješ?"
Zagledao se u mene tražeći odgovor u mojim očima.
J: ,,Ne. Ali ako..."
M: ,,Stvarno si naporna. Mnogo pričaš."
Podigla sam obrve.
J: ,,To je sve?"
M: ,,Šta još? Voleo bih da skratiš sa pričom i ne postavljaš mi pitanja koja nisu vezana za gradivo. To je to."
Izdahnula sam sa olakšanjem.
J: ,,A ja...hahah."
Nasmejala sam se.
J: ,,Nebitno...ne, ne umem da rešim ovo."

Ćutim o tebi (Završena)Where stories live. Discover now