Budi me glasan alarm na mobitelu koji je značio jutro, ni ne pokušam otvoriti oči već na slijepo pokušam doći do njega kako bih ga ugasila. Rukom sam opipavala krevet te ga nađem na drugoj strani svoga kreveta i ugasim ga, a onda shvatim da mi se više ne spava jer me ova potraga za mobitelom razbudila.
Otvorim oči te legnem na leđa kroz glasan izdah razmišljajući kako već dvadeset i jednu godinu ne mogu ustati kao cure iz filmova. Bez problema, sa seksi osmjehom na licu i sa namještenom frizurom na glavi.
Moje maštanje iliti razmišljanje prekine novi alarm.
"Dobro je. Ustajem!"- ljuto sjednem te uzmem mobitel u ruke i ugasim alarm, a onda bacim mobitel sa strane i rukama protrljam oči. Kada primjetim da sam i ovo jutro sama u svojoj sobi, u svome krevetu vlastitog stana, iz nepoznatog razloga osjetim nekakvu samoću i tugu. Naviknula sam na taj osjećaj od kada je moja mama odlučila napustiti ovaj svijet, ne svojom voljom, ali napustila je svijet, tatu, moja tri starija brata i mene koji mi nakon tog događaja ne dozvoljavaju da samostalno dišem, uvijek su tu negdje, meni za vratom. Sada kada sam odraslija i zrelija razumijem zašto su bili takvi. Bila sam zaljubljena srednjoškolka u pubertetu kratka sa živcima, ali zahvaljujući mojoj starijoj braći i tati koji su mi bili 'za vratom' uspjeli su me čvrsto održati na nogama, ali ne kao i moj dečko, Zayn. On je ta srednjoškolska ljubav, znate već tu priču, sigurna sam. Slučajno se spetljali, zavoljeli se i šamar. Nađeš ga u njegovom stanu sa najboljom prijateljicom u krevetu. Moju tugu za mamom je on iskoristio za sreću sa najboljom prijateljicom. Ta situacija me izludila, pucala sam po šavovima, još pogotovo ako ostanem sama, sa svojim mislima znala sam se pitati, Gdje sam pogriješila? Postavljajući sama sebi to pitanje me naljuti i razbijesni, a kako bih to utišala barem nakratko, volim otići u teretanu i svu tu negativnu energiju izbaciti iz sebe, a na meti je najčešće vreća za boksanje. Ona je moj spas i jedina prijateljica.
No, odrastaš i shvatiš neke stvari s godinama, shvatiš da nije u tebi problem nego u djetetu u tebi koje misli da u ljudima ima nešto dobro, a ustvari nema. Shvatiš da kad zalediš emocije da ćeš bolje proći, ne dozvoljavaš svakome da ti uđe u život. Čuvaš se i ne dozvoljavaš da te ponovno slome.
Iz misli me trgne vibriranje mobitela koji me obavijestio da je stigla poruka, a kad uzmem mobitel u ruke pročitam poruku.
"Nora, opet kasniš!"- nije mi dugo trebalo da shvatim tko je jer me ova poruka većinom svako jutro čeka, a Liam je najstariji brat i on je jedini koji primjeti da kasnim na posao jer ipak, biti asistent svoga oca u njegovoj tvrtci nije baš jednostavno jer me tata ima na piku zbog toga što nakon srednje škole nisam htjela na fakultet kao moja braća, već sam htjela odmah raditi što mi je tata i omogućio u svojoj tvrtci. Meni u inat me nije htio zaposliti u struci kojoj sam završila nego me zaposlio kao svog asistenta jer tvrdi da nisam spremna za veliku odgovornost kao što je računovođa. Vodile su se bitke i ratovi da se zaposlim u tvrtci, ali braća su se nekako uspjela za to izboriti i za to im se zahvaljujem.
"Ma čini ti se"- natipkam poruku te se nasmijem na to što sam napisala i brzo se podignem iz kreveta kako bih se spremila za posao.
Moja braća i otac su nešto posebno. Znaju izvući živce do maksimuma, ali su ipak tu, uvijek. No, za mene je život sa četiri muška u kući bilo nešto nemoguće. Nakon mamine smrti su me stalno držali na oku i nisu mi dali disati. Razumijem da ih je pogodila smrt mame, i mene je, ali gušilo me i ta situacija, i oni koji su bili tu negdje. Nakon što sam se odselila moram priznati da lakše dišem, imam vremena za sebe i svoje misli. Pored njih nisam imala tu mogućnost, uvijek su me tjerali da govorim i da se ne zatvaram. Nisam mogla razmišljati, nisu mi to dozvolili. Pogotovo Liam koji je prvi sin gospodina Leea. On je vrlo vedra osoba, uvijek je najglasniji i u svemu lošemu nađe nešto pozitivno, a to jedino on može, zato i je vrlo poseban, a svoju pozitivu dijeli sa mirnom i povučenom Iris već od srednje škole. Njegovo dvadeset i devetogodišnje srce je i dalje ludo zaljubljeno kao i prvog dana kada ju je upoznao jer je odlučio sljedeće godine uploviti u bračnu luku što me jako usrećilo, dok je Kain nešto jako čudno, a ustvari posebno biće. On je ona smirena i razumna osoba u obitelji, uvijek je u poslu, a sa svojih dvadeset i četiri godine i dalje nema ljubav jer on u to ne vjeruje, za njega je to nešto što je oduzimanje vremena. Smatra da ljubav ima trajanje, da je ljubav samo prolazna faza. Ja bih rekla da je on totalno antisocijalan, ne voli izlaziti, ne voli medije koji nas često opsjedaju, ne voli razgovarati o sebi, a uvijek je tu za druge. Zato i kažem da je jednostavno, poseban, dok je Niall totalno suprotnost od nas svih, ima dvadeset i jednu godinu, a ponaša se kao dijete. Niall svaki da ima drugu curu, svaki dan izlazi i glavna je meta medija. Uvijek pravi drame, a u tome ga je još potakla i mamina smrt. On je u alkoholu i u svakodnevnom mjenjanju žena našao utjehu, pokušali smo pomoći, ali uzalud tako da smo već dignuli ruke od njega. Jednog dana će shvatiti da griješi u ovome što radi.
