Zbirka misli

167

Jedan vijek kasnije...

Neki momci šetaju i razgovaraju. Dvojica od njih drže telefone u rukama, pogrbljenih vratova gledaju u ekran, smiju se i čavrljaju neprestano o nekim skorašnjim vijestima, a treći zamišljeno bulji u trotoar ispred sebe i mehanički pravi korake.

- Hej! Jesi li dobro? - upita jedan ovog što je zamišljen.

- Da, zašto pitaš?

- Znaš šta, my bro? - obrati se drugi - Nešto sam razmišljao: što ne napraviš Fejs pa da te frendujem tu? Nema te nigdje, kao da si izolovan od svijeta!

- Ne razumijem - odgovori ovaj začuđeno - Kako to misliš da me nema nigdje? Često izlazim. I, uzgred, uvijek me možeš primjetiti ako pratiš fudbalske utakmice juniora u našem gradu. Igramo u velikoj ligi! Čak puštaju to nekad na televiziji.

- Ma, bre, za to danas skoro niko nije zainteresovan! To nije in! Nego, hoću da kažem kako nikad nisi onlajn! Moraš malo biti i tu, a ne stalno šutirati loptu!

- Da! - pridruži se prvi momak u kritici - A sigurno si nekad ranije ulazio na Fejs. Mislim, ko nije?! Ako ne Fejs, onda možda Skajp, Jutjub? Ma sigurno si ušao, i sam vjerovatno znaš da tu ima svačega! Otvaraš klipove, lajkuješ, šeruješ, pa čak i praviš svoje postove! Dobijaš subskrajbere i komentare na ono što im priložiš. Nevjerovatno je kako su neki sjajni u tome pa dobijaju milione pratilaca i preko svog profila zarađuju za život! Jesi ikad ušao u neke od tih sajtova?

- Ne... nisam. To nije moja zanimacija kao što je vama. Niti potpuno razumijem strane pojmove koje si upravo iskoristio. Bavim se drugim stvarima.

- Ha-ha! - nasmija se grohotom drugi i okrenu se svom istomišljeniku - Čuj ga samo: nije! Ne mogu da vjerujem!

- Oh my God! Impossible...! - pogleda začuđeno u zamišljenog momka i na par trenutaka je zaćutao - Ma bježi od nas, brate, nećemo da razgovaramo sa takvim kao što si ti.

- ?! Šta ovo znači? - začuđeno pita zamišljeni.

- Pih, brate, kako si samo staromodan! Alo, ne živimo u dvadesetom il' dvadeset i prvom vijeku! Nauči da živiš! Kad postaneš kul, onda nam se javi! I to preko Fejsa! 

I tako oni ostaviše i zaboraviše svog zamišljenog druga. 

Crno pače u društvu će ipak nastaviti da prati svoj način života i da traži svoje mjesto, bez obzira na nerazumljivost i bezumnost funkcionisanja svijeta. Ima sopstveni stil življenja i ne namjerava da se temeljno mijenja zato što trenutno nije usklađen sa novim principima društva.

Ipak mu je to najbolji način razmišljanja, ukoliko želi da preživi u ovom vremenu, a da pritom ostane srećan i zadovoljan.