Zbirka misli

155

Veoma su mi interesantne u mnogim filmovima (zato što se vjerovatno i u pravom životu to često dešava) scene kada se neki momak pred ogledalom, obično glavni lik, priprema za bitne preokrete u svom odnosu sa određenom bliskom djevojkom, što znači potencijalna veza; odnosno kako vježba očajnički gestikulaciju i retoriku u izgovaranju veoma smjelih rečenica kao što su: "Mogli smo nekad da izađemo, šta misliš?", "Jesi li znala da mi se baš dopadaš, djevojko?", i sl. 

Uprkos činjenici da ono uistinu može malo da pomogne u takvoj situaciji koja zahtijeva veliku dozu spontanosti i vještine za snalaženje u sekundi, ipak smatram da je toliki napor uložen u samo to čisto traćenje vremena, jer, ma koliko god pojedinac usavršio pokrete, ton, govor i akcenat u tim rečenicama, na takvim susretima i izlascima uvijek će se nešto desiti što ne može da se kontroliše. A ta dešavanja su mnogo značajnija od bijedne i "sudbonosne", ali u stvari usamljene rečenice u okeanu širokog pojma zaljubljenosti i ljubavi. Drugim riječima, ozbiljna veza znači mnogo više od toga. Napore valja ulagati u širi i dugoročniji smijer, a ne samo u jedan trenutak.