Zbirka misli

90

Iskreno smatram da je razmišljanje i direktan sukob sa strahovima i slutnjama mnogo bolji od lažnog optimizma kojim potiskujemo sve crne misli o onome što nas očekuje u daljem toku života.
Ako stalno u sebi mislimo kako će sve biti dobro, i ubijedimo sami sebe da će sve proći glatko, pa nakon toga doživimo nešto loše, doživljavamo udarac neuspjeha i sami sebe ukopamo u nedostatak samopouzdanja i hrabrosti da ponovo učinimo nešto slično.

Stoga, zašto ne bismo proučili u mirnom stanju uz pomoć vizuelizacije svaki mogući loš završetak bitnih događaja u životu za koje znamo da će uskoro doći? Zamisliti svaki njen detalj, doživjeti taj neuspjeh u svom umu i okusiti svaku moguću emociju tokom toga. Ako to počnemo da praktikujemo, shvatićemo da neuspjeh u suštini i nije tako strašan i loš kao što se čini, i automatski ćemo ugrabiti mir koji smo tako dugo bezuspješno tražili u slijepom optimizmu.