LIV

211 15 7
                                    

Odlučili smo se da ipak idemo kolima da ne bismo bacali pare na avion. Brzo smo stigli, a Nata, bebica, Bleki, Anja, Luka i Sofija su nas čekali. - Gde ste ljudii! - Anja nam je svima pritrčala. - Ej, Anjuška. - Bila sam u haljini i oversized duksu pa sam morala da ga podignem da bi, moja jako uzbudjena drugarica, mogla da me pomazi po stomaku.

- Joojjj, vidi ga malo! Preslatko! NIKOLA! OĆU JA OVAKO! Taman da te imitiram kako sam stalno gladna

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

- Joojjj, vidi ga malo! Preslatko! NIKOLA! OĆU JA OVAKO! Taman da te imitiram kako sam stalno gladna. - Razdrala se kao luda na šta smo se svi nasmejali. - Pitaću ja ovu trojicu za instrukcije. - Rekao je, pokazavši na Filipa, Sergeja i Vanju od kojeg je zaradio udarac u glavu. - Ćuti majmune. - Meni je ovog Blekija ponekad žao, kolko je jadan smotan. Al šta da mu radimo... Volimo mi njega, i to mnogo.

- Jesi dobro? Kako ti je? Ne boli te ništa valjda? - Bombardovala me je pitanjima dok smo sedeli na kauču. - Anja, pobogu. - Sofija ju je malo smirila. - Nije bolesna. Trudna je. Nemoj da se sekiraš. Super nam je naša Nacka. - Osmehnula mi se pa stavila ruku na stomak. - Još ne šutira? - Malo me je rastužilo to pitanje i obe su to znale, zvala sam ih svaki dan da im se izjadam oko toga...- Nemoj da se sekiraš, dušice. Od 18. nedelje kreće pomeranje. Ti si u 18. ušla pre 3 dana, polako. Ima vremena. - Sofija me je malo utešila. Ona barem zna kako je u trudnoći. Anjica mi se rastužila jer sam se ja rastužila pa sam je zagrlila. - Ej bre. Nemoj. Ajde ne pizdi mi tu. Znaš da sam u hormonskom haosu. - Nasmejala se i zagrlila me opet.

Došlo je vreme da se uputimo u Galeriju Akademije u Firenci i vidimo Davida. Da, da, znam šta ćete svi pitati. Natalija, šta si se uhvatila za tog Davida i Mikelanđela? Pa. Ja sam u srednjoj mnogo volela likovno jer smo radili istraživanja o umetnicima. Meni je pala tema o Mikelanđelu i od tad sam ga zavolela. David za mene predstavlja oličenje hrabrosti. Mali dečak se suprotstavio ogromnom divu i jednim kamenom ga dokrajčio. Ta priča me uvek podstiče da i najmanje stvari i najslabiji ljudi mogu učiniti da se sve preokrene. Tako da, eto... Sad me razumete valjda. No, vratimo se na obilazak...

- Ovo je predivno! - Bila sam apsolutno oduševljena. - Ljubavi. Veliko finale. - Vanja me je lagano rukom potapšao po ramenu dok je drugom pokazivao ispred nas. - Eno ga. - Ja sam ostala apsolutno nema... Koliko je to divna skulptura. Detalji, emocija, priča iza cele statue... Ne samo Biblijska, nego i umetnička. Taj kamen niko nije hteo da kleše i obrađuje, osim Mikelanđela koji je odradio neverovatan posao. Stajala sam kompletno zabezeknuta. Konačno sam ga videla... Onda je naravno usledilo i slikanje i sve. Anja je uzela moj telefon i slikala mene i Vanju. On me je ljubio u obraz, a ruka mu je bila na mom stomaku. Ovako nekako:

A onda se desilo čudo

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

A onda se desilo čudo... Samo sam stala kao ukopana i pogledala u Vanju. - Jesam li ja luda? - Vratio je svoju ruku na moj stomak i pogledao me. - Nisi... - Ni on ni ja nismo mogli da dođemo do pravih reči. Anja je slučajno krenula da snima, ali kao da ništa nije slučajno. Suze su mi navirale na oči i spustila sam ruku na stomak. - Konačno se javljaš mami i tati, a ljubavi? - Da. Osetila sam prvi udarac bebe. A i Vanja je. Anja je zaustavila snimak i prišla nam sa ostalima. - Je l ono što mislim da jeste? - Samo sam klimnula glavom i ona i Sofija su me zagrlile. - Vidiš da nije bilo potrebe da brinete? Joj kako sam srećna! Ček. Gledala si u Vanju kada si osetila? - Klimnula sam potvrdno. - To onda znači da će bebac da liči na tatu! - E super. Nosiš ga 9 meseci, podariš mu život i "mesto stanovanja" i dete izgleda kao tata. Sjajno. Šalu na stranu, nisam mogla da poverujem. Morali smo brzo da idemo da nas mediji ne bi primetili i uslikali. Odlučili smo da 2. aprila objavimo trudnoću. Ulazim u 19. nedelju, radimo gender reveal... Bilo bi vreme. Vanja nije mogao da dočeka da kaže da postaje tata. I mnogo sam srećna zbog toga.

U Firenci smo bili do sledećeg jutra, a onda krenuli nazad za Torino. Vanja je imao treninge ta dva dana, a ja sam odlučila da ipak ostanem kući i učim za poslednju godinu na sportskoj katedri. Momenti kada je on kod kuće prolazili su nam u ležanju na krevetu ili kauču ćuškajući bebu da se pomeri. Svaki put kada bi se vratio sa treninga otvorio bi neku čokoladu da probudi bebicu. - Vidi! Vidi kako šutira! - Uzvikivao bi na svaki pokret. Tog dana smo saopštili javnosti da postajemo roditelji i dobili smo toliko divnih komentara. Odlučili smo da postavimo najjednostavniju sliku.

To veče pred utakmicu sam htela da ga pitam nešto bitno

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

To veče pred utakmicu sam htela da ga pitam nešto bitno. - Mili? - Podigao je glavu sa mojih butina na kojima je ležao i dirao bebu. - Hm? - Uzdahnula sam. - Ono u Galeriji... Beba se pomerila, i sve to... Ali baš pred statuom Davida... Da ne misliš da je to neki znak? Da je dečak? - Malo se pridigao i seo pored mene ne sklanjajući ruku sa stomaka. - Iskreno? To sam i pomislio... Otkud znam, možda? Kako god bilo, bitno da je živo i zdravo! - Poljubio me je i privukao da legnemo.

Na dan utakmice se nisam brinula o skrivanju stomaka. Konačno sam mogla da slobodno pokažem svoju najveću sreću. Obukla sam nešto udobno. Trenerka kluba i obična bela majica. Uputili smo se ka stadionu ranije, zbog zagrevanja. Takođe, odlučili smo da nam gender reveal bude tamo. Posle utakmice. Momci su se zagrevali, a ja sam pričala sa Jurićem koji je i predložio da gender reveal bude na stadionu. Utakmica kao utakmica bila je neizvesna do samog kraja. Igrali smo protiv Sasuola. U 36. minutu Pinamonti daje gol i protivnici vode, a Toni Sanabria izjednačava u 66. minutu. Nakon svega došlo je vreme i za gender reveal. Hteli smo nešto upečatljivo. Na kraju smo odlučili da ja Vanji mirno dodam loptu, a da je on šutne preko terena. Sve je bilo spremno i bila sam toliko uzbuđena...

🗒️: dok ovo pišem je petak, nisam znala šta da radim pa sam samo sela da kuckam... i dalje sam pod jakim utiskom nakon ovoga u beogradu, a sada i u mladenovcu... 17 života je oduzeto... 17 porodica zavijeno u crno za 2 dana. gde ide ovaj svet? ne znam... volite svoje bližnje, čuvajte se... šta drugo da vam kažem. neka je laka zemlja ovim jadnim žrtvama i neka Bog olakša sve muke njihovim porodicama... vi mi budite dobro, pišite, uživajte i pozić 💗

His biggest save |  VMSWhere stories live. Discover now