Odlučili smo se da ipak idemo kolima da ne bismo bacali pare na avion. Brzo smo stigli, a Nata, bebica, Bleki, Anja, Luka i Sofija su nas čekali. - Gde ste ljudii! - Anja nam je svima pritrčala. - Ej, Anjuška. - Bila sam u haljini i oversized duksu pa sam morala da ga podignem da bi, moja jako uzbudjena drugarica, mogla da me pomazi po stomaku.
- Joojjj, vidi ga malo! Preslatko! NIKOLA! OĆU JA OVAKO! Taman da te imitiram kako sam stalno gladna. - Razdrala se kao luda na šta smo se svi nasmejali. - Pitaću ja ovu trojicu za instrukcije. - Rekao je, pokazavši na Filipa, Sergeja i Vanju od kojeg je zaradio udarac u glavu. - Ćuti majmune. - Meni je ovog Blekija ponekad žao, kolko je jadan smotan. Al šta da mu radimo... Volimo mi njega, i to mnogo.
- Jesi dobro? Kako ti je? Ne boli te ništa valjda? - Bombardovala me je pitanjima dok smo sedeli na kauču. - Anja, pobogu. - Sofija ju je malo smirila. - Nije bolesna. Trudna je. Nemoj da se sekiraš. Super nam je naša Nacka. - Osmehnula mi se pa stavila ruku na stomak. - Još ne šutira? - Malo me je rastužilo to pitanje i obe su to znale, zvala sam ih svaki dan da im se izjadam oko toga...- Nemoj da se sekiraš, dušice. Od 18. nedelje kreće pomeranje. Ti si u 18. ušla pre 3 dana, polako. Ima vremena. - Sofija me je malo utešila. Ona barem zna kako je u trudnoći. Anjica mi se rastužila jer sam se ja rastužila pa sam je zagrlila. - Ej bre. Nemoj. Ajde ne pizdi mi tu. Znaš da sam u hormonskom haosu. - Nasmejala se i zagrlila me opet.
Došlo je vreme da se uputimo u Galeriju Akademije u Firenci i vidimo Davida. Da, da, znam šta ćete svi pitati. Natalija, šta si se uhvatila za tog Davida i Mikelanđela? Pa. Ja sam u srednjoj mnogo volela likovno jer smo radili istraživanja o umetnicima. Meni je pala tema o Mikelanđelu i od tad sam ga zavolela. David za mene predstavlja oličenje hrabrosti. Mali dečak se suprotstavio ogromnom divu i jednim kamenom ga dokrajčio. Ta priča me uvek podstiče da i najmanje stvari i najslabiji ljudi mogu učiniti da se sve preokrene. Tako da, eto... Sad me razumete valjda. No, vratimo se na obilazak...
- Ovo je predivno! - Bila sam apsolutno oduševljena. - Ljubavi. Veliko finale. - Vanja me je lagano rukom potapšao po ramenu dok je drugom pokazivao ispred nas. - Eno ga. - Ja sam ostala apsolutno nema... Koliko je to divna skulptura. Detalji, emocija, priča iza cele statue... Ne samo Biblijska, nego i umetnička. Taj kamen niko nije hteo da kleše i obrađuje, osim Mikelanđela koji je odradio neverovatan posao. Stajala sam kompletno zabezeknuta. Konačno sam ga videla... Onda je naravno usledilo i slikanje i sve. Anja je uzela moj telefon i slikala mene i Vanju. On me je ljubio u obraz, a ruka mu je bila na mom stomaku. Ovako nekako:
A onda se desilo čudo... Samo sam stala kao ukopana i pogledala u Vanju. - Jesam li ja luda? - Vratio je svoju ruku na moj stomak i pogledao me. - Nisi... - Ni on ni ja nismo mogli da dođemo do pravih reči. Anja je slučajno krenula da snima, ali kao da ništa nije slučajno. Suze su mi navirale na oči i spustila sam ruku na stomak. - Konačno se javljaš mami i tati, a ljubavi? - Da. Osetila sam prvi udarac bebe. A i Vanja je. Anja je zaustavila snimak i prišla nam sa ostalima. - Je l ono što mislim da jeste? - Samo sam klimnula glavom i ona i Sofija su me zagrlile. - Vidiš da nije bilo potrebe da brinete? Joj kako sam srećna! Ček. Gledala si u Vanju kada si osetila? - Klimnula sam potvrdno. - To onda znači da će bebac da liči na tatu! - E super. Nosiš ga 9 meseci, podariš mu život i "mesto stanovanja" i dete izgleda kao tata. Sjajno. Šalu na stranu, nisam mogla da poverujem. Morali smo brzo da idemo da nas mediji ne bi primetili i uslikali. Odlučili smo da 2. aprila objavimo trudnoću. Ulazim u 19. nedelju, radimo gender reveal... Bilo bi vreme. Vanja nije mogao da dočeka da kaže da postaje tata. I mnogo sam srećna zbog toga.
U Firenci smo bili do sledećeg jutra, a onda krenuli nazad za Torino. Vanja je imao treninge ta dva dana, a ja sam odlučila da ipak ostanem kući i učim za poslednju godinu na sportskoj katedri. Momenti kada je on kod kuće prolazili su nam u ležanju na krevetu ili kauču ćuškajući bebu da se pomeri. Svaki put kada bi se vratio sa treninga otvorio bi neku čokoladu da probudi bebicu. - Vidi! Vidi kako šutira! - Uzvikivao bi na svaki pokret. Tog dana smo saopštili javnosti da postajemo roditelji i dobili smo toliko divnih komentara. Odlučili smo da postavimo najjednostavniju sliku.
To veče pred utakmicu sam htela da ga pitam nešto bitno. - Mili? - Podigao je glavu sa mojih butina na kojima je ležao i dirao bebu. - Hm? - Uzdahnula sam. - Ono u Galeriji... Beba se pomerila, i sve to... Ali baš pred statuom Davida... Da ne misliš da je to neki znak? Da je dečak? - Malo se pridigao i seo pored mene ne sklanjajući ruku sa stomaka. - Iskreno? To sam i pomislio... Otkud znam, možda? Kako god bilo, bitno da je živo i zdravo! - Poljubio me je i privukao da legnemo.
Na dan utakmice se nisam brinula o skrivanju stomaka. Konačno sam mogla da slobodno pokažem svoju najveću sreću. Obukla sam nešto udobno. Trenerka kluba i obična bela majica. Uputili smo se ka stadionu ranije, zbog zagrevanja. Takođe, odlučili smo da nam gender reveal bude tamo. Posle utakmice. Momci su se zagrevali, a ja sam pričala sa Jurićem koji je i predložio da gender reveal bude na stadionu. Utakmica kao utakmica bila je neizvesna do samog kraja. Igrali smo protiv Sasuola. U 36. minutu Pinamonti daje gol i protivnici vode, a Toni Sanabria izjednačava u 66. minutu. Nakon svega došlo je vreme i za gender reveal. Hteli smo nešto upečatljivo. Na kraju smo odlučili da ja Vanji mirno dodam loptu, a da je on šutne preko terena. Sve je bilo spremno i bila sam toliko uzbuđena...
🗒️: dok ovo pišem je petak, nisam znala šta da radim pa sam samo sela da kuckam... i dalje sam pod jakim utiskom nakon ovoga u beogradu, a sada i u mladenovcu... 17 života je oduzeto... 17 porodica zavijeno u crno za 2 dana. gde ide ovaj svet? ne znam... volite svoje bližnje, čuvajte se... šta drugo da vam kažem. neka je laka zemlja ovim jadnim žrtvama i neka Bog olakša sve muke njihovim porodicama... vi mi budite dobro, pišite, uživajte i pozić 💗
YOU ARE READING
His biggest save | VMS
FanfictionVanja skoro ceo život ima ulogu golmana i njegov posao je da sačuva i zaštiti gol. Ali da li će ovog puta uspeti da sačuva nešto najvrednije...