LI

198 15 0
                                    

Spavali smo neka 2 sata, do pola 2, i tada su nas pozvali na ručak. - Mm nešto mnogo lepo miriše. - Zažmurela sam na trenutak. Kada smo seli na svoja mesta doneli su nam tanjire. Pogledala sam u svoj pa u Vanjin i Filipov, i onda skontala da su meni doneli nešto drugo. Imala sam parče piletine sa dosta salate i krompirom, dok su ostali imali neko drugo meso, verovatno stejk, sa pomfritom. Mislila sam da je neka greška, ali mi je prišao Goran, trener golmana i seo na svoje mesto između mene i Dušana. - Ne brini se, nije ti ništa podvaljeno. Samo smo pitali kuvare da pripreme jedno posebno jelo za trudnice. Uživaj. - Toliko mi je bilo drago što svi misle na mene. Završili smo ručak i onda sam naterala Sergeja i Blekija da idu sa mnom da šetaju. Vanja je naravno čuo to i, uprkos tome što sam mu rekla da odmara, krenuo sa nama.

Šetali smo nekih sat vremena i onda je bilo vreme da se spreme za trening. Vratili smo se u sobe i presvukli. Ja sam bila u klasičnoj FSS trenerci dok je Vanja, kao i ostali, obukao one njihove crvene. Rečeno nam je da će i Džajić, i ostatak štaba doći da nas posete. Oni ne znaju za trudnoću, možda bih mogla da popričam sa njima. - Srećice? - Obratila sam se Vanji dok smo silazili. - Hm? Kaži, mila? - Naravno, držao me je za ruku. - Da li da popričam sa Džajićem i ostatkom? O trudnoći? Da ne bude da krijemo. - Osmehnuo mi se, onako kako samo on ume. - Ako osećaš potrebu, naravno da možeš. - Sišli smo do terena i ostalih igrača i trenera.

Skupili su nas u jedan polukrug i šefovi FSS su došli. Džajić se pozdravio sa svima, kao i potpredsednik Nedimović, zatim i sekretari Bjeković i Šurbatović. Održali su mini govor dobrodošlice i poželeli nam sreću. Onda su otišli da sednu za stolove pored terena kako bi posmatrali trening. Pošto su sekretari sedeli sa Stojanovićem ugrabila sam priliku da sednem sa Džajićem i Nedimovićem. - Dobar dan, predsedniče, poštovanje. - Rekla sam sa osmehom. - Sedi, draga Natalija. Dragan mi reče da si htela da popričaš sa nama o nečemu? Je li sve u redu? - Pitao me je, pomalo zabrinuto. - Da, da. Sve je u najboljem redu. Nego... - Povukla sam stolicu i sela prekoputa njih. - Reci slobodno, šta te muči? - Nedimović mi se obratio, takođe kroz osmeh. - Pa, ovako. Htela sam da Vam saopštim nešto. Naime, znate da smo Vanja i ja već tri godine zajedno? - Klimnuli su glavama. - Mislim, to svi znaju. I stvarno nam je prelepo. Živimo zajedno, putujemo, ja radim i u klubu i našoj reprezentaciji. Sjajno nam je, i mnogo se volimo. E pa iz te ljubavi će iznići jedna mala beba. Trudna sam... - Rekla sam tiho, skoro u jednom dahu. - Pa to je sjajno, Nato naša mila! Čestitam! - Džajić me je nežno uhvatio za ruku. - Toliko mi je drago, kao da si moja rođena unuka. Znam kroz šta si prošla i jako sam srećan. Neka je živo i zdravo. - Malo smo još popričali, rekla sam im koja sam nedelja, kako sam, kako je Vanji u klubu, posmatrali smo momke, a onda me je Piksi pozvao. - Nale, sine, dođi čas! - Pozdravila sam se sa obojicom i otišla kod njega.

- Nismo imali priliku da se lepo pozdravimo i porazgovaramo. Kako si mi? - Potapšao me je po ramenu. - Dobro, misteru. - Rekla sam i zakopčala trenerku. - Kako je mali naslednik? Znamo li je li muško ili žensko? - Stavio je ruku na moj stomačić pokriven oversized FSS trenerkom. - Ne znamo još... Ma samo nek mi je živo i zdravo. - Ispričali smo se dok smo posmatrali momke. Trening se ubrzo završio i svi smo se vratili u sobe. Sledeći je bio sutradan, ali još kasnije pa smo mogli da odemo do Vanjinih u Novi Sad. Ustali smo ranije i otišli. Nata je bila tamo sa Irinom, i bilo mi je jako drago da je vidim.

Čim smo stigli požurila sam da se pozdravim sa svima da bih uzela svoju devojčicu. - Lepotice moja. Kako si mi porasla, pa vidi je Vanja! Pogledaj kakva je, pufna. - Moj divni dečko nas je samo gledao dok je stajao pored sa Sergejem. - Jeste mila. Na mene. - Rekao je ponosno. Sergej ga je malo ćušnuo na taj komentar. - Alo majmune! - Počeli su da se "svađaju" i onda je uletela teta Mila. - Alo bre divljaci! Pa je l ne vidite da imamo dve bebe ovde! Mrš u kuhinju odmah! - Nata i ja smo počele da se cerekamo kao lude, pa čak i Irina. Bili smo dosta dugo kod njih, i onda smo morali da idemo zbog treninga. Pozdravili smo se sa svima i otišli nazad za Pazovu.

Trening je opet bio super, kao i svi ostali. Momci su bili u top formi i bila sam jako ponosna na njih. Mislim da ćemo se super snaći u ove dve utakmice.

Došao je i taj petak, dan utakmice. Piksi mi je saopštio startnih 11 dan pre, na treningu, tako da smo mogli da se spremimo i damo 100%. Momci su bili relativno raspoloženi i atmosfera u busu je bila na nivou. Kada smo stigli na stadion "Rajko Mitić" odmah smo ušli na teren da malo izvidimo sve. Deca sa tribina su vikala imena svih fudbalera i bila su toliko uzbuđena.

Uskoro je i sama utakmica počela, a već u 16. minutu moj brat upisuje asistenciju i Dušan Tadić nas dovodi do vođstva. Ostatak poluvremena je protekao solidno i bila sam jako ponosna na njih. Ni u drugom poluvremenu nam nije trebalo mnogo da dupliramo prednost. To je učinio naš Dušan Silni u 53. minutu. Toliko sam se obradovala i već sam znala da ćemo pobediti. Piksi je odlučio da ubaci i ostale pošto već vodimo. Pa da se malo izigraju. Umesto Dušana V. je ušao Sergej, umesto Tadića, njegovog idola, Samardžić, umesto Saše Ivan Ilić, Žileta je zamenio Bleki, a Mitra Joveljić. Dva nova mlada igrača na terenu plus Eraković, su bili sjajni. Imali smo nekoliko šansi, ali Bože moj.

Posle utakmice smo malo proslavili u busu i onda smo već sutradan počeli sa treninzima za utakmicu protiv Crne Gore. Let nam je bio 26. marta, a utakmica 27., jelte. Ja sam na dan leta ušla u 18. nedelju i to je označilo početak perioda od kada se bebini udarci mogu osetiti i videti. Ali kod mene ništa... No, neću da se brinem, čula sam doktorku i znam da samo treba da dam vremenu da radi svoje.

🗒️: uživajte mi u ovome, uskoro stiže malo drame! ne brinite! biće sve okej, kako kaže vanja... volim vas, i pišite! pozić 💗

His biggest save |  VMSWhere stories live. Discover now