LII

220 12 2
                                    

Dok smo bili na našem aerodromu Filip, za kojeg sam se zabrinula, me je pozvao i rekao da se ipak vraća za Torino zbog povrede. Da bi procenili šta mu je. Toliko sam se nasekirala i rastužila. - Dobro, Pippo. Volim te mnogo... Znaš? - Rekla sam. - I ja tebe, živote moj. Najviše. - Prekinuo mi je i stavila sam telefon u džep. Počeli su naslovi po medijima da je otišao zbog toga što mu nije data kapitenska traka, ali svi u timu i Savezu znaju da je stvarno povreda u pitanju.

To veče smo samo bili u sobi jer meni nije bilo baš najbolje. Vanja nije hteo da me ostavi samu pa je ostao sa mnom. - Ljubavi, hoćeš da ti naručim šolju čaja? - Zapitkivao me je kao da sam bolesna, a ne trudna. - Ne, ne.. Okej sam. Samo me malo leđa bole. Ništa strašno. - Nisam znala zašto, ali mnogo su me bolela. - Da pozovem ja doktorku? Da vidimo je l to normalno? Ajde, molim te? - Nisam mogla da ga smirim, ali i sama sam počela da se brinem, iskreno. - Pozovi, ali da ne zna da sam ti rekla. Kao da je ti zoveš. Jer sam je ja zvala ono juče dvaput da je pitam nešto oko hrane, misliće da sam dosadna. - To mi je bio izgovor. Negde sam čitala ispovesti trudnica koje su imale spontani ili prevremeni porođaj i to su im bili simptomi. - Halo? Dobro veče, doktorka Rossi mi treba. Vanja kraj telefona. E dobro veče doktorka. Izvinite na ometanju. Natalija nije baš najbolje. Kaže da je boli donji deo leđa ceo dan. Pozvao sam Vas bez njenog znanja, jer se brinem. Je l to normalno? - Ja sam samo sedela na krevetu i klimala glavom. - Aha, okej, hvala puno! Znači sme sa nama na teren? U redu, hvala i izvinite na smetnji ponovo! Pozdrav, prijatno. - Prekinuo je i spustio slušalicu. - Rekla je da je to normalno. Telo ti se prilagođava za bebine nove položaje i kretanje. Treba ti fizička aktivnost i neke masaže, eventualno vežbice istezanja. - Seo je pored mene i podigao mi majicu. - Evo izmasiraću te. Daj onu tvoju kremu za telo, rekla je da nije bitno šta koristiš za masažu, bitna je namera i pritisak na bolnu tačku. - Dodala sam mu tubu svoje omiljene kreme za telo. - E ovako, ti mi reci ako te zaboli. - Polako je počeo da me masira i nakon nekoliko pokreta sam zabacila glavu na njegovo rame i ispustila "zvuk zadovoljstva", da se fino izrazim... - Opa, neko nam je baš opušten... - Ostavio mi je par poljubaca na ramenu i vratu pa se vratio na masiranje. - Mislim da je dobro... Ajde odoh da operem ruke, a ti lezi i pokrij se. - Rekao mi je, spustivši mi majicu. Koliko sam bila umorna, a i koliko mi je prijala masaža, pokazala je činjenica da sam zaspala istog momenta. Vanja se samo uvukao pored mene i zaspao.

- Nale, ajde ustaj... - Ne čujem Vanjin glas niti osećam da leži pored mene, ali zato osećam kako me Dušan drmuska. - Mhm... Evo... A gde mi je Vanja? - Otvorila sam oči i videla da je i on u pidžami. - Nisi se presvukao? - Podigla sam se na laktove, i protrljala oči. - Nisam, tek sam ustao. Ilić je ušao u sobu da uzme jaknu pa je otišao sa Vanjom i Sergejem na trčanje. Preneo mi je da je Vanja rekao da te probudim. I eto me ovde. - Ustala sam i protegla se. - Dobro, Duco. Jesu li rekli za koliko se vraćaju? - Videla sam da je poprilično rano pa sam sela na krevet i pokazala Dušanu da sedne pored mene. On se dečko rastegao preko celog kreveta pa se pridigao na desnu ruku i šakom pridržao glavu. - Nisu, Ivan je samo rekao: "Vanja rekao da ideš da probudiš Nanu. Odoh sa njim i Sergejem na trčanje. " i uzeo jaknu i izleteo. - Klimnula sam glavom pa uzela gumicu sa komode da vežem rep. - Kako smo danas, bebice? - Stavio je svoju levu ruku na moj, ne tako mali, trudnički stomak i pomazio me. - Dobro je, Duco. Malo me leđa muče, ali to je i normalno. -

Sedeli smo i pričali malo dok Vanja i Ivan nisu ušli. - Ej ljubav. Nisam hteo da te budim, lepo si spavala. Jesi bolje malo? - Prišao mi je i poljubio me u glavu. Dušan je i dalje ležao na krevetu, a Ivan je izašao na terasu jer smo imali lepši pogled, s obzirom na to da su njih dvojica bili sa suprotne strane. - Vanja, nikako brate da popričamo. - Dušan se jelte nije pomerio sa kreveta, a Vanja je legao iza mene. - Hvala ti što si joj pravio društvo, Duco. - Dušan mu se samo nasmešio. - Naravno. Kako da joj ne pravim društvo. Ustvari, njima? Da, am njima. - Počeli smo da mu se smejemo kao ludi. - E Duco, šta da pričamo? - Setio se da ga je pitao. - Pa ono... Kako ti je kad znaš da postaješ tata? Te stvari. - Pitao ga je krajnje znatiželjno. - A too... Pa šta znam, dobro? Mislim, srećan sam, jako. Ali nemam ja neke osnove da pričam. Što se kaže, ja sam svoje odradio. A Nana je ta koja mi je centar sveta. Kao i beba. - Legla sam na njega i poljubila ga u obraz. - Simpatičan govor. - Namignuo mi je pa smo još malo pričali, te su ova dvojica otišli da se presvuku i da siđemo na doručak.

- Jutro svima! - Rekao je mister, ulazeći sa ostatkom štaba. - Jutro misteru. - Vanja i ja smo bili jedini za stolom do njih. - Oo, dobro jutro vas troje. Kako ste? - Okrenuo se i nasmešio. - Dobro je. Vi? Je l Vam bar malo bolje? - Rekla sam, nežno mazeći stomak. - Da, da. Bolje sam. Hvala na pitanju! - Ostali su ubrzo ušli i konobari su doneli jela. Bilo je nešto lagano, zbog utakmice. Ostatak dana smo proveli što u sobama što u hotelskoj teretani, a onda je bilo vreme da se krene na teren. Novinari i fanovi su uveliko bili ispred i jako sam se plašila da će me razotkriti. - Vanja? Ja se plašim da izađem u javnost. Šta ako skontaju? - On je već zaključavao vrata naše sobe. - Ljubavi. Imaš velik duks, obezbeđenje je tu. Ja sam tu. Ne brini. - Uhvatio me je za ruku i poveo ka liftu. Kada smo bili u holu hotela čuli smo vrisku fanova i novinara. Brzo smo izašli i sproveli su nas ka autobusu koji je bio tik uz hotel. Relativno brzo smo došli na stadion i momci su počeli trening. - Super Ivane! Dodaj Strahinja! Bravo! Ajmo sad na prepreke. - Piksi i ja smo ih kontrolisali i bodrili tokom zagrevanja. A uskoro je i utakmica počela...

🗒️:novi part i možda jedini za danas. smaraću vas o utakmici još malo i onda ću da pređem na malo dublju priču. verovatno ne stižem da napišem novi part jer sutra imam neka odgovaranja, a danas idem na zvezdinu utakmicu u kruševac! držite mi fige za dres ili bar potpis! uživajte mi, pišite mi! volim vas! pozić 💗

His biggest save |  VMSWhere stories live. Discover now