LIII

178 12 3
                                    

Sama atmosfera na utakmici je bila neverovatna. Svaka čast svima na svemu. Nakon intoniranja naše himne usledio je veliki aplauz. Toliko sam bila ponosna što sam barem delom srpskog porekla i krvi.

Momci su nam bili super u početku. Protivnička ekipa je takođe bila jako jako dobra. Borili su se kao lavovi. U prvom poluvremenu nije bilo golova, nažalost. Kada smo bili u svlačionici opet je nastalo malo raspravljanje, ali ništa specijalno: "Što meni nisi dodao? Bio sam sam" i ostalo. - Momci! Polako! Ajde smirite se. Duco, ulaziš u drugom. Duco? Gde je on? - Nisam obratila pažnju na svog sagovornika koji je rekao "Eno ga u hodniku." nego sam samo izašla. - Ej... Dušane? - Sedeo je na klupici ispred svlačionice. - Ej, Nale. Ovaj, važi, ući ću. Nije problem... - Prigrlila sam ga desnom rukom u znak saosećajnosti. - Je l te boli noga? Ili je nešto drugo? - Malo me je zabrinjavao. Bio je dosta tih i posle treninga. - Ma ne. Nego... Kole mi nije tu... A pišu takve laži o njemu. Brate! Svi znamo Koleta, on barem nije pakostan i nikad nije pravio problem za traku... Sad kad su ustanovili da je dobro, opet se polemiše oko toga. Kakva su stoka ovi mediji. - Bio je baš nervozan, videlo se. - Znam, Duco. Znam sve. Zamisli kako je nama u štabu... Pokušavamo da demantujemo sve, ali uzalud. I on je probao, čak iz Italije. No, neka ih. Ti ćeš meni lepo da uđeš u drugom poluvremenu i da daš gol za Koleta. - Malo je živnuo pa smo ušli unutra. - Okej, evo ga... AJMO! Da osvojimo to prvo mesto u grupi! - Izašli su iz svlačionice na teren i krenulo je drugo poluvreme.

Odlučeno je da izmenimo igrače jer nismo u prvom delu igre. Umesto Ilića je ušao Žile i Duca umesto Đuričića, za sad. Opet su malo klonuli, ali se to tek popravilo nakon Vanjine neverovatne intervencije u 57. minutu. Sprečio je Jovetića da izjednači rezultat. E onda je došao taj 78. minut i obećani gol našem Koletu. Duca nije bio previše raspoložen, ali dobro, dao je gol za svog druga i to mu je dovoljno. Par minuta kasnije smo opet napravili izmenu. Umesto Grujića Saša i umesto Mitra Račić. Ponovo nakon par minuta izašao je i Tadić, a ušao mladi Eraković koji se odlično pokazao na utakmici u Beogradu. Ni minut nakon toga Saša dolazi do lopte i ulazi u kazneni prostor, pokušavajući da ili sam da gol ili doda Duci. Iz drugog pokušaja lopta dospeva do Dušana i on daje još jedan gol. Ponovo, hladna proslava, ali Bože moj...

Utakmica je trajala još par minuta zbog nadoknade i onda su se momci kulturno pozdravili. Bila sam donekle iznenađena time, jer se očekivala velika tenzija između igrača. No, ovo je bio momenat respecta u sportu i svima svaka čast. Nakon presvlačenja momaka sam ušla i Duca me je odmah zagrlio. - Drugi gol je bio za našu mrvu. Da znaš... - Raspilavila sam se i počela da plačem. Vanja, dao Bog pa sve vidi, mi je odmah pritrčao, kao da se porađam. - Ljubavi! Ej! Šta je bilo! Kaži mi! Molim te! Što plačeš?! Pa nemoj! - Ostali su počeli da mu se smeju kao nenormalni, a on jadan ne zna gde je. - Alo kreteni, pa vidite da plače. Što ste bezobrazni? - Dušan ga je potapšao po leđima. - Ništa strašno, brate. - On nas je oboje zbunjeno pogledao. - Ma bre, Vanja... Rekao mi je da je drugi gol bio za bebu, šta ti je, opusti se. - Rekla sam kroz suze. Odahnuo je i počeo da se smeje, pa zagrlio Dušana. - Hvala, Duco. -

Nakon njihovog "bratskog" momenta smo se uputili nazad u hotel. U sobi kod nas su bili Luka, Bleki, Sergej, Dušan, Radonja i Ilić jer smo pričali o nekom mini odmoru. - VANJA! - Ja sam odjednom uzviknula. E tek tad se nasekirao. - Ljubavi! Ajmo u Galeriju Akademije. Moolim te. - Sklopila sam ruke i pogledala ga krupnim očima. - JOJ VIDI JE KAKVA JE! VIDI JE! Vanja ja ću da je vodim ako ti nećeš. - Luka je odmah podigao ruku kao da je u prvom razredu. - Idi bre, Natalija brate prepade me. Nemoj tako da me prepadaš, ti znaš kakav sam. - Uhvatio me je za struk i poljubio u teme. - Idemo. Da vidiš tog Davida jednom! - Rekao je sa najvećim osmehom.

- Sutra veče imam pregled. - Ležali smo u krevetu kada sam ja prekinula tišinu. - Dobro, mila. Ujutru je let, taman stižemo. - Češkao me je po ruci dok sam ga nežno palcem mazila po obrazu. - Možemo da saznamo pol. - Odjednom kao da se uspaničio. - Pol? Kako? Zar nije prerano? - Razumem ga, kada znamo kojeg je beba pola bićemo još pažljiviji. Naravno, nebitno da li je dečak ili devojčica, ali mislim da otkrivanje pola bebu i roditelje zbližava... To mi je par mama pričalo. - Ej. Polako. Nije rano, ne brini, ona to vidi na ultrazvuku. - Osmehnuo mi se i poljubio me, pa me pribio uz sebe, prošaputao "volim vas, laku noć" i tako smo zaspali. Ujutru smo rano ustali i otišli na let i čim smo stigli u Torino otišli do Filipa. On, Radonja, Duca i Ivan su izrazili želju da idu sa nama na pregled. Pitali smo doktorku da li je dozvoljeno i rekla je da jeste. Krenuli smo sa dva auta i brzo stigli. Isidora i Kristina nisu mogle sa nama jer su bile van Italije, ali smo ih pozvali da im javimo.

- Pa dobar dan! Kako smo? - Pitala je sa osmehom. - Dobar dan, doktorka. Evo, super. Ovaj... Poveli smo par prijatelja. Ako nije problem... - Njih četvorica su pomolili glave na vrata. - DOBAR DAN! - Uzviknuše u glas. Doktorka je ostala malo iznenađena, ali je rado prihvatila da uđu. - Mhm... Dobro. Super. Odlično napredujete. Hoćemo otkucaje? - Nas dvoje smo samo klimnuli glavama i pustila nam je da čujemo bebino srce. - Da li biste da saznate pol? - Prvo smo se pogledali, pa nam je onda sinula ideja o gender reveal-u. - Onda da napišem na papiru i dam jednom od njih četvorice? - Složili smo se da to budu Filip i Sergej pa da zajedno sa devojkama sve organizuju. Završili smo pregled i onda krenuli kući da se spremimo za sutrašnje putovanjce u Firencu.

🗒️: i dalje sam jako potresena celom situacijom. hvala svima na razumevanju. znam da je i svima vama jako teško. nemam šta da dodam. čekala sam da dani žalosti prođu pa da izbacim part danas. volim vas. ljubim vas. čuvajte mi se. čuvajte svoje bližnje! uvek sam tu ako vam nešto treba, razgovor, savet... bilo šta. zapamtite samo: NISTE SAMI! mnogo vas volim, uživajte mi, budite dobro. pišite naravno i utiske na novi part, kao i requestove tamo na drugu priču! pozić 💗

His biggest save |  VMSOpowieści tętniące życiem. Odkryj je teraz