0.2

11K 562 12
                                    

"Pa, kako je bilo kod ravnatelja?", tri para očiju su bile usmjerene točnu u mene. Slegnula sam ramenima.

"Dobro, kako bi moralo biti?", s nezanimanjem sam ih gledala. Dok su moji vrući obrazi tražili malo osvježenja. Povukla sam obraze po ramenu i pokušavala ukloniti barem nešto od crvenila. Ali mi je stvarno postalo lakše kad nisu ništa komentirale.

"Pa kako ti se čini?", dobra stvar je što nisu bile toliko zainteresirane za ovaj razgovor a ja još manje. Samo sam htjela malo vode.

"Ko?"

"Pa..ravnatelj. Tamo si išla, zar ne?", zbunjeno me pitala Bella. Klimnula sam glavom. Da išla sam...

"Zanimljivo..", promrmljala sam.

"Kako to može biti zanimljivo...Victorya jesi li ti dobro?", okrenula se cijelim tijelom prema meni.

"Naravno. Samo mi ovaj razgovor dosađuje, jako.", naglasila sam zadnju riječ i bezbezno se nasmijala.

"Da imaš pravo neda se ni meni razgovarati o tome.", zahihotala se. Nazad se okrenula prema velikom ogledalu na zidu iznad umivaonika i prošla rukom kroz kosu.

Ona je stvarno lijepa. Ima dugu kovrčavu plavu kosu. Smeđe upečatljive oči koje se savršrno glažu s njenom besprijekornom kožom. Bella je privlačila sve vrste dečkiju, od onih štrebera pa do popularnih dečkiju. Bila sam sigurna da su mnoge djevojke bile barem malo ljubomorne na nju.

A ja sam presretna što je baš ta vedra djevojka dio mog cimerskog života.

Uhvatila je moj pogled u ogledalu dok je popravljala dugu ogrlicu oko njenog vrata. Nasmijala mi se pokazavši svoje ispravne bijele zube.

Uzvratila sam joj osmjeh i naslonila se na zid.

(...)

Posvuda sam prevrtala knjige i bilježnice. Bile su posvuda. Na podu, krevetu, stolu, policama...svugdje. Bacila sam poslijednju knjigu na pod, i baš je ispod nje bila ona koju sam tražila. Hm, uvijek je na posljednjem mjestu kojem se nadam..Bella je ušla sva nasmješena u sobu.

"Što se ovdje dogodilo?", preskakala je stvari kako bi zapravo i ušla.

"Oh. Namjeravala sam učiti, ali nisam mogla pronaći bilješke.", uzmem ih u ruke i cijelim tijelom se okrenem prema njoj.

"Djevojko opusti se stvarno previše učiš", nasmije se. "Ionako ćeš rasturiti.", namigne mi i ja se malkice opustim.

"Samo se bojim da ne zaostanem onda će mi se sve probrkati..", slegnem ramenima. Ona se samo nasmije i skine jaknu koju objesi na zid.

"Ajde se samo malo opusti. Vidjet ćeš da će ti biti lakše..'', promrmlja

"Stvar je u tome da se ja ne želim oputiti. Sad pogotovo ne na početku.", rekla sam

"I danas sam bila kod ravatelja..", obrazi su mi se zacrvenili.

"Eee kad smo već kod njega...stvarno te pitam kako ti se čini?", skine vansice s nogu i sjedne na krevet malo dalje od mene.

"Zašto me to pitaš?"

"Ajde nemoj mi reći da ti se ni malo ne sviđa. Tori ovdje sam 2 godine i znam ja kako izgleda.", namignula mi je.

"Ti si isto bila kod njega?"

"Naravno. Svako je barem jedom kod njega, vjeruj mi..", klimala je glavom

"Naprotiv, neke cure namjerno rade probleme kako bi ga vidjele, a ne možeš reći da nije ni malo zgodan.", sad sam se već zainteresirala za ovu temu. Odložila sam bilješke sastrane i sjela na krevet nasuprot nje.

College [h.s.]Where stories live. Discover now