College [h.s.]

2.1

Vruće mi je. Jako. Otvorim oči i vidim veliku ruku omotanu oko mene. Harry. Izdahnem i pogledam kroz prozor. Mrak je. Uzmem Harryjev mobitel s noćnog ormarića i vidim da je 3:16. Polako maknem njegovu ruku i ustanem stavljajući njegov mobitel natrag na noćni ormarić. Polako i što tiše ustanem i izađem iz sobe. Tiho se spuštam po stepenicama i odlazim u kuhinju. Ali već se svijeti. Tiho uđem unutra i vidim da je sve prazno. Valjda je gopođa Evans zaboravila ugasiti. Izahnem i otvorim frižider vadeći bočicu vode. Što tiše zatvorim vrata frižidera bojeći se da ne probudim nekoga.

Allie se pojavi ispred mene.

"Kriste!", stavim ruku na usta i zagrizem jezik. Ona se samo zahihoće.

"Nisi ništa čula u redu?", klimne glavom i ja se čučnem u njenu razinu.

"Što radiš ovdje Allie. Trebala bi spavati. Vidiš da je noć vani.", jel' još uvijek plaše djecu da u noći zle vještice kradu djecu ako ne spavaju??

"Nisam mogla spavati.", makne kosu s lica. Što sad trebam napraviti. Mislim volim ja djecu i to sve, ali djeca jesnostavno ne vole mene i sada ne znam što napraviti.

"Š-što sad?", pitam ju. Nikad se nisam našla u ovakvoj situaciji.

"Možeš mi dati toplo mlijeko?", toplo mlijeko! Da! To valjda mogu napraviti. Samo trebam podgrijati mlijeko, zar ne? Sva smušena klimnem glavom i izvadim mlijeko iz hladnjaka dok ona sjedi na stolici i prati svaki moj pokret.

Nakon što popije Allie i dalje nije umorna. Što sad?! Moram li probuditi Harryja? Ili nazvati Anu?

"Hvala Tori.", odmakne šalicu s nekon tako Barbie i nasloni se na naslon stolice. Oh, da! Definitivno trebam probuditi Harryja. Ja se ne snalazim u ovakvoj situaciji.

"Nema na čemu Allie.", nasmiješim se. Ne znajući što dalje napraviti.

"Allie želiš li da probudim tatu?", ona polako klimne glavom. Zašto nisam to prije sjetila? Ustanem s stolice i ona poskoči zamnom sve do stepenica. Ali mi se čini kao da hodamo cijelu vječnost. Allie ima malene nožice i jako male korake.

Uđem u sobu dok Allie ode u svoju i čeka da Harry dođe.

Dođem do kreveta i počnem tresti Harryja. Nešto sam upravo doznala o njemu. A to je da ima jako tvrd san. Mislim da sam ga budila 5 minuta sve dok nije otvorio oči.

"Zar ti nije doviljno Tori? Pobogu spava mi se.", ja ga udarim u rame i natjeram ga da jauknem.

"Allie te treba!", viknem u šaptaju. On se trene na spomen njezinog imena i odmah se razbudi.

"Što? Zašto je ona budna? I zašto si ti budna?", trlja oči prstima i sjedne na krevet.

"Nisam mogla spavati, a ni ona. Zamolila me za joj podgrijem mlijeko, ali i dalje nije umorna. Diži se! Ne znam što da napravim!", glasno šaptam. I on se digne s kreveta i navuče donji dio pidžame.

"Ti lezi u krevet, a ja ću jako brzo doći.", legla sam dok je on izašao iz sobe.

Nakon 15 minuta se vratio. Tiho je ušao i zatvorio vrata. Vjerojatno je mislio da spavam. Podigla sam glavu i vidjela kako skida donji dio pidžame i baca ju na pod.

Legne na krevet i približi mi se.

"Hvala Tori.", poljubi me nakratko.

"Na čemu?"

"Allie mi je rekla da si joj podgrijala mlijeko i htjela ti je još jednom zahvaliti.", klimnula sam glavom.

"Da, nije da sam mogla napraviti nešto drugo. A i nije da me djeca baš i vole.", tiho sam šaptala pa se zahihotala. Poljubio mi je obraze.

"Ti ne voliš djecu? Kako je to moguće? Ona su najslađa bića na sijetu malena.", približio me sebi i pogledao me u oči milujući mi lice. Njegov dodir je tako..nježan i njegov

"Nisam rekla da ne volim djecu Harry. Ja volim djecu samo što ona ne vole mene. U njima je stvar.", nasmijao se. Nastala je tišina. Začudo da više nisam tako umorna. Pa da u ovim pola sata se svašta događalo od podgrijavanja mlijeka pa do uspavljivanja Allie. Izdahnula sam i naslonila glavu duboko u jastuk.

"Harry?", promrdala sam ga u slučaju da je zaspao. "Hmm?"

"Ne spavaj.", tiho sam mu naredila.

"Zašto?", duboko je uzdahnuo i počeo se namještati. Sada sam imala pogled na njegovo predivno lice. Zelene oči su mu svjetlucale po mraku, a drugu polovicu mu je osijavalo mjesec.

"Zato što ja ne mogu spavati.", izdahnem.

"Samo zaklopi oči."

"Ne pomaže. Već sam pokušala.", izdahnula sam i počela se premještati po krevetu. 

"Dobro. Što želiš raditi?", zijevnuo je dok su mu oči bile napola zaklopljene. Seronja!

"Razgovarati.", to ga mora držati budnim jer treba govoriti, zar ne? Jedino ako ja neću pustiti jezik na pašu. Stisla sam usne čvrstu u jednu crtu kako nebi previše pričala.

"Tori. Sad je 3:50 ujutro i tebi se priča?", zaklopio je oči.

E, pa nećeš Styles!

Popela sam se na njega i legla. Kroz majcu sam mogla osjetiti kako me grije svojoj toplinom tijela. Zašto sam ja uvijek tako hladna, a on vruć? Nije ni čudno da ga vole grliti. Odiše toplinom.

"Sad spavaj.", naslonio mi je glavu na prsa i duboko disao. Zaspao je. K vragu! Htjela sam se maknuti, ali jednostavno je pre udoban. Zagrlila sam ga oko torza i gurnula glavu u njegov vrat. On ne nasvjesno i u snu omotao ruke oko mene i izadhnuo. Možda jer sam teška?

Doslovno sam se bacila na njega i nikako da sada siđem.

Pratila sam njegovo disanje kako bi se umirila i zaspala. Nakon dužeg vremena moje oči su se napokon polako sklopile i san me uhvatio u 4:36 ujutro.

***

Nešto mokro mi je na licu. Fuj. 

Otvorim oči i vidim Harryja iznad mene. Opet se nagne i osavi mokar poljubac na mojem obrazu. Ja to opet obrišem. Ispružim ruku i oduprem je na njegova prsa kako bi ga odgurnula, ali on se nije ni pomaknuo.

"Makni se seronjo, hoću spavati.", kroz zube rečem i pokrijem se po glavi, ali i dalje mogu osjetiti kako leži pored mene.

"Daj, Tori. Nisam ti ja kriv da nisi mogla spavati. I da nisi dala meni da spavam, nego si me mučila dugo, dugo u noć.", znam da je to još jedna u nizu njegove prljave šale tako da sam ga preko popluna laktom nekamo udarila, ali čisto sumnjam da je osjetio.

"Izalazi van.", zaklopim oči i polako me opet hvata san kada se opet oglasi, ali ovajput je skroz priljepljen uz mene. Iako preko sloja mogu ga osjetiti.

"Tjeraš me iz vlastite sobe?", pita uvijerđeno, ili barem pokušava i baš mu i ne prolazi za rukom jer uopće ne zvuči slatko. Valjda. Ma koga lažem,zvučao je slatko kao i uvijek.

"Da.", nasmijao se i polako me otkrio. Nisam se mrdala, nabrzinu sam zatvorila oči i odlučila ga ignororati, koliko je to dugo moguće. 

Ali ubrzo mi je počeo ljubiti vrat i znala sam da neću moći izdržati, nimalo.

"Pa jučer sam te zaboravio pitati," zastao je na trenutak, pa nastavio. "što si to rekla jučer ono u restoranu tko je Harry?", pitao je i sam samo prasnula u smijeh ostavljajući ga zbunjenim.

(evo, nije baš nešto dugo, ali ipak je nešto. Hvala na svim voteima i komentarima, jako mi puno znače. Poslije cu ispraviti pogrešte kojih sigurna sam da ima jako puno. Hvala xx)