2.4

6.2K 387 15
                                    

"Victorya?", oči su joj bljesnule na mene. Tko je dovraga ona?! I zašto se preziva kao i ja?! I kako zna moje ima?! Kako ona uopće zna tko sam ja?! Jesmo li se mi već upoznale?!

"Tko si dovraga ti?", ostala sam bez daha. Ispred mene je stajala brineta koja uopće nije sličila meni. Nisu mi navirala nikakva sjećanja.

"Sada sve ima smisla.", tiho je prošaptala. Srce mi je kucalo neizmjernom brzinom. Što sada ima smisla? Nisam se ni usudila pogledati Harryja.

"Što?", podigla sam obrve. "Što ima smisla?!", povisila sam ton.

"Tori!", okrenula sam se. Harry me namršteno gledao. Što sam sada ja kriva.

"Smiri se, molim te", izdahnuo je. Da se smirim?! Neka djevojka se upravo pojavila ispred mene i zna sve o meni! Da se smirim?!

"Ne misliš ozbiljno Harry!", nasmijala sam se u nevjerici i odmahnula glavom. On je ustao s svoje stolice.

"Harry, ova tu čudakinja se upravo pojavila ispred mene i zna mi ime. Ima isto prezime kao i ja. A najbolje od svega je da ona mene zna, a ja za nju nikad nisam čula u životu!", doslovno sam vrištala. Bolje je da su zidovi deblji i da je Zayn u blizini!

"Moraš se smiriti.", oštro mi je rekao. Zarežala sam i okrenula se prema čudakinji.

"Tko. Si. Ti?", zarežala sam na nju. Baš me boli briga što će mi Harry reći.

"Ja-ja...", zamucala je. Nasrnula sam prema njoj, ali me Harry zaustavio i uhvatio za bokove.

"Odgovori mi! Kako znaš tko sam ja?!", stisnuo me još više uz sebe. Ona se udaljila jedan korak unazad i prestrašeno me pogledala.

"Tori..", počela sam se otimati i derati se.

"Jebemti!", Harry je opsovao ispod daha. I opet se to događalo. Sve one loše uspomene su mi dolazile u glavu i ja sam opet ostala zarobljena u prošlosti. Opet onaj čovjek koji-...

Harry's POV:

Zayn ulazi u moj ured i lupi vratima.

"Gdje si ti do sad?", nije se obazirao na moje riječi nego je samo izvadio neku injekciju.

"Što se događa?", tihi glas Chloe je pitao.

"Ništa sve će biti u redu.", Zayn je odgovorio i dao injekciju Tori. Baš kada sam mislio da više. Neće imati napadaje, dogodi se ovo.

Polako se budila i nekoliko puta je trepnula kako bi razbistrila vid. Barem nije bilo toliko glasno kaj prošli puta.

"Harry?", uhvatila me za ruku. Izdahnula je kada sam nas isprepletao prste. Dao sam joj lagani poljubac i tjeme i u sljepoočnicu.

"Što se događa?", uplašeno je pitala i gledala oko sebe kao da se probudila iz noćne more i sada traži nešto. Usne su joj bile jako suhe.

"Sve je u redu sada Tori.", okrenula je glavu i vidjela Zayna. Nasmijala mu se.

"Ti baš ne možeš bez mene, zar ne?", šaljivo je pitala.

"Ili ti bez mene.", nasmijala se. Njen pogled je bio skrenut s Zayna i uočila je Chloe. Odmah se prestala smijati.

"Khm", nakašljala se i skrenula pogled od nje.

"Sjedni.", pomogao sam Tori da sjedne. Lagano sam je spustio na stolicu. Htjeo sam se odmaknuti od nje i donijeti joj čašu vode, ali me njena ruka zaustavila.

"Tko je ona Harry?", njene oči činile su mi se toliko ranjivima. Samo sam je poljubio u tjeme i odmaknuo se. Okrenuo sam se i vidio kako je Chloe sjedila na stolici preko puta stola.

"Majka mi je rekla da ne smijem dolaziti ovdje..", započela je.

"Ona sada misli da sam ja u nekom drugom fakultetu. Uvijek mi je govorila da ima nešto u ovom mjestu zbog čega ne mogu doći i pohađati ovaj fakultet. To si bila ti Victorya.", nastala je tišina. Tori je nije htjela ni pogledati.

"Mi-mislim..ti-ti mi smo polusestre Victorya.", izdahnula je.

"Ne spominji tu riječ. Mi nismo ništa jer moj otac nikad nebi napravio drugoj djete.", obrisala je suze.

"Znam da zvuči čudno i-.."

"Prestani pričati!", čvrsto me uhvatila. "Harry..", sve je ovo znunjujuće i za mene. Znam kakva je to odgovornost imati dijete.

"Nije mi jasno. Zašto-kako...jeste li vi zajedno?", pokazala je prstom na nas dvoje.

Victorya's POV:

Nisam mogla ni pogledati u Chloe. Moj otac je varao moju majku? I sada ispituje o mojoj vezi s Harryjom? Ona se šali!

"Što?", pitala sam. "To te se ne tiče!", grubo sam odgovorila.

"Tori mislim da bi se ti morala vratiti u sobu.", Harry je ustao s stolice i uhvatio me za struk i pomogao mi ustati. Noge mi se još uvijek tresu.

"Ne! Ja ne idem nikuda Harry! Sve dok mi ona ne kaže zašto je tu!", prstom sam uperila u nju. Mogla sam čuti kako je Harry nezadovoljno puhnuo, ali je ipak i dalje tu.

"Rekla sam ti, ja sam tvoja polusestra...", odlučnije je ponovila i slegnula ramenima.

"Lažeš! Moj otac nikad nebi napravio nešto takvo i zato mi ne laži u lice.", suze su padale niz moje obraze. Ne! Moj otac nikad nebi uništio brak na taj način.

Harry me uhvatio i čvrsto zagrlio. Jecala sam mu u vrat. Čvrsto sam ga zagrlila. 

"Harry, želim da dođu ovamo. Sada!", osjetila sam kako je klimnuo glavom. "Naravno malena.", šapnuo mi je u uho toliko da samo ja mogla čuti. Odvojio me od sebe i posjeo me na njegovu crnu stolicu. 

"Donijet ću ti vodu.", poljubio me u obraz i otišao do nekakve posude s vodom. U staklenu čašu je natočio pola čaše vode. "Izvoli.", tiho sam zahvalila i otpila gutljaj vode.

"Žao mi je Victorya, stvarno nisam željela da ti bude loše-.."

"Ne želim te u svom životu.", rekla sam ne gledajući u nju. 

"Ja..ruzumijem.", klimnula je glavom. Izvadila sam mobitel i ustala sa stolice. "Tori kamo ideš?"

Pogledala sam ga. .."Moram rezervirati kartu za Washington.", trgao se kao da je nešto shvatio.

"Što? Ne. Ja ću ih zvati oni će doći ovamo..", namrštila sam se.

"Harry..", on mi je dao završni pogled i ja sam natrag sjela na stolicu.

"Kako god.", izašao je i ostavio nas same. Nisam je htjela ni pogledati. Ona me podsjećala na jednu veliku grešku koji je moj otac, ako ga i dalje tako mogu zvati, učinio. Moje mišljenje o njoj se nikada neće promjeniti. Za mene će ona uvijek ostati jedna velika greška koju ću nastojati izbjegavati. Nikada neće biti dio mene ili mog života.

"Žao mi je-"

"Zašto si zapravo došla ovamo?", pitala sam i obrisala se ispod očiju. Nisam željela da vidi koliko me slomila ali već je bilo prekasno. Morala sam znati da neće uvijek biti tako sve lijepo.

"Zbog znatiželje, predpostavljam.", nasmijala sam se.

"Znatiželje?!", ona je slegnula ramenima.

"Ti znaš da si upravo onaj trenutak kada si ušla ovamo uništila moju obitelj.", govorila sam kroz zube.

"Žao mi je.", spustila je pogled.

"Prestani govoriti to zato što to nije istina. Tebi nije žao. Da ti je žao morala si na to prije misliti, prije nego što si došla ovdje, prije nego što si uopće zakoračila u ovo mjesto. Sada je sve gotovo. Uništila si sve do čega mi je stalo.", zavladala je tišina.

"Zar ja sad zbog toga nemam pravo na sve ovo? Nemaš pojima koliko je meni bilo teško. Odrastanje bez oca. Ja nisam imala očinsku ljubav cijelo vrijeme."

"Za mene ćeš uvijek biti greška koju je moj otac ostavio u prošlosti.", hladno sam rekla.

College [h.s.]Where stories live. Discover now