2.2

6.7K 414 15
                                    

Prošlo je dva tjedna od one tako nedjelje. Za sada je sve dobro između Harryja i mene, ali ipak i dalje osjećam kao da ne radimo pravu stvar. Mislim ovo između nas. Naš odnos je tako..kriv. I znam da se sve ovo između nas nebi smjelo događati, ali imam osjećaj da sam sigurna kraj njega i da se ne trebam bojati ničega. 

To možda zato što je Harryjeva veličina puno veća od moje i zato se osjećam sigurno i zaštićeno. Na način na koji me može nasmijati, stvara mi toplinu oko srca i ugodan osjećaj po cijelome tijelu.

Stavim olovku u usta pa se nadlaktim na klupu. 

Nije da i on ponekad zna biti jako nepodnošljiv. Tvrdoglav je, ali opet jako dobar i to me sve jako zbunjuje, zapravo sve u svezi njega me zbunjuje.

Što mu fali? Zgodan je, pametan, darežljiv...san svake žene i djevojke. Nisam baš sigurna kako se osjećam kad mu se ostale djevojke nabacuju. Ali ipak se ja osjećam posebno jer čuvam njegovu tajnu.

On ima djete. 

Nisam baš sigurna kako ćemo daleko dogurati, možda daleko, ali s teškom mukom.

"Gospođice Samuels!", zatresla sam se i olovka mi je pala na pod. U razredu je zavladala tišina dok sam ja gledala u par ljutih očiju. Opet!

"Ja-ja..", zamucala sam i progutala knedlu. Se oči su uprte u mene, a ja ne mogu sastaviti jednu normalnu rečenicu. 

"Ovo je već drugi put gospođice Samuels.", u sebi sam prevrnula očima. Naravno da mi se to opet dogodilo na satu profesora Jasona.

"Žao mi je.", tiho sam rekla dok su mi usnice bile suhe i mogla sam osjetiti vrućinu na obrazima. Dobro sad ionako znam što slijedi. Kod Harryja. 

"Mislim da znate put.", strogo je rekao. Zašto mora biti takav idiot?! Namrštila sam se.

"Molim vas, stvarno se neće ponoviti.", rekla sam, ali je više zvučalo kao da molim. Nisam ni sigurna u kakvim smo ja i Harry odnosima. Ne mogu se tako sada odjednom pojaviti pred njim. To bi ispalo čudno, i kako je on umišljen tko zna što bi mislio.

"To ste rekli i prošli put.", dobro, ovo je više zvučalo kao idi ili ću te izbaciti iz učionice. Klimnula sam glavom i izašla van iz učionice s torbom na leđima. 

"Zaboravili ste bilješke!", glasno je viknuo zamnom.

"Uzmi si ih idiote!", pukla sam i zalupila vratima. O bože što sam napravila?!

Uhatila sam se za obraz i prošla kroz kosu. Brzim koracima sam se popela na kat i ušla u Harryjev ured. Što me prije spopalo? Nikad prije nisam napravila nešto takvo?

"Tori! Što ti tu radiš?", ustao je s stolice dok je u ruci imao olovku i neki papir. 

"Profesor Jason me poslo.", rekla sam bez daha. 

"Dobro. Što se dogodilo?", spustila sam torbu porkaj stolice i sjela. Spustio je papir i olovku pokraj računala i otkopčao gumb crnog sakoa.

"Nisam slušala predavanje i izbacio me.", pogledala sam ga u oči.

"Opet?", lagano se nasmijao i sjeo na stol. Znači da nije ljut na mene? Mislim stvari ovog tjedna su bile stvarno čudne. Nije da smo nešto komunicirali ili provodili vrijeme zajedno kao što je to bilo uobičajeno? Možda je shvatio da ne želi gubiti vrijeme na mene? Jer praktički gledano ja mu baš i ne pomažem u ničemu. Samo sam mu -- teret?

"Da, opet.", i ja sam se lagano nasmijala usprkos svojim mislima. Ipak sam se malo opustila kad me povukao u zagrlio i čvrto omotao ruke oko mene. Jesli to što mi je nedostajalo ovih dva tjedna? Njegovi zagrljaji i poljupci, njegova nježnost? U ovom trenutku sam se osjećala mirnije i siurnije više nego posljednjih tjednana. 

Duboko sam udahnula i naslonila se na njega, dok sam omotala ruke oko njegovog torza. 

"Nedostajala si mi malena, jako, jako puno.", zadovoljno sam se nasmijala na njegove riječi, dok su moje misli od prije odlutale u oblacima i isparile. Jače sam ga zagrlila.

"I ti meni Harry.", odvojio se od mene i stavio mi ruku na obraz pa na spojio usnice. Bio je to brz i nježan poljubac. Nasmijala sam se. Zašto sam tako poletna od jednom? Zar je stvarno Harry moj lijek?

"Pa..khm..što će biti s profesorom Jasonom?", premjestila sam ruke oko njegovog vrata.

"Ne brini ja ću to riješiti.", prošla sam mu rukom kroz kosu i on se namrštio. Ne voli kad mu prolazim rukom kroz kosu.

"Pa...khm...ima još jedna stvar..", poljubila sam ga u obraz i pokušala izgledati što ljupkije. Jer će mi trebati, definitivno.

"Što?", pitao je. Duboko sam udahnula i nasmijala sam se.. 

"Pa sad..", pogledala sam u točku gdje nam se tijela spajaju. Mogu osjetiti njegovu toplinu i preko odjeće.

"Tori slabodno mi reci..", poljubio me u čelo na trenutak. Mogla sam osjetiti njegovu bradu kako me škaklja, pa sam na brzinu rukom prošla po čelu.

"Izvrijeđala sam profesora. Stvarno ne znam što me spopalo. Nikad to nisam napravila. Samo mi je to izašlo iz ustiju. Ali on se počeo derati na mene i samo sam rekla.", naslonila sam obraz na njegova prsa.

"Stvarno mi je žao Harry, ali nisam samo ja kriva.", tužno sam rekla. "On me stvarno ne voli.", odmahnula sam glavom kako bi mu dokazala nešto ni sama ne znam što. Ali samo želim da Harry bude na mojoj strani i da me obrani od profesora Jasona. To nije grijeh, valjda. 

"Što si mu točno rekla?", Harry pita. Sad ne znam koji je to ton jer je trenutko neutralan, ne znam jeli to dobro ili loše. Za svaki slučaj sam ga nježno poljubila u usne i još više privukla sebi.

"Pa kada mi je rekao da odem do ureda direktora, pokupila sam stvari i na stolu sam ostavila bilješke i on mi je rekao da uzmem i njih i ja sam na to odgovorila, citiram: uzmi si ih idiote.", sve sam ispričala u jednom dahu. Pažljivo sam poučila njegovo lice, ali nisam mogla ništa izvući iz njega.

Stajao je i dalje tako s rukama oko mojeg struka i razmišljao. Što sad trebam napraviti? Duboko sam udahnula pa obrisala znojne dlanove.

"Harry?", pogledao je prema meni.

"Hmm?", poljubio mi je sljepoočnicu i stavio dlan na bradu.

"Jel' se sad ljutiš na mene? Jer sam to napravila?", odmahnuo je glavom.

"Ne, naravno da nisam Tori, ali mislim da si svjesna da si mi napravila puno posla.", klimnula sam glavom na njegove riječi. 

"Znam.", uzdahnula sam. Nastala je tišina. Samo smo zajedno stajali zagrljeni i ne prigovarali ni riječ. Tišina nas je okruživala. Kao da smo htjeli nadoknaditi one trenutke provedene odvojeno.

Zvono za kraj sata nas je prekinulo. Izdahnula sam, sad moram natrag na predavanja. 

"Moram ići Harry.", odvojila sam se od njega i on me na kratko poljubio. 

"Nemoj molim te da te opet netko izbaci.", nasmijala sam se i slegnula ramenima. 

"Zar ti nije drago kad ti dođem?", uzela sam torbu s poda i stavila je na jedno rame.

"Jako mi je drago, ali to onda nije dobro za tebe.", obajsnio je. Klimnula sam glavom i još jednom ga brzo zagrlila.

"Idem. Bok!", poljubila sam ga u obraz i zadnji put mu prošla kroz kosu. 

"Poslije nastave ću doći po tebe.", doviknuo mi je. Kratko sam mu odgovorila pa zatvorila vrata. 

College [h.s.]Where stories live. Discover now