College [h.s.]

6.8

Hej svima koji to čitate. Kraj se opasno približava. I samo da napomenem da neće biti nikakvog nastavka. Još samo DVA NASTAVKA i ja ću uzeti stanku da dotjeram novu priču za vas i tada i s tim počinjemo. 

Prilično je kasno, ali željela sam objaviti nastavak sada i da sam sigurna da je objavljem jer se u posljednje vrijeme wattpad voli poigravati. 

Ako vas je ovaj nastavak dočekao ujutro onda uživajte, ostavite znak da ste bili tu i iskomentirajte nešto!!!

***

Cijela vožnja prolazi u tišini. Harry se fokusirao na vožnju i cestu ispred sebe. Mene vlastite isli previše zokupiraju kako bi pokrenula bilo kakav razgovor izmrđu nas. Dlanovi mi čvrsto drže torbicu. Vjerojatno zbog onoga što se nalazi unutra. Iako znam da će test biti negativan jer sam računala svoj ciklus, duboko u sebi sam nervozna i sada ta nervoza izlazi na površinu. 

Ostajemo tiho i kada Harry parkira na stražnje parkiralište i zadnjim ulazom ulazimo u zgradu. Ne mogu proći, a ne pitati se zašto je parkirao na stražnje pariralište. Je li već ovo radio? Jesmo li već to radili? On je potpuno opušten oko toga i izgleda da njemu to ne smeta. Odlučim držati jezik za zubima i polako hodamo po stepenicama do trećeg kata. 

Hodanje mi se čini kao vječnost. Gledam u pod i počinjem brojiti stepenice od nervoze. Harry prati moj korak i iza mene polako hoda. Napokon kada dolazimo na treći kat otvaram staklena vrata u hodam dugim hodnikom do sobe broj 143. Polako vadim ključ iz torbice i otključavam vrata. Čini i se da Harry ima puno živaca jer sam super-usporena. Polako prati moj korak kada ulazimo u sobu i ja natrag zaključavam vrata, za svaki slučaj. Iako ne znam tko bi dolazio u ovo doba. Prošlo je jedanaest sati, a Bella kako je krenula vjerojatno će prespavati kod Zayna, opet.

Moje misli su preokupirane kada mi Bella pošalje poruku.

Ako me nema do 12, prespavati ću kod Zayna.

Baš kao što sam i pretpostavljala. Stavim mobitel sastrane kako mi nebi smetao dok izuvam Tomsice i iz ormara vadim udobniju odjeću. Okrenem se prema Harryju.

"Idem se presvući.", kimne glavom. Ne znam zašto, ali imam osjećaj kao da još nešto moram reći. Prije nego što uspijem nešto pameto osmisliti moj jezik je brži. 

"Ti..budi tu?", sve što želim u ovom trenutku je lupiti je rukom po licu. Budi tu?! Zašto sam to uopće rekla. On digne obrve i kimne glavom očito zabavljen mojom sramotom. Crvena lica se okrenem na peti i brzo se zatvorim u kupaonicu.

Uzimam vremena i polako skidam sa sebe kratke hlačice i majcu. Bacam ih u koš za prljavo rublje. Obučem udobne hlače i majcu pa počešljam kosu. Pokušavam odugovlačiti ovu situaciju kako bi imala više vremena da nervoza ode. Uzimam vaticu i micelarnu vodicu i dok brišem šminku sa lica osjećam kako se opuštam. 

Ne smijem biti napeta, neću si dozvoliti da budem napeta zbog nekog testa. Moram ostati ravnosušna. Ovo smatraj kao...nešto što ćeš opet raditi za sedam ili osam godina kada ćeš biti sretno udana za nekog lijepo muškarca koji će te voljeti najviše na svijetu i kojeg ćeš to voljeti najviše na svijetu.

O bože! Što nije redu sa mnom?!

Naravno da ovo nije u redu!

Odbacila sam svoje neprimjerene misli i skinula ostatak šminke s lica. Bacila sam uprljane vatice i izašla. Harry je i dalje u sobi. Sjedi na mom krevetu i tipka po mobitelu. Spremi ga u džep kada vidi da sam izašla. Ne znam što da kažem pa samo šutim. Čini mi se da je s njegove strane isto.

Što da kažem?

Ajmo obaviti to?

Čvrsto držim usta zatvorenima kako nebi nešto izletjelo iz njih.