Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Nikada nisam mislio da je toliko teško držati se postrani od nekog koga voliš. Tek sada kad sam se stvarno odmaknuo od nje postao sam svjestan te opsesije da je ne puštam iz vidjela. Koliko god želim biti blizu nje, pa makar da je vidim s udaljenosti, ne mogu.
Volio bih prići njoj i zagrliti je, šaptati na uho koliko mi je stalo do nje. Ponašati se baš poput onih parova koje gledam na cesti oko sebe, ali ne mogu. Moj život je taj koji bi je uništio, moja djela iz prošlosti bi je uništila.
Ono što najviše želim, ne mogu. Ali zato je mogu zaštiti, tako što se udaljim od nje. Ako je pustim da živi, bez mene.
Prije dva tjedna:
"Nije li se to naš Evan zaljubio, što kažeš braco?" Okrenem se i ugledam Đanu i Dinu iza sebe. Nakon što sam otpratio Barbaru, vratio sam se pred svoj stan i tamo ugledao njih.
"Izgleda da jest. Nije li to pravo čudo." Čujem njegov rugajući glas od kojeg mi dođe slabo.
"Što sad hoćete? Mislio sam da sam jasan." Preko Đaninog lica prođe bijes, a zatim jurne prema meni.
"A ja sam mislila da smo mi bili jasni. Rekla sam ti što hoću, dragi Evane." Bijes kola mojim žilama i pokušavam se smiriti da je ne uradim nasred ulice.
"Ne možeš to dobiti, ništa od mene ne možeš dobiti." Okrenem se da odem, ali njegov glas me zaustavi.
"Bila bi stvarno šteta, zar ne?" Nisam siguran na što misli, pa se okrenem nazad prema njemu. Ovaj put niti malo skrivajući koliko sam bijesan.
"Što bi bilo šteta? Dosta mi je vaših igrica, recite mi konačno što želite!" Viknem nasred ulice i nije me briga hoće li me netko čuti.
"Tvoja draga lijepo izgleda, Evane. Što misliš da se malo poigramo s njom?" Njegova prijetnja me pretvorila u jebenu zvijer, te se on već u sljedećem trenutku našao na zidu, a moje ruke na njegovom vratu. U pozadini sam čuo njihov smijeh, ali sada me ništa nije moglo zaustaviti.
"Imamo prijedlog za tebe." Ovaj put Đana izgovori ozbiljnim glasom.
"Ne zanimaju me jebeni prijedlozi. Ne od vas dvoje."
"Napusti je." Opet čujem iritantni glas Đane.
"Ili što?" Svjestan sam da mi se njihov odgovor neće svidjeti, ali zbog nje...zbog nje bih učinio sve. Pa makar i to značilo da ja napustim. Sve da bude sigurna.
"Ili ćemo mi natjerati nju da ostavi tebe. Ali ne na lijep način."
Trgnem se iz svog razmišljanja. Razmišljanje o tom danu ne vodi nikamo. Svjestan sam da moram napraviti nešto po tome pitanju.
Ponekad kad razgovaram s Borisom želim ga pitati za nju. Ali nikad ne pitam jer se bojim njegovog odgovora. Koji odgovor bi me uopće zadovoljio... želim da je sretna i ne želim da čujem kako sam je slomio. Da li me čeka?
