Oups ! Cette image n'est pas conforme à nos directives de contenu. Afin de continuer la publication, veuillez la retirer ou télécharger une autre image.
_______
Tjedan dana niti traga, niti glasa od Evana. Jednostavno je otišao bez pozdrava one večeri i ostavio me zbunjenu na podiju. Kad sam se osvijestila i shvatila da ga nema krenula sam u potragu za Jenny, ali je ona isto tako naravno nestala. Stoga mi nije preostalo ništa drugo nego otići kući. Tristan, koji me ugledao kako odlazim došao je do mene i ponudio se da me odveze. Pristala sam jer sam se još uvijek tresla od Evanovog njegovog dodira, od pogleda. Tristan me ništa nije pitao, niti je bilo što pokušavao.
Tjedan dana ga nisam vidjela, priznajem da sam tisuću puta bila na balkonu u iščekivanju da ga ugledam. Nije bilo nikakve naznake da bilo tko živi u stanu do mene. Tjedan dana stan je bio potpunosti u mraku. Sve to je dovelo do jednog pitanja u mojoj glavi. Koji je njegov problem? Znam da je osjetio nešto, osjetila sam to pod njegovim dodirima. Znam da sam osjetila da drhti i da mu godi, da mu godim ja.
"Barbara?" Čujem svoju majku kako me doziva i prekida me u mislima. Podignem glavu sa svojeg tanjura i pogledam je.
"Jesi dobro? Zamišljena si." Upita me, a ja samo odmahnem glavom.
"U redu sam." Odgovaram joj i nastavim jesti. Nedjelja je, a ja sam na ručku u kući kod svojih roditelja i braće.
Pokušam skrenuti pozornost sa sebe, stoga pitam svog mlađeg brata što ima novoga. On kakav je, brbljavac započinje priču o svom vikendu, te je cijela pozornost prebačena na njega. S olakšanjem nastavljam prebirati po tanjuru.
"Da li treba nekoga pretući?" Začujem tihi glas pokraj mene, te mu se smiješeći okrenem.
"Ne treba, Kiki.." Odgovaram svojem starijem bratu. On me poznaje najbolje, vidi kad me nešto muči i želi me obraniti od svega.
"Samo sam umorna." Dok me on gleda sumnjičavo, okrenem glavu od njega i slušam priču svog mlađeg brata.
Za čudo nije bilo nikakvog ispitivanja od strane mog oca u vezi mog novog posla. Što je bilo veliko olakšanje za mene. Kad sam ih sve pozdravila i obećala da ću više dolaziti otišla sam nazad prema stanu. Na ulasku u zgradu uzela sam mobitel i nazvala Jenny, ali ona se nije javljala. Pretpostavljam da je zauzeta s Evanovim prijateljem. Nakon one subote viđaju se svakodnevno i stvarno mi je drago zbog nje, ali ponekad se pitam zašto i ja nisam te sreće. Zašto sam uvijek ja ta koja se treba truditi oko veze, oko svega zapravo. Neka se netko oko mene trudi.
***
Kad sam stigla ispred svog stana još uvijek zadihana počela sam tražiti po torbici ključ od stana, kad sam začula otvaranje stana do mene. Pogledala sam u tom smjeru i susrela se s očima boje kestena. Pogledao je u mene na tren, zatvorio vrata i zaključao ih. Gledala sam u njegova razvijena leđa i široka ramena. Nosi bijelu majicu i sivu trenirku. Gledajući ga čekala sam pozdrav... ili barem nešto. Ali to nešto od njega nisam dobila.
