Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
_____________
Nisam mogao ni sanjati da ću poželjeti ovaj osjećaj koji imam s njom. I može da ide sve do đavola, ali ne dam je nikome. Kad je pored mene svaki moj atom skače od sreće i poželim zaustaviti ovo vrijeme da te grlim i ljubim do besvijesti. Bez povrjeđivanja, samo nježnost. Imam osjećaj kao da je oduvijek pored mene i sada kad nje nema, njeno prisustvo mi fali do bola. Način na koji djeluje na mene mi prokleto fali. Trebalo mi je vremena, ali sada shvaćam. Ona me čini smirenom i sretnom osobom da nemam ni dovoljno riječi kojima bi to opisao.
Za nju ću zaboraviti na prošlost i usmjeriti se na budućnost. Sve samo za nju...
Ali koliko glup moram biti da konstantno povrjeđujem ljude oko sebe? Onu koju volim? I onu zbog koje bi promijenio sve. U tom trenutku kad me vidjela s njom, znao sam da trebam nešto poduzeti. Znao sam da ću je povrijediti, ali nije bilo druge. Ona ne shvaća da je ovako štitim, jer nisam spreman za istinu. Još ne.
Ona nije vidjela kako sam je odgurnuo čim je ona otišla, da sam je prokleo još onog prokletog dana prije osam godina i da je ovaj poljubac bio gađenje za mene.
"Evane.." Njen odvratni glas me prekine u razmišljanju.
"Što pobogu više hoćeš od mene!?" Gurnem je prema ogradi i stišćem svoje šake da ne dođem u napast da joj ne napravim nešto.
Ne govori ništa, već se samo smije. Smije se kao da je poludjela. A u to niti malo ne sumnjam.
"Pa zar se to naš mali Evan zaljubio?" Niti lud joj to ne bi priznao.
"Što hoćeš, Đana!?" Iznerviran sam, bijesan i ako već jednom ne kaže što želi bacit ću je naglavačke niz ovaj balkon.
Nakon onog dana kad sam je uhvatio kod Barbare u kafiću gdje radi i kad sam je maknuo od nje nije je bilo mjesec dana. I kad je odlučila opet doći, tog trenutka je došla i ona. Samo da je odabrala neki drugi dan. Možda bi joj uspio objasniti. Da me sačeka.
"Željela bi te opet okusiti. Mali Evan više nije dosadan kao prije." Tog Evana je upravo ona uništila. Bio joj je dosadan, stoga ga je uništila.
"Ovaj Evan je dovoljno pametan, pa zna da ne želi imati nikakvog posla s tobom, a kamoli te dotaknuti." Nju to ne vrijeđa, ona se na to smije.
"Oh, braco bi bio razočaran." Na spomen njega moje ruke su na njenom vratu i stišću ju. U tom trenutku shvaćam koliko je Barbara drugačija od nje. Jer ova ispred mene se na moju radnju i dalje zlobno smije.
"Šuti!!" Izderem se na nju tako jako da me grlo zaboli. "Spomeni ga još jednom i slomit ću ti ovaj vrat!" Maknem svoje ruke s njenih, te je uhvatim za ruku i krenem vući prema izlazu.
"Ja to ne bi učinila na tvom mjestu. Jer ako..." Znajući što će već reći pustim je smjesta i stanem ispred nje.
"Hajde reci više što želiš!" Postajem nestrpljiv jer ako ne ode u skoro vrijeme učinit ću nešto zbog čega ću požaliti.
