Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
_________
U proteklih petnaest dana osjetila sam sreću s Evanom. Bio je savršen, imam ono što svaka žena poželi od svog muškarca. Pažnju, posvećenost, strast.. a najvažnije od svega on je bio uistinu sretan sa mnom. Nije bilo onog mračnog Evana koji je mijenjao raspoloženja svakih sat vremena.
Doista mislim da sam ga na neki način promijenila.
Moje razmišljanje prekida osoba koja je i zaokupila moje misli. Evan ulazi kroz vrata kafića samouvjereno kao da je vlasnik ovog prostora, a njegove oči gledaju samo mene.
"Uranio si?" Pitam ga i pogledam na sat. Ima još pola sata do završetka moje smjene.
"Falila si mi.." Od njegovih riječi moje srce zakuca jače. Prolazi pokraj šanka i stiže do mene, pa me pozdravi na svoj jedinstven način. Naše usne se spoje i imam osjećaj kao da sam samo na ovo čekala cijeli dan.
Odmakne se od mene, pa vidim da ima vrećicu sa sobom. "Što je to?" Nasmiješi mi se pa podigne sadržaj iz vrećice u zrak.
"Čokoladna torta!" Čim je ugledam u plastičnoj prozirnoj kutiji osjetim sline.
"Rekla si bilo kad, bilo gdje." Bože, nije li divan?
"Hvala ti." Uzmem kolač od njega.
"Zahvalit ćeš mi kasnije.. na bolji način, šećeru." Evan mi namigne, a meni primamljivije djeluje upravo ta ponuda nego čokoladna torta.
"Hoćeš ti?" Upitam ga dok jedem. Evan samo otvori usta, a ja mu ubacim komad torte u usta s plastičnom vilicom koji je donio s tortom.
"Mmm.." Evan promrmlja dok me gleda u oči.
"Fino?" Upitam ga dok mu dajem još jedan komad.
"Slasno.." Promatram ga kako mi nježno uzima vilicu iz ruke. A zatim odvoji s njom komad torte i podigne taj komadić svojom rukom, pa ga stavi meni u usta. Gurne svoje prste zajedno s komadićem torte u moja usta i zadrži ih, a pogled mu postaje taman. Pogled mi pobjegne po kafiću i kad uvjerim da je i dalje prazan poližem njegove prste. Jedan po jedan.
"Ukusno.." Kažem na glas ono što mislim, ali nije mi žao.
Njegov pogled potamni još više, a kad pomakne svoje prste usudim se i polizati svoje usne laganim pokretom.
"Šećeru.." Evan zaprede.. "Ne izazivaj me, inače ništa od mojih planova za ovo popodne."
"Imamo planove?" Rastopim se od njegove nježnosti i pažnje.
"Da.. iako bi te radije odveo u svoj stan, zaključao i više nikada pustio." Namigne mi, pa krene nešto reći, ali otvaranje vrata ga prekine u tom naumu.
Oboje gledamo Sanju kako ulazi i dok hoda prema nama spušta svoju majicu niže. U sebi se nasmijem dok Evan miče pogled s nje i preokrene s očima.
