Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
_________
Kad je napustio moj stan i kad sam konačno skupila hrabrosti ustati, prvo što sam napravila krenula sam zaključati sva vrata kroz koja bi se mogao vratiti. A zatim sam otišla pod tuš. Isprati svoje tijelo od njegovih dodira. U što li se to samo pretvorio onaj divan muškarac od prošle noći. Zar je moguće da je to isti čovjek.
I ne bih trebala braniti njegova dijela, ali što je to što ga tjera na takvu grubost? U ovome mora biti neka priča zar ne? U njegovim toplim smeđim očima mora postojati nešto više. A što?
Iz kupaonice sam izašla mokra, obukla sam se na mokro tijelo i još jednom pregledala sva moguća vrata u stanu. Nakon što sam se uvjerila da je sve i dalje zaključano utonula sam u krevet i zaspala u suzama tek pred jutro. Konačno sam osjetila prema jednom muškarcu onu privlačnost o kojoj govore knjige i filmovi, a on je zapravo sve ono što nije dobro za mene.
***
Jutro je stiglo brzo, prebrzo. Sunce je probijalo kroz prozore i bio je znak za ustajanje. Nikada mi nije bio problem ustati, ali danas.. danas želim ostati u krevetu cijeli dan, ne želim nikoga sresti, a najmanje s nekime pričati.
Kad konačno nevoljko ustanem krenem se spremiti z još jedan radni dan u nizu. Izlazim iz stana oprezno, jer najmanje što mi sada treba da vidim njega, ne želim da zna koliko sam trenutno slaba, slaba na njega i ove osjećaje koje ne razumijem.
U jednom trenu želim ga što dalje od sebe, želim biti na drugom kraju svijeta od njega. Dok nešto, što ne razumijem me privlači još uvijek prema njemu, tjera me k njemu. Ali zašto? Svjesna sam da me može povrijediti. Zapravo znam da već je. Zašto me onda srce uporno gura prema njemu?
Ulazim u kafić i ugledam Maju za šankom kako ispija kavu. Sjedam pokraj nje i pogledam je molećivo.
"Hajde skuhaj mi kavu...molim te." Odmah pristane i ubrzo već radi kavu ispred mene.
"Što se tebi desilo? Ti si barem uvijek dobro raspoložena ujutro?" Poznajemo se tek tjedan dana, ali već je upoznala moje navike.
"Ma ne znam, nisam mogla spavati. Neka nesanica." Pokušavam zvučati uvjerljivo, jer nikada mi nije išlo laganje.
"Oh, onda evo jedna jaka." Kaže i stavi šalicu kave ispred mene. Maja započne priču o nekoj neobveznoj temi i meni postane lakše. Na trenutak zaboravim na trenutno jedini problem u mom životu.
Sati začudo prolaze brzo dok se gosti izmjenjuju, a neki su me čak uspjeli i nasmijati. U trenutku kad sam se zamijenila s Majom, te preuzela rad na šanku poznato lice je došlo i sjelo ispred mene.
"Hej malena." Pozdravio me nasmiješeno.
"Bok Tristane." Od kad radim ovdje postao je redovan gost, nije da se žalim. Takvog muškarca svatko bih volio gledati svaki dan.
