Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
__________
Imao sam nadu prvi put kad sam se zaljubio. Ali u početnom zanosu se budi samo nada da će očekivanja koja imam biti ispunjena. Nisu bila ispunjena. Razočaranje i hladnoća nastupaju čim se suočimo s činjenicom da od toga nema ništa. Od te ljubavi nema ništa. Žena će uraditi sve samo da zadovolji sebe i svoje potrebe. U tom planu nema zaljubljenog ludog muškarca, on će biti tu samo da joj pomogne ispuniti tu potrebu, a zatim će ga odbaciti. Odbaciti nekome drugome. Još gorem od nje.. iskusio sam to na svojoj koži.
***
Sada kad promatram Barbaru kao da fizički vidim nju, onu koja mi je uništila život. Ali kad ugledam njen smiješak, nju kad se zacrveni u obrazima jer joj je neugodno... kad ugledam kako se mršti jer joj nešto nije po volji, vidim sve samo ne nju. Ne onu koja mi je uništila život. Barbara čini da mi bude bolje. Barem na trenutak.
No uvijek postoji to ali.
Naizgled divna i dobra, ali tko zna što se zapravo krije iza te maske. Već sam napravio grešku kad sam vjerovao takvoj poput nje, ne mislim je uraditi opet.
Moja potreba da učinim ono što već jednom jesam, ono što sam uradio drugima. Upravo onako kao što su meni. Užitak kad ih vidim slomljene, jer takva sam i ja bio. Slomljen. Doživio sam pakao, dotaknuo sam dno.
Današnji dan je bio čudan za mene. Nakon dugo vremena uživao sam. Uživao sam u njenom društvu i u njenom tijelu. Već gotovo tri tjedna kao da sam drugi čovjek. Osjetio sam barem na tren da se mijenjam.
Smijao sam se, jebeno sam se smijao zbog nje.
Sve dok je nisam vidio kako navlači na svoji glavu tu prokletu crvenu periku. Moj um se isti tren zamračio, moju dušu su podsjetili demoni.
Bez puno riječi odveo sam brzo iz dućana, da je što prije odvedem na posao. Da je ne gledam, jer trenutno ne mogu. Ne u ovome stanju.
Ali kad sam se večeras opet našao ispred kafića u kojem radi znao sam da ova večer neće dobro završiti. Ugledao sam je u onoj istoj crnoj haljini koju je imala prošle noći kako izlazi van, razgovara sa svojom šeficom, a zatim kreće prema stanu. A ja umjesto da sam joj se javio pa da idemo zajedno radije sam odabrao svoj najgori prorok, tama me obuzela i krenuo sam je slijediti. Znao sam da to neće izaći na dobro, ali nisam slušao srce, već sam poslušao dušu koja je tamna poput ove noći.
Primijetila me je, osjetila me. Kad je počela bježati od mene, pustio sam je. Dobila je malu prednost, a zatim sam opet požurio sasvim dovoljno da je uhvatim u zamračenom prolazu. Uhvatio sam je za ruku i povukao prema zidu.
"Ne.." Drhćući je šapnula. Nisam se obazirao na njene riječi, tama je već bila u mojim mislima. U svojim mislima vratio sam se sedam godina unazad kad sam imao samo sedamnaest godina. Razmišljao sam samo o onome što želim njoj napraviti, uraditi sve ono što je ona napravila mene. Zbog čega sam uništen.
