Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
_____
Čujem kucanje na vratima. Otvorim ih i ugledam njega. Ulazi unutra i smjesta me pritišće na zid. Započinje me ljubiti po vratu svojim hladnim usnama. Spušta se i gledam ga kako kleči ispred mene. Skida moje gaćice i sa smiješkom prilazi mojem trbuhu i ljubi ga, kreće sve niže i niže.. ali neko lupanje ga prekida u tome i odlazi, zovem ga, ali više ga ne vidim...
Otvaram svoje oči, nesvjesna gdje se nalazim, pogledam oko sebe i uočim otvoren balkon i svoju sobu. San. Sanjala sam ga. Opet čujem kucanje, ali ovaj put je stvarno. Kad začujem buku ispred vrata, naglo ustajem i krećem prema vratima. Otvorim vrata i ugledam mamu kako raspravlja s nekom staricom. Ugleda me pa samo namršteno uđe pokraj mene.
"Do kad ti to spavaš? Podne je prošlo. " Čujem je kako govori dok zatvaram vrata.
"Bok i tebi, mama."
"Da nisi bila sa mnom sarkastična, mlada damo." Dolazi do mene i zagrli me. Par minuta me ne pušta. Pogledam iza nje u vrećice koje je donijela.
"Što je to?" Upitam je i pokažem na vrećice.
"Nešto hrane i još neka odjeća..." Promrmljam hvala, jer ništa drugo ne mogu reći.. znam da je samo zabrinuta. Majka domaćica koja ne radi već se cijelo svoj život brine za nas, a sada smo je počeli napuštati. Prvo moj stariji brat Kristijan, a sada i ja.
"Pa.. što ima doma?" Upitam je samo da nestane ova tišina koja bi moju majku mogla natjerati na plakanje.
"I vi meni." Iskrena sam, ali to ne znači da bi isti tren potrčala nazad doma. Ne sada kad se konačno osjećam slobodno.
"Zašto se onda ne vratiš kući. Ima mjesta, uvijek će biti mjesta za tebe."
"Pričale smo o tome..." Mama spusti glavu i promatra vodu koja svaki čas treba zakipjeti. "Danas imam razgovor za posao." Obavijestim je na što podigne glavu.
"Gdje?" Upita me, iako već zna odgovor. Raspravljali smo o ovome već tisuću puta.
"Nećeš biti zadovoljna odgovorom." Kad stavi kavu na stol, uzimam je i popijem gutljaj. Osjetim njen pogleda na sebi.
"Pobogu Barbara, nemaš potrebu ovo raditi, zašto bih radila u kafiću kad imaš i školu i znanje za nešto bolje. " Prevrnem očima, jer znam da slijedi jedna od njenih lekcija.
"Zato što moram nekako krenuti, sama." Odbrusim joj, možda previše glasno.
"Ali tata..."
"Ne! " Prekinem ju, ovaj put sigurna da sam preglasna.
"Molim te..nemojmo se svađati." Kažem joj, ovaj put mirnijim glasom. Ništa ne odgovori, već krene piti svoju kavu.
Moja odluka da se osamostalim, za moje roditelje je došla odjednom. Imala sam savršen život, za ništa nisam morala brinuti. Mislila sam da sam zadovoljna s takvim načinom života, sve dok se odjednom nisam probudila iz nekog savršenog sna i odlučila ostaviti tadašnjeg dečka s kojim je sve postalo monotono, unajmiti stan i zaposliti se negdje. Dan kad sam izašla iz naizgled presavršene veze i otišla iz kuće mojih roditelja, kao da sam prodisala. Konačno sam prestala raditi ono što su drugi očekivali od mene.
