Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
_____
Oslonjen na zid svojeg balkona s kavom u jednoj ruci, dok u drugoj držim cigaretu. Kad krenem razmišljati o prošloj noći isti tren se razbudim. Pogled moje znatiželjne susjede na mojim očima dok zadovoljavam crnku od prošle noći je bio preuzbudljiv. Da sam barem imao pored sebe svoj fotoaparat da ovjekovječim taj trenutak, iako znam da ga neću tako lako zaboraviti.
"K vragu!" Začujem psovku i nezainteresirano se okrenem i shvatim da vikanje dolazi iz unutrašnjosti stana moje susjede. "Ne.. ne, ne!" Izgovara istu riječ stotinu puta dok trči izbezumljeno po svojoj sobi samo u donjem rublju. Osjetim kako se erekcija diže u mojim hlačama.
Dok je promatram u donjem rublju koje malo sakriva moji demoni se ponavljuju, moja tamna duša dolazi na vidjelo. Ne bi je smio promatrati, trebao bi okrenuti glavu i otići... ali nešto me i dalje drži. Taj njen pogled je drugačiji od svake do sada. On me još uvijek drži dalje od nje. Spriječava da je naslonim na zid i napravim nešto zbog ćega ću žaliti.
Odjedom izleti na balkon i dalje u donjem rublju zbog ćega moje tijelo gori. Moje misli idu u neželjenom smjeru. Ona stoji ispred mene izbezumljeno. Oslonjen na zid pogledam u nju, povučem dim i podignem jednu obrvu orema njoj zainterisirano.
Ona nešto promrmlja, pokupi neku gotovo prozirnu košulju i ode, ali ovaj put zatvara balkonska vrata za sobom.
Moje misli krenu u lošem smjeru, ali me zato prekine zvuk mobitela iz moje sobe. Odem unutra pa kad vidim tko zove, namrštim se.
"Provjera?" Upitam čim se javim. Moj najbolji prijatelj Boris me voli držati pod kontrolom. Kao i sve oko sebe.
"Brinem se.. znaš." Grubo mi odgovori.
"Nije potrebno." Pogledam svoj fotoaparat Nikon u kutu sobe i iznervirano prođem rukom kroz svoju kosu.
"Dobro.." Na trenutak zašuti, pa nastavi vedrijim glasom. "Što ima?" Odmahnem glavom nesiguran da li bi mu trebao reći.
"Stigla je nova susjeda."
"Da? Kakva je?" Čeka odgovor, a ja šutim. Bojim se odgovoriti sljedećeg.
"Slična.." Pročistim svoje grlo. "Slična njoj."
Boris zašuti, čujem njegovo glasno disanje. Shvaćam da je iznerviran kao i ja.
"Dođi k meni." Znao sam, njegovo rješenje je bježati od problema. Ali ovaj put ne, ovaj put znam da sam spreman ostati i boriti se protiv svoje ludosti. Sada znam da sam se promijenio.
"Ne.. uspjeti ću." Uporan sam.
"Ne riskiraj, Evane." Sada je ljut. "Igraš se sa svojim životom, sada kad ti je konačno krenulo."
Istina, sada mi je konačno život kako treba. Ove godine sam otvorio foto studio i zadovoljan sam kako mi je krenulo. Fotografija je nešto što me opušta, da moje misli ne odu u smjeru mojih demona.
"Volim izazove.." Pokušavam se našaliti, ali on to ne shvaća tako.
"K vragu, poslušaj me." Iznerviran Boris me pokušava urazumiti.
"Ne, biti će sve u redu. Vjeruj mi." Već ga mogu vidjeti kako odmahuje glavom.
"Vidjeti ćemo se." Grubo odgovara, a zatim prekine ovaj razgovor.
***
Kasnije poslije trčanja i odrađenog posla odlazim na kavu u kafić u kojem sam redovit gost. Istog trena kad sjednem ugledam Sanju kako trči prema mom stolu. Ne znam kako još uvijek ima posao, ja bi je zbog njenog ponašanja isti tren otpustio. Mislim da je počeka tjerati goste, sise samo što joj ne ispadnu iz preuske majice i jednostavno izgleda neukusno.
"Dragi.." Začujem njen iritantni glas pokraj svog uha i podignem pogled prema njoj.
"Mislio sam da si zapamtila što pijem." Svaki dan ista narudžba, već bi i vrapci na grani zapamtili.
"Naravno da jesam dragi, ali imamo novu konobaricu. Treba joj pokazati kako treba raditi." Smiješka se i naginje svoje sise prema meni, pa mi pokaže prema unutra na konobaricu. Okrenem glavu i iznenadim se kad vidim svoju susjedu. Gleda ravno u mene, ali kad vidi da sam je primjetio smjesta okreće glavu i pronalazi si neki posao.
"Idem ti po kavu, dragi.." Ne odgovaram joj ništa, već uzmem svoj fotoaparat koji sam donio sa sobom u ruke i krenem pregledavati slike od današnjeg slikanja.
U isto vrijeme kad meni Sanja donosi kavu, ugledam susjedu kod stola na drugoj strani sa nekim likom. Izgleda mi kao da se upoznavaju, a zatim onda ode od njega prema šanku.
Sanja nakon što mi stavi kavu i mineralnu na stol i dalje stoji ispred mene i zaklanja mi pogled kad se moja susjeda vraća sa kavom u ruci.
"To je sve, Sanja." Glas mi je pomalo grub, ali šta mogu kad me nervira.
"U redu, dragi." Prije nego što ode još jednom povuče svoju majicu prema dolja, valjda da mi pruži bolji pogled, a zatim ode.
Isti tren pogled usmjerim prema svojoj susjedi. Jednostavno obućena u kratke hlačice i bluzu nježne boje. Svoju dugu kosu je zavezala u rep na vrhu glave. Dok je promatram čujem njen smijeh, a zatim i od njega koji sjedi pokraj. Zatim se ona sa osmijehom na licu okrene prema meni i naglo uozbilji.
Ali prije nego što se uozbilji, refleksno je slikam. Kad shvati što napravim, smjesta mi priđe.
"Što si to napravio?" Naginje se prema meni da vidi fotoaparat. " Slikao si me?" Nesvjesna što mi radi svojom blizinom i dalje se saginje.
"Jesam. Pogledaj." Pokažem joj sliku, na kojoj je prelijepa. Uhvaćena u trennutku iskrenog osmijeha.
"Možeš li je obrisati, molim te?" Pogleda me molečivo tim svojim zeleno plavim očima. Osjećam želju za njom.
"Da." Nasmiješim joj se, a kad ona ode ja gledam za njom. Odlazi za šank i uzima čašu vode, pa je ispija. Kad joj ta ista čaša pada na pod, ne preostaje mi ništa drugo nego da joj se nasmijem.
Ispijam kavu i kad ostavim novce na stolu, odlazim.
Navečer se opet nalazim na balkonu i slušam glasan smijeh svoje susjede i njene prijateljice, jer se čuju samo ženski glasovi.
Kad glasovi utihnu okrečem se prema svijetlosti grada i palim još jednu cigaretu prije spavanja. U mirnoći me prekida susjeda koja izlazi na balkon. Okrenem se u njenom smjeru i promatram je svojim pogledom.
Smeta ju kako je promatram, ali nije me briga. Odmjeravam je od glave do pete sa podignutom obrvom. Osjećam kako moja erekcije pulsira.
Zbog svojih nečistih misli postavim joj pitanje. "Svidjela ti se scena od jučer?" Gleda me zbunjeno i pomalo ljuto. Želim je vidjeti kako se crveni, stoga je nastavim podbadati.
"Da li si htjela biti na njenom mjestu ili si nam se htjela pridružiti?" I zaista, gledam je kako se zcrveni, a zatim ugledam bijes na njenom licu. Ali mene to i dalje nasmijava.
"Možda zvuči primamljivo, ali ne.. ne hvala!" Odbrusi mi, a zatim pobjegne kroz vrata i jako ih zalupi. Glasno se nasmijem s namjerom da čuje moj smijeh.
Odjednom se uozbiljim, jer ona je ipak jedna od njih. Izgledom zasigurno, ali vjerujem da je i u dubini duše ista..
