He was my darkness (1. sezona) /z.m./

Chapter 28.

Chapter 28.

-"Znao sam da nije moguće."- Čula sam Niallov glas. Mogla sam osjetiti, kako mi se lice već krči od silnog smijanja. Prošla sam rukom kroz kosu ispuštajući poveću količinu zraka. Zaynov glas je po već stoti put ponavljao 'Rekao sam ti.'

-"Ti uvijek sve znaš."- Eli je bila već na ivici suza. Niall je rukama prešao ispod njenih očiju te obrisao prozirnu tekućinu. Zatim ju je jednim laganim pokretom privukao k sebi u zagrljaj. Smedjokosa djevojka je zavukla svoje lice u plavu duksaricu.

-"Naravno."- Posmatrala sam ih. Način na koji su stajali. Na koji ju je Niall držao, kao da je ne misli više nikad pustati od sebe.

-"Volim te, znaš li to?"- Upitala je Eli podižući svoju glavu sa Niallovog torza. Neobjašnjiva vjetlost je prošla njegovim očima, a iskreni osmjeh se nije micao sa njegovog lica.

-"Znam."- Eli se nasmijala prevrćući očima. -"I ja tebe."- Niall joj je namignuo te je još jednom povukao sebi u zagrljaj. Oboje su sklopili oči, očito uživajući u trenutku.

-"A šta ti čekaš? Dolazi ovamo."- Podignuo je jednu ruku prema meni, dok je sa drugom još uvijek čvrsto držao Eli uz sebe.

-"Oprostite."- Promrmljala sam, dok sam im se približavala.

-"Nisi ti kriva."- Rekli su oboje nasmijavši se. Povukli su me k sebi, čvrsto grleći. Brat i sestra. Ponovo sam imala obitelj uz sebe. Ne cijelu, već jednu polovinu nje. Imala sam brata. Koji nije bio još brat i Eli. Što više mogu poželjeti? Ponovo sam dobila onaj osjećaj da se polako sve vraća na svoje mjesto. Ne na isto mjesto kao prije, nego na još ljepše.

-"Vidiš, rekao sam ti da će se sve riješiti."- Dvije snažne ruke su me izvukle od njih te me povukle k sebi. Nasmijavši se sam obmotala ruke oko vrata visokog dečka. Prevrnula sam očima na njegove riječi. Koliko puta još misli ponoviti da je bio upravu?

Uhvatila sam Niallov pogled. Sigurno je pomislio, kako se jos nije sve rijesilo. Još uvijek ostaje taj dio sa našim roditeljima da objasnimo. Kako je sve moguće? Moj tata je Niallov tata, no nije Elin? Komplikacije. Same komplikacije.

-"Zayn, čuvaj mi sestru."- Niallov glas je djelovao za trenutak čak i ozbiljan, no onda se nije mogao više suzdržati te se nasmijao. Hodnik je ispunio glasan smijeh. Nije nas brigalo što se svi okreću k nam sa znatiželjnim pogledima. Važno je bilo samo da se sve riješilo.

-"To mi nemoraš ni govoriti."- Lijeva ruka ispunjena brojnim tetovažama se premjestila iza mog vrata, dok je desnom privukao moje tijelo bliže svom. Sklopio je oči te nastavio spuštati svoje lijepo lice k mom. Napravila sam isto što i on, baš u trenutku kad sam osjetila njegove usne, kako se nježno pomjeraju na mojima.

*
-"Gospođice?"- Okrenula sam se prema mladoj ženi, obučenoj u bijelu suknju te isto tako bijelu bluzu. Prijazno mi se nasmiješila te pružila tamno smeđu kovertu.

-"Jedan gospodin mi je rekao da vam ovo uručim."- Lagano sam primila kovertu te se zahvalila medicinskoj sestri. Promatrala sam je kako nestaje iza jednog od brojnih bijelih zidova. Lijeno sam spustila pogled na kovertu te ugledala uredni tatin rukopis. Zar opet?

Udahnula sam, dok se nervoza sve više uvlačila u svaki djelić moga tijela. Što je sad napisao? Da moja mama nije moja mama ili možda da nije ni poginuo u nesreći? Odmahalna sam glavom te nastavila koračati po dugom hodniku sa dvije kafe u kartonu za Eli i Nialla, u rukama. Ovaj put neću čitati. Čvrsto sam se odlučila. Ne želim ponovo komplicirati život svima. Nastavila sam put prema izlaznim vratima.

No, moja znatiželja nije mogla više izdržati. Bilo je to jače od mene. Okrenula sam se prije nego što su se klizna vrata otvorila predamnom te postavila kafe na jednu policu od mnogobrojnih prozora.

Povukla sam pismo iz koverte. Počela sam čitati, ovaj put bez ikakvog odlaganja. Znala sam da ima još tajni. To mi je rekao u pismu. No, sad sam bila više nego ikad sigurna da ih želim saznati. Glavno da se odmrsilo to sa Niallom i Eli, što gore ne može doći sad. Zar ne?

Odmotala sam papir te istog trenutka ugledala tekst napisan sa plavom hemijskom. Spustila sam pogled sa 'Draga Ema'. Znala sam da nije dobro, čim je napisano samo moje ime. No, nisam odustala od svoje namjere. Ovaj put ću odmah pročitati. I ako mogu što spriječiti, ću to rado napraviti.

'Pisama je trebalo biti više. Puno više. Trebala si sve postepeno saznati. Ali dogodile su se neočekivane stvari i vremena mi je nestalo. Dođi danas, sama, u 16 sati, na ovu adresu: Robinson Street 23. Sve ćeš saznati.'

Podigla sam pogled prema velikom analognom satu na sredini blijedo sivog zida.

'14 sati.' Promrmljala sam gledajući kazaljku sekundaricu, kako se pomiče lagano kružeći okolo. Potvrdno sam sama sebi pokimala glavom. Pa vrijeme je da saznam neke stvari.

*

Ne svidja mi se. Ni najmanje. Cini mi se da je jedan od najgorih, koje sam ikad napisala. Izvinite stvarno mi nije bila namjera. Trebao je biti bolj, posto je predzadnji. Da, uskoro ce kraj. Zadnji nastavak ide u petak, kao i prvi dio druge sezone #Secret stalker. Pa nadam se da cete citati i da ce vam se svidjati. Planiram pisati u trecom licu, no nisam jos sigurna. Razmislit cu.

I daaa hvala vam za 10,4k pogleda. Iznenadili ste me.. You guys are amaZayn! Hvala vam sto citate!

Lots of love, <3