He was my darkness (1. sezona) /z.m./

Chapter 7.

Chapter 7.

Otvorila sam oči, ali me odmah zaslijepila jaka svjetlost. Stisalna sam kapke te ih ponovo otvorila. Treptala sam više put, dok mi se nije vid razbistrio toliko da sam shvatila da sam bila u bijeloj bolničkoj sobi. Nikad nisam voljela tu bjelinu, koja je prisutna u svakoj bolnici, jer to je neka neutralna boja, zbog koje se osjećaš nekako prazno, usamljeno. Da se mene pita sve bi bolnice bile u šarenim bojama i tako pružale bolesnicima veselje ili bar na neki način ih ohrabrile da bi se barem malo bolje osjećali.

Bacila sam pogled prema prozoru i vidjela da je pod prozorom na jednoj bolničkoj predpostavljam ne baš tako ugodnoj stolici spavao onaj plavokosi dečko što je dijelio autograme. Znači dobro je. Ipak mi je uspjelo barem jednom u životu napraviti nešto hrabro. Tata bi bio ponosan na mene ili bi se izgalamio šta mi je palo napamet da spašavam nekog kog vidim prvi put u životu, Osmijehnula sam se, ali onda mi je za oko zapelo to da je vani bila mrkla noć sa tek par nejačkih zvjezdica na nebu. Sjetila sam se da se mama vjerovatno brine, jer se nikad nisam zadržala ovako kasno vani. Sa pogledom sam tražila telefon da bih ga naposlijetku vidjela na ormarici pored kreveta. Istegnula sam ruku prema njemu i dohvatila ga. U trenutku kad sam ga ponijela prema sebi, me je nešto jako presijeklo u ramenu te sam ga momentalno ispustila iz ruke i on je pao na pod te se rastavio na tri djela, ali ne bi mu bilo prvi put da lupi od pod. Začula sam šuškanje koje je dopiralo sa stolice ispod prozora. Onaj plavokosi dečko, mislim da mu je ime Niall, barem su to vrištale one cure, je nakratko otvorio oči i pogledao u mom pravcu, a zatim ih opet sklopio. Već sam bila pomislila da će nastaviti spavati, a on je onda odjednom razširio svoje plave oči. Čim sam ih vidjela, sam se osmijehnula te pokušavala prekriti taj osmjeh, jer bi mislio da sam poludjela i da se smijem bez razloga. Skočio je sa stolice te odmah počeo kupiti i sastavljati moj raspali svjetlo-rozi telefon.

-¸¸Jesi li dobro?''-pružio mi je sad već sastavljen samsung. Osmijehnula sam se te samo pokimala glavom. Tad sam se sjetila da mi se glas vratio i da mogu pričati. -¸¸Kako si znala da će me pokušati ubiti?''-napravio je nekakvu zbunjenu facu. Brinulo me da je pomislio da sam im i ja trebala pomoći oko tog zločina i da sam se na kraju predomislila. Nisam željela da ima takvo mišljenje o meni prije nego što smo se i upoznali.

-¸¸Čula sam ih kako pričaju o tome.''-razveselilo me to da je promijenio izraz lica. Dobro barem više ne misli da sam ja jedna od pomagača.

-¸¸Zašto si to napravila?''-sjeo je na kraj kreveta te se okrenuo prema meni. Gledao me tako prodorno kao tata onu noć kad je rekao 'vidjet ćeš'.

-¸¸Nisam mogla gledati još jednu osobu kako umire.''-inače bih spustila pogled kad bih rekla nešto vezano uz tatu ne dopušćajući nikome da me pogleda u oči, ali u njegove nisam mogla prestati gledati. Oči su mu postale tamnije i vidjelo se da ga je ta moja rečenica još više zbunila i potvrdila njegove sumnje da sam kriminalac pa sam se odlučila još nešto reći. -¸¸Tatu.''-oči su mu postale nešto svjetlije, a ja sam prvi put uspjela odvratiti pogled sa njegovih očiju.

-¸¸Žao mi je. Što se dogodilo?''-spustio je pogled. Prvo put kad sam htjela i mogla nekome ispričati šta se dogodilo nisam mogla, jer me prekinuo vibracija telefona, koji mi je bio u ruci, točnije prekinula me mama, koja me zvala.

-¸¸Halo?''-javila sam se. Baš me zanima njena reakcija kad shvati da opet pričam. To zvuči tako retardirano. Ko da sam dijete od 2 godine koje tek počinje govoriti.

-¸¸Ema? Ti pričaš?''-mislim da je upravo počela skakati po cijeloj sobi, a Eli stoji pored nje i gleda je ko kakvog luđaka te se pita s kim ona živi. Pa živi sa mamom, bez oca za čiju smrt je kriva njena vlastita sestra.

-¸¸Da.''-pomalo hladno sam odgovorila, jer jednostavno... opet sam se sjetila toga da sam ja kriva za sve što se trenutno događa. Kriva sam za tatinu smrt, za to da mama sad radi dva posla i da je uvijek iscrpljena, za Elin plač usred noći, za moje noćne more. Ja sam sve uništila.