He was my darkness (1. sezona) /z.m./

Chapter 26

Chapter 26.

Povukla sam noge prema sebi naslonjajući bradu na koljena. Pogledom sam prelazila preko narandžaste svjetlosti pomiješane sa sitnim kapljicama kiše. Nasmiješila sam se prisjećajući se kako bih se svaki dan budila ranije samo da bi vidjela izlazak sunca.

Začula sam šuškanje sa druge strane kreveta. Okrenula sam glavu gledajući u Eli. Nakon dugih sati plakanja je napokon zaspala. Umor ju je svladao. A najgore od svega je da sam ja kriva što je ona u tom stanju.

Uzdahla sam izvlačeći se iz toplog kreveta.

*

-"Um, Zayn?"- Iznenađeno sam gledala u crnokosog dečka, sa od vode slijepljenom kosom. Nekako ga zadnje vrijeme često viđam u tom izdanju.

-"Eh, hej."- Promrmljao je između krupnih izdiha zraka.

-"Što ti se dogodilo?"- Upitala sam, niti ne pokušavajući spriječiti osmijeh, koji mi se razvlačio na licu. Crna, kožna jakna je bila uzvrnuta do laktova pokazivajući njegove tetovaže.

-"Auto mi se pokvario."- Prošao je rukom kroz pramenove, otresajući par kapljica vode sa kose.

-"Kako si ti onda došao čak ovamo?"- Podigla sam obrve, gledajući u njegovom smjeru. Iako bi pravo pitanje bilo, zašto je uopšte došao ovamo. Dogovorili smo se da će paziti na Nialla, dok ne budu gotovi dnk nalazi.

-"Ma pokvario mi se dvije ulice odavde. Mogu ući?"- Nasmijala sam se, sklonjajući se sa vrata. Prošao je pored mene ostavljajući mi svoj dobro znan miris.

*

-"Evo, mislim da će ti pasati."- Rekla sam pruživši mu suhu odjeću. Primio je odjeću te izvukao crnu Guns'n'rosses majicu gledajući me upitno. Predpostavljam da je mislio da što takvo ne bi našao u ormaru mog tate.

-"Slušao ih je, kad je bio mlad."- Rekla sam sa sjetnim osmjehom. Ponovo mi je kroz misli prošlo hiljadu uspomena.

-"Cool."- Odgovorio je, nasmijavši me. Eli i ja smo ga uvijek zezale da je staromodan. To bi trebao čuti.

*

-"Znači razlog zbog kojeg sam tu."- Duboko je udahnuo, a ja sam se već mentalno pripremila na najgore. Potvrdno sam poklimala glavom, dajući mu znak da nastavi. Prekrižala sam noge naslonjajući se na naslonjač za ruke od dvosjeda te se okrenula prema njemu. Uskoro se i on rotirao prema meni praveći isto. Slijedio je još jedan duboki udah, koji je mene činio još nervoznijom. Rezultati su došli i pozitivni su?

-"Huh, gle. Ovo što ti planiram reći... Mi nije lako."- Nervoza se širila njegovim licem, dok sam ja ponovo pokimala glavom. Za bilo kakve riječi nisam bila sposobna. Mislim da bi me glas izdao i prije nego što bih izgovorila prvu riječ. Zatvorila sam oči, jako stišćući šake. Osjećaj krivnje mi je ponovno preuzeo misli.

-"Znaš, prvi put kad sam te vidio..."- Naglo sam otvorila oči, ne znajući gdje vodi ova rečenica. Nisam mogla spriječiti jednu obrvu od podizanja. Velika mana. Samo po tome možeš prepoznati moju iznenađenost. Što nekad zna biti i negativno. Da te svi čitaju kao otvorenu knjigu? Nije baš ugodan osjećaj.

-"Pa svidjela si mi se."- Osmijehnula sam se prisjećajući jurenja po zebri pred njim. -"Opasna mala."- Dodao je sa nervoznim osmjehom. Pomakao se bliže prema meni ispreplićući naše noge na kauču.

-"Zack."- Rekla sam nasmijavši se.

-"Pa znaš, khm."- Odkašljao se skupljajući obrve, a zatim vratio svoj crni pogled na mene. Zagledala sam se u njegove oči, izgubivši se u njima i još uvijek ne znajući, šta misli reći.