He was my darkness (1. sezona) /z.m./

Chapter 21.

Chapter 21.

~Zayn's P.O.V.~

Sjedio sam na ledenom zidu udišući svježi zrak. Nasmijao sam se sam sebi ne znajući zašto sam uopšte ovdje. U ovo doba noći. I zašto sam je sad nazvao. Jedino što sam shvatio jest da moram govoriti sa njom o onom poljupcu, moram joj priznati svoje osjećaje, jer me sve ovo sa bff polako izluđiva.

Nekad je sve jednostavnije prekrivati sa osmjehom, ali istina je da su me ta tri slova izgovorena iz njenih usta uništavala iznutra. Možda je upravo to, to što me natjeralo da pomislim da nemam nikakve šanse kod nje. Sve do sinoć. Nakon što sam se nasilu odvojio od njenih usana, sam se bojao njene reakcije. Da će se naljutiti na mene i da neće više ni htjeti pričati sa mnom, ali..Nista od toga se nije dogodilo. Na moje veliko iznenadjenje.

I to je bilo nešto što me izluđivalo. Ako se nije naljutila na mene, mozda i ona osjeca nesto prema meni. Nisam mogao zaspati. Ja, Zayn Malik nisam mogao spavati? Samo sam se prevrćao po krevetu, ali njezin lik mi nije izlazio iz misli. Tad mi je pala napamet ova luda ideja.

Začuo sam sitne korake te podigao glavu u pravcu odakle je dopirao zvuk. Osmijehnuo sam se, dok sam posmatrao njenu sitnu figuru, kako mi se približava. Njena smeđa kosa, koja se trenutno činila crna se lagano vijorila negdje iza njene glave.

-"Odkud ti.. U ovo doba?"- sa malom mukom se propela na viši zid, na kojem sam ja sjedio. Leđima se naslonila na uličnu svjetiljku, koja je obasijavala njeno lice. Njezine svijetlo roze usne su se razvukle u neodoljivi osmjeh. U misli mi se ponovo uvukla želja da je poljubim. Ali ne želim brzati. Znam koliko je bila povrijeđena poslije Deana, iako je to uvijek pokušavala prekriti sa lažnim osmjesima, ali u njenim očima sam i previse puta imao priliku vidjeti tugu.

-"Nisam mogao zaspati."- priznao sam ne skidajući pogleda sa njenog lica. Pogledom sam prešao preko svakog detalja, oči, nos, usne.. Par mladuša za koje sam znao koliko ih mrzi i da ih pokušava prekriti, ali meni su se činili slatki u kombinaciji sa njenim licom. Jednostavno sve što je bilo povezano sa njom, mi se činilo savršeno.

-"Aham. I šta ćemo sad? Hoćeš ići unutra?"- nasmijao sam i odmahnuo glavom. Ne znam koliko će joj se ovo svidjeti.

"-Imam bolju ideju."- spustio sam se sa zida te podigao ruke prema njoj. Zbunjeno se pomakla naprijed primajući moju ruku. U trenutku, kad se njena topla ruka spojila sa mojom ledenom, nisam mogao a da ne pomislim na Little things. Volim tu pjesmu, ali tek sad shvaćam pravu poruku. Your hand fits in mine like it's made just for me. Da, bila je istina. Njena ruka se savršeno uklapala sa mojom.

Pomogao sam joj da doskoči te je povukao jedno par metara dalje od zida. Teško sam odvojio svoju ruku od njene, kako bih podigao skateboard, koji je ležao u maloj svjetlosti.

-"Šta kažeš na malu vožnju?"- imao sam priliku čuti njezin sarkastični smijeh.

-"Ti očekivaš da ja stanem na tu stvar i da preživim?"- njezina sjena je pokazala prema skateboardu. Nasmijao sam se ironičnem tonu njenog glasa.

-"Dap."- pokimao sam glavom, na što je ona odkimala. Požalio sam zašto nije bila tamo pod svijetiljkom, kako bih imao priliku gledati njeno iznenađeno i predpostavljam pomalo iznervirano lice.

-"Nema šanse."

-"Ajde, neće ti ništa biti. Ja ću ti pomoći."- moje riječi su bile popraćene nervoznim uzdahom od strane Eme.

-"Znaš li ti koliko je ljudi bezuspješno pokušalo da me nauči voziti to. Prvo mama, t-tata, Elli, D.."- ustavila se spuštajući glavu. Zašto sad njega spominje? Mislio sam da je to za njom, samo dio prošlosti. Skupio sam obrve, dok sam u sebi vodio žestoku borbu sa svojim mislima. Što ako ga još uvijek nije preboljela?