He was my darkness (1. sezona) /z.m./

Chapter 22.

Chapter 22.

Nakon par sekundi neprekidnog buljenja u kovertu i razmišljanja o vlastitom životu, sam se trgnula iz misli. Pružena ruka sa vjerujem da skupim satom na njoj mi je pružala karticu.

-''Izvoli, moju podsjetnicu.''- nato se nasmijao.Spustila sam pogled na karticu na kojoj su se nalazili nekakvi brojevi telefona i adresa McForest&Roberts ureda.

-''Hvala.''- tiho sam rekla gledajući za starijim čovjekom, kako se kreće prema stepenicama. Moje noge su brzo izašle iz stana noseći me njemu u suprot.

-''Zašto sad?''- na moj povik se on okrenuo i namijenuo mi još jedan osmijeh. Osjećala sam se kao najveća glupača da sam to rekla na glas. Spustio je svoj smeđi pogled do koverte te pokazao glavom prema njej.

-''Unutra sve piše.''- rekao je nasmijavši se, ponovo. Pokimala sam glavom, na što se on okrenuo te nastavio svoj put niz stepenice.

#

Izvadila sam presavijeni bijeli list iz koverte. Prevrćala sam ga po rukama i pregledala sa svih strana samo sa one glavne, najvažnije nikako nisam mogla niti pogledati. Nisam mogla odmotati papira. Zašto se sad prošlost vraća? Sad kad sam je već skoro zaboravila. Jednostavno neda mi da nastavim svoj život. Ali opet što bi unutra moglo biti takvo da bi mi promjenulo život. Vjerujem da ništa. Ali ipak kako god jaku osobu ja glumila, kad sam bila sam za četiri zida, nisam mogla ni najobičnije pismo pročitati.

-''Em, ko je bio?''- Čula sam glas iza sebe te se lagano trzalna, jer me je probudio iz misli.Pogled mi je zapeo na plavokosu djevojku, koja se borila sa jednim pramenom kose, sapinjući ga sa špangicom. Uputila sam joj jedan kratki osmjeh, ustajući sa dvosjeda.

-''Poštar. Još računa.''- Slagala sam, naravno. Kao i uvijek, sve za moju masku. Iako moram priznati da ponekad zna biti i korisna. Još jednom:ponekad. Vratila sam bijeli list u kovertu te je postavila na kamin iza vaze sa narandžastim cvijećem.

-''Aha, a šta je to?''- Nakon što sam se okrenula prema njoj, sam shvatila da gleda na mjesto pored vazne.

-''Pismo.''- Slegla sam ramenima te stavila palce u zadnje džepove mojih hlača.

-''To i sama vidim. Od koga je?''- Upitala je oblačeći svoju teksas jaknu. Iako je već ljeto, jutra su ovdje itekako hladna i trebala sam neko vrijeme da se naviknem na to. -''Obožavatelj?''

-''Da.''- Rekla sam prevrćući očima. -''Neki fan, kao i uvijek.''- Ponovo sam slagala. Ali činjenica da je neki fan zapravo moj tata me iz nekog čudnog razloga nasmijavala. -''Idemo?''

#

-''Jenn, gdje..''- Pogled mi je zalutao prema njoj, koja je stajala za blagajnom, dok su joj ruke 'odmarale' na plastičnom materijalu. Zamišljeno je gledala kroz prozor fokusirajući se na jednu točku. -''Jenn.''- Povukla sam ogromnu lutku obučenu u dugu bijelu vjenčanicu sa sobom te stala ispred nje. Iako sam joj zaklanjala pogled na prozor prema kome je gledala, nije ni trepalna. Još uvijek je samo zurila u jednu točku, koja se sad nalazila negdje ispred nje, u zraku. Barem je tako izgledalo.

-''Jenn.''- Uspravila sam lutku pored sebe. Ispružila sam ruku i protresla Jenniferinu. Par puta je zatreptala i onda pogledala prema meni, namijenjujući mi jedan zbunjeni pogled.

-''Gdje da je stavim? Pored vrata?''- Pokazala sam rukom na lutku pored mene.

-''Da, tamo bi bilo super.''- Rekla je upućujući mi jedan kratki osmjeh, koji je ubrzo nestao sa lica. Podigla sam lutku te je odnijela pored vrata. Nakon što sam se ponovo okrenula prema Jenn mi se činilo da se ponovo vratila svom zamišljenom stanju. Sigurna sam da to ima nekake veze sa našim sinoćnjim razgovoru o Harryu.

-''Misliš na njega, zar ne?''- Za čudo je odmah reagirala na moje riječi, ali mislim da je već idućeg trenutka požalila za tim da nije još malo odglumila zamišljenost.

-''Na koga?''- Upitala me skupljajući svoje svijetlo smeđe obrve. Nato se okrenula prema kupu haljina te izvukla jednu namještajući je na lutku. Ponovo je izbjegavala moj pogled.

-''Harrya.''- Stala sam iza lutke čiju crnu haljinu je namještala. Za trenutak me je pogledala u oči, a zatim je opet nastavila sa tim izbjegavanjem.

-''Ne, zašto bih na njega mislila?''- Jako je prostresla glavu u 'ne' da bi ta njena gluma bila čim efikasnija. Ali izdavala ju je nervoza u njenom glasu. Ali ja ne bih bila ja da ne pokušam još više zbuniti ljude, samo kako bih vidjela njihove reakcije.

-''Poznajete se već od prije?''- Iako joj je pogled bio uperen u pod, sam mogla primjetiti kako su joj se oči razširile. Mislim da sam dobila odgovor i prije nego što ga je rekla. Poznaju se?

-''Ne.''- Sa zbunjeni izrazom lica je jako stresla glavom -''Zašto to misliš?''- Ponovo je popravila naramnicu kratke, crne haljine, koja je već deseti put spala sa lutke.

-''Zbog tvojih riječi od sinoć-''- Povukla sam je od lutke, prije nego što pokvari šta na njoj svojom nervozom. Sjela je za blagajnu, dok sam se ja ustavila ispred.

-''Ma daj, to vidi i slijepac. Nemoj mi reći da ti nisi primjetila da je ženskaroš i da mu je ego velik ko Big Ben.''- Podigla je pogled sa blagajne gledajući me pravo u oči. Za trenutak sam ostala iznenađena. Mislila sam da će se izmotavati, a ne da će mi reći nešto tako samouvjereno. Tega nisam očekivala.

-''Da, ali to te još uvijek ne spriječava da misliš o njemu.''- Uputila sam joj jedan osmiejh, dajući joj do znanja da je podržavam, ali moja namjera je djelovala u suprotnu stranu. Očito iznervirana je prevrnula očima.

-''Ne mislim o njemu, nego o Ianu.''- Značajno me pogledala smijući se te mi sa tim dala znak da prekinem sa temom 'Harry', jer tamo neće biti ništa. Uopšte ni sama ne znam, zašto me toliko sve to interesiralo. Zašto me uporno mučio taj osjećaj da se njih dvoje poznaju od prije...

-''A zašto je gospodin zaslužio toliku pozornost?''- Upitala sam i suviše drsko te uskoro zažalila za tim. Nisam se htjela posvađati sa jedinom prijateljicom oko nečog bezveznog. To je bio njen izbor. Nije na meni da se miješam u njen život. Barem ne u tolikoj mjeri..

-''Zato što ćemo ja i 'gospodin' noćas na spoj.''- Osmijehnula se. Bila je sretna, ali mene je uporno jedan glas u glavi uvjeravao u jedno a to je 'laž'. Da nije bila sretna, da samo glumi. Možda sam to mogla skontati po boji njenih očiju, koje su svaki put kad spomenem Harrya postale svijetlo zelene dobijajući neku posebno iskru. A dok je pričala o Ianu.. Pa sa njenim očima se nije ništa događalo. Kao da bi pričala o vremenu ili nekoj najdosadnijoj temi na cijelom svijetu.

-''I šta uopšte imaš toliko protiv njemu?''- Upitala me očitno iznervirana. Šta imam protiv njemu? Pa ne znam, to sam se i sama cijeli dan ispitivala i nisam došla do nekakvog pametnog odgovora. Jednostavno, nešto je bilo na njemu što mi se nije sviđalo.. -''I ne znaš ga.''

-''Ni ti ne znaš Harrya.''- Dodala sam sa odlukom da ignoriram njeno pitanje.

-''Znam ga!''- Povisila je ton te me pogledala direktno u oči. Boja njenih očiju se mješala i minjelaa svakog trenutka. Čas je bila svjetlija, tamnija, čas svjetlucava. Njezi izraz lica se mijenjao u sve nervoznijeg. Polako je shvaćala što je rekla. A ja sam bila zadovoljna, što mi je napokon uspjelo izvući nešto iz nje. Nešto što sam već duže vrijeme sumnjala. Točnije svaki put, kad bi joj pokazivala slike od njega, govorila o njemu, skrećala je temu na druge članove benda.

-''Aham.''- Pobijednički sam se nasmijala. -''Ipak priznaješ?''

-''Dobro priznajem!''- Iznervirano je mahalna rukama po zraku u znak predaje. Spustila je svoj zamagljeni pogled te ga preusmjerila na mene. -''Znamo se, točnije ja znam njega.''- Sarkastično se nasmijala, dok su mene njene riječi sve više zbunjivale. -''Išli smo zajedno u razred, hodali smo dva mjeseca, ali gospodin.''- Posebno je naglasila zadnju riječ podrugljivo se smijući. Njezin glas se ponovo slomio. I mrzila sam to što sam sve izvlačila iz nje na ovakav način, al drukčije nije išlo.

-''Gospodin me se i ne sjeća. Mislim zašto i bi? I tad je jedva znao za mene, predpostavljam da je i za to imao još jednu curu pored mene. Kamoli da zna sad, kad je on famozni Harry Styles.''- Napravila je nekakav pokret sa rukama pokazivajući kao veličinu njegove slave.

-''Ko je spomenuo Harrya Stylesa, gdje je?''- Odjednom se pored nas zatekla neka cura od 12, 13 godina. Na spomen njegovog imena je gledala luđački okolo sa nadom da se ne bi od gdje pojavio.

-''Zar ti se čini da njemu treba vjenčanica?''- Pokušavala sam prijazno upitati tu plavokosu curicu, ali moj glas je sve više sličio sarkazmu. Ali jednostavno ovo što sam upravo čula o Harryu me iznenadilo. Pošto nisam htjela zvučati, kao neka bezobrazna klinka sam joj namijenula jedan prijazni osmjeh, kojeg je ona meni vratila.

-''O da imaš pravo.''- Nelagodno se nasmiješila te otišla do neke žene, za koju predpostavljam da joj je bila mama. Jennifer se nasmijala. Opet nije bilo ni traga onoj Jenn od maloprije i opet ću trebati puno truda oko zbunjivanja da izvučem još šta iz nje.

-''Ovo je bilo...''- Pokazala je prstom na mjesto pored mene, gdje je ona cura do maloprije stajala. Na njenom licu se širio jedan veliki osmjeh.

-''Voliš li ga još uvijek?''- Naglo se uozbiljila te se uspravila iz sjedećeg položaja.

-''Ne, to je za mene već odavno završena priča.''- Uputila mi je jedan slabi osmjeh. Iako sam sumnjala u njene riječi, nisam htjela ponovo koristiti svoju taktiku. Mislim da joj je dosta. Za danas.

#

-''Ems pripremi se, dolazi ti dragi..''- Jenn mi je šapnula pored uha sa ogromnom dozom veselja i zajebancije u glasu. Zbunjeno sam se okrenula, ali umjesto nje, sam ugledala Zayna kako ulazi u trgovinu.

Prošao je rukom preko svoje crne kose. Nasmijala sam se te mu pomahala, dok je on prelazio pogledom preko trgovine. U trenutku, kad se njegov crni pogled sreo sa mojim, sam mogla osjetiti kako mi trnci prolaze kroz tijelo. Što me ponovo navelo da pomislim da sam zaljubljena u njega.
Bližao mi se sa brzim koracima. Nisam očekivala da će doći. Da sam na njegovom mjestu, bih ostala u krevetu cijeli dan i nemicala se.

-''Eej.''- Toplo me pozdravio privlačeći me sebi u jedan zagrljaj. Nasmijala sam se ponavljajući isti pozdrav, kojeg je on rekao. Nakratko sam omotala ruke oko njegovih leđa, osjećajući nelagodu zbog svega što se jučer dogodilo. U mislima su mi se premotavale slike te me natjeravale da se smijem kao kakav luđak.

-''Ako se ne varam, sad ti završava smjena.''- Pogledala sam na kockasti sat na zidu i shvatila da je upravu. Već sam ga htjela upitati kako zna, a onda sam primjetila Jennin osmjeh, koji mi je odavao sve. Naravno. A šta drugo?-''Pa idemo..''- Zgrabio me za ruku povlačeći prema ulaznim vratima.

-''Čekaj, gdje?''- Upitala sam usred nekog bezrazloznog smijeha. Nakratko je rotirao glavu prema meni te mi samo namigao upućujući mi još jedan svoj savršeni osmjeh.

#

Heej peoplee!

Well, još jedan dugačak nastavak 1.700 slova O.o no uglavnom nadam se da vam se sviđa. U ovom dijelu sam malo objasnila tu situaciju sa Harryem i Jennifer.. Iako to nije još cijela njihova priča. Polako ćete sve saznati.

Nastavak sa 12 vote-a i 4 komentara.

Punoo vam hvala što čitate!
Lots of love!

xAzrax