He was my darkness (1. sezona) /z.m./

Chapter 5.

Chapter 5.

Sjedila sam u kolima hitne pomoći, zagrnuta sa ružnim ćebetom te posmatrala šta se događa oko mene. Nebo se već razjasnilo kao da kiša ne bi ni padala sinoć, dok se zvijezde više nisu vidjele, jer su ih već prve sunčeve zrake rastjerale. Vatrgoasci su išči prema vatrogasnem autu nakon što su ugasili goreći auto. Sad se sigurno vraćaju kući, svojoj obitelji, poslije još jedne intervencije u nizu. Dva doktora su prošla pored njih te se dalje krećali prema policijskom autu sa ravnodušnim licima. Pitam se da li se ikad naviknu da im neko umre na rukama. Kakav je to osjećaj, kad im svaki dan umiru na rukama, kad im je to svakodnevnica. Ali još više se pitam, kakav je osjećaj kad spase nekom život. Kako se tad osjećaju? Jesu li tad sretni ili su još uvijek ravnodušni? U mom razmišljanju me prekinuo razgovor dva policajca koja su prošla nedaleko od mene.

-¸¸Nije mi jasno kako se mogao toliko povrijediti.''-rekao je jedan manji, debeli sa crnim brkovima. Ta rečenica me naglo potresla. Na šta oni sumnjaju?

-¸¸Ni meni. Obala je niska. Jedva dva metra.''-rekao je drugi otvarajući vrata od plavo-bijelog auta i ulazeći unutra. Bio je prava suprotnost od prvog. Visok i mršav toliko da je u onom odijelu izgledao ko čačkalica dok je prvi izgledao kao krofna. Ko njih spari za partnere? Valjda su ih sparili po pameti, jer su obojica skontali nešto na šta ja nisam ni pomislila, ali sad ne mogu prestati misliti. Stvarno obala je bila preniska da bi se mogao toliko povrijediti. Sama sebe sam uvjervala da je to moguće da se nešto moglo zabosti u njega kad je auto palo, ali opet neki glasić nije htio prestati ponavljati da nije tako. Taj glasić je postao još glasnije kad sam se sjetila to njegovog 'vidjet ćeš'. Šta je sa tim mislio?

-¸¸Da, baš zato..''-dalje razgovora nisam čula, jer je i onaj sa brkovima zatvorio vrata.

-¸¸Ovaj, gospođice.''-digla sam pogled iznad sebe. Ispred mene je stajao predpostavljam inspektor, jer je bio drukčije obučen od svih ostalih koji su bili u policijskim odijelima. Na sebi je imao crnu trenerku i širu bijelu majicu koja je još više naglašavala njegovu tamniju put, kao i smeđu kosu i smeđe oči. Bio je mlad, imaš je najviše 22-23 godine. Kako je uspio tako mlad već doći na mjesto inspektora?-¸¸Odvesti ću vas kući.''-samo sam pokimala glavom te ustala ostavljajući iza sebe ono ružno ćebe.

Uzašli smo uz tri stepenka koja su vodila na terasu od kuće gdje su se nalazila ulazna vrata. On je pozvonio, dok sam ja posmatrala sunce, koje je sad izlazilo. Svako jutro bih ustala u ovo doba i posmatrala izlazak sunca kroz prozor koji se nalazio suprotno od mog kreveta, a onda bih se vratila carstvu snova.

Mama je ubrzo nakon zvonjenja otvorila vrata. Bila je obučena u crvenu trenerku sa ogromnim podočnjacima. Za njom je provirila još jedna glavica. Bilo je to meni dobro znano lice, lice moje sestre. I ona je izgledala izmorena sa raščupanom kosom i nešto manjim podočnjacima nego u mame.

-¸¸Ema, jesi li dobro?''-mama je gledala zbunjeno čas u mene, čas u policajca. Htjela sam joj sve ispričati, ali nešto me spriječvalo. Kao da bi mi se nešto ustavilo u grlu i nije mi dalo da progovorim.

-¸¸Gdje je tata?''-pogledala sam Eli, kojoj su se već nakupljale suze u očima. Vjerovatno je slutila da se nešto događa, ali sigurno nije znala koliko je ozbiljna situacija. Sve oči su bile uperene u mene, ali ja nisam mogla ništa reći.

-¸¸Možemo li ući unutra?''-progovorio je inspektor  sa dubokim glasom, dok su se mama i Eli odmah umakle sa vrata. Mama nam je dala znak ruke da uđemo i onda smo nastavili put za Eli koja nas je vodila pored velikog ormara za višanje jakni do prvih vrata desno gdje se nalazio dnevni boravak.

-¸¸Šta se dogodilo?''-pitala je Eli, koja se sve više borila sa suzama. Gledale smo jedna drugu i šutile. Opet ništa, moja usta nisu slušala moj mozak. Nisu htjela govoriti.

-¸¸Vaš muž i kći su imali prometnu nesreću.''-počeo je inspektor smireno iako mu se malo osjećalo u glasu da mu i nije baš potpuno svejedno kao onim doktorima. Možda zato što je još novi u svom poslu. Mami su se oči punile suzama i klizile niz lice, dok se pridržavala za malu komodicu na kojoj je stajala plazma. Prišla sam Eli te je polako i nesigurno zagrlila. Bojala sam se njene reakcije kad inspektor sve ispriča. Bojala sam se da će me odgurnuti od sebe, jer sam kriva. Jače me privukla sebi te počela glasnije plakati. Ona je plakala, a ja ništa, ledena kraljica. Samo sam hladnokrvno stajala, iako to nije to što osjećam. Zašto svi mogu tako lahko pokazati svoje osjećaje samo ja ne? -¸¸Sinoć je bila jaka oluja i zamalo su udarili u kamion.''-mama je glasno uzdahnula te se dovukla do taburea koji joj je bio u tom trenutku najbliža stvar na koju bi mogla sjesti -¸¸Na vrijeme su se izmakalni, ali su zato sletili niz stranu.''-nastavio je govoriti, dok su se meni u glavi pojavljale slike od sinoć. Odjednom nisam više mogla biti tamo i slušati kako on priča o tom što se dogodilo. Nisam mogla izdržati, jer me nešto sve više gušilo i  nisam ih mogla gledati kako padaju na pod od plača kad im reče da se više neće vratiti kući. Istrgla sam se iz Elinog zagrljala te odtrčala kroz vrata prolazeći pokraj mame.

-¸¸Ema, vrati se!''-zaderala se za mnom. Mislim da bi i dotrčala za mnom, ali nije imala snage ni da stoji.

-¸¸Gospođo morate je razumjeti.''-ustavila sam se na prvom stepenku te se zagledala u blijedo-smeđe pločice na njemu. -¸¸Otac joj je umro na rukama.''-čula sam glasan krik koji mi je parao uši, ali još više srce. Primila sam se za rušku pored stepenica te se povukla i tako natjerala samu sebe da se pomaknem. Htjela sam se vratiti i utješiti ih, ali ne mogu... Jer ja sam kriva za njegovu smrt, one zbog mene pate.

Zalupila sam smeđim-drvenim vratima od sobe te polako skliznula niz njih. 'Otac joj je umro na rukama' odzvanjalo mi je u glavi. Laktove sam naslonila na koljena, a dlanovima prolazila kroz kosu čupajući je tako da me svaka dlaka dobolila. Ali to nije bilo ništa uspoređujući sa onim bolom koji osjećam u srcu. Ja sam kriva!

Evo ga nemogu vjerovati da objavljivam vec drugi nastavak danas :D za Lejlu ;)

Ovaj dio je isto kraci, ali iduci ce biti duzi i u njemu ce se pojaviti decki tako da tek postaje zanimljivo. ly :D