He was my darkness (1. sezona) /z.m./

Chapter 1.

Chapter 1.

Kako je čudan taj osjećaj. Osjećaj, kad vidiš da se sve polako oko tebe raspada i nestaje te da ništa nije isto kao prije dva mjeseca. Nekada srećno zaljubljeni, a sad se ne može javiti ni na 5 minuta. Niti toliko da znam hoće li konačno ispuniti to svoje obećanje da će doći kao što smo se i dogovorili. Ali zašto bi ga sad ispunio, ako ga je prije prekršio x puta?

-¸¸Hej!'', sa susjedne stolice je do mene dopirao veseli, muški glas. Sklonila sam pogled sa šanka, gdje sam neko vrijeme gledala boce pića i pogledala tog nekog. Istog trenutka mi je pala u oči crnina, koja je bila prouzrokovana njeogovom kožnom jaknom, kao i njegovim crnim očima i njegovom crnom kosom, koja je bila povučena u zrak, tako da je izgledala kao neka skakaonica s koje bi svakog trenutka mogao neko skočiti. Poslije kratkog pogleda u njegove oči sam se vratila opazovanju onih boca. Ne znam ni zašto su mi postale toliko zanimljive. Valjda su mi pružale mogućnost da s tim izbjegavam susrete sa drugim osobama, koje su vjerovatno mislile da sam neki alkoholik, koji se upravo vratio sa dugog odvikavanja i priželjkuje samo jednu kap, koja bi ga navela da poželi još veću količinu tog otrova. Ali ipak ja nisam nikakav alkoholik, što više alkohol sam probala samo nekoliko puta u životu i to u manjim količinama. Te boce su mi više pružale mogućnost za povratak svojim mislima i sa mim tim i Deanu. Ali ipak koliko god duboko bila u svojim mislima, me nisu sprječavale u tem da sam još uvijek osjećala njegov pogled na sebi, kao i nervozno kuckanje vrhovima prstiju od šank.

-¸¸Heeej!'', ponovo se osigurio, govoreći to još nekako veselije i sa samim tim i glasnije. Kao da ga ne bih ni čula. -¸¸Mogu te ponudit pićem?'', rekao je sa nekim posebnim naglasom i sa mim tim su me prošli nekakvi trnci. Možda zbog glasa ili zbog toga što još uvijek nije odvraćao pogleda sa mene. Iako mi je postajalo već neugodno, jer sam dobivala toliku pozornost, sam pokušavala prekriti tu nervozu pijući zadnji gutljaj svog najdražeg narandžinog soka. Bacila sam pogled na njega i sa mim tim se susrela sa ko ugljen crnim očima. Ustala sam sa jedne od onih visokih stolica i malo ga guralna po ramenu dajući mu znak da se smakne kako bih prošla do izlaza.

-¸¸Ne, hvala.'', bahato sam se nasmijala te prošla pored njega, koji se par trenutaka prije toga pomakao u stranu. Krenula sam prema staklenim vratima i već pomislila da sam se riješila jednog u nizu idiota današnjice, ali su se te misli rastjerale čim sam uhvatila kvaku od vrata i odmah za tim čula njegov glas.

-¸¸Opasna mala.'', rekao je to nekako zavodnički, dok sam ja pokušavala ignorirati njega pored sebe te usmjerila svoje misli na semafor čekajući promjenu boje na zelenu.

-¸¸Aha.'', dosadno sam izdahalna gledajući kako se boje mjenjaju na semaforu. Jedva sam čekala da se promjeni na zeleno kako bih nastavila svoju misiju bježanja od idiota, koja mi je sve do danas uspješno polazila za rukom.

-¸¸Ja sam Zayn.'', nelagodno se nasmiješio gledajući me oči. Sad sam bila prisiljena da ga i ja pogledam u tu crninu. I odmah sam shvatila zašto je tako samouvjeren. Imao je taj ubitačni pogled s kojim ti je oduzima tla pod nogama. Ali ipak ja sam poseban slučaj. Da bi meni oduzeo tla pod nogama je potrebno više od para misterioznih očiju. Spustila sam pogled na njegovu ruku, koju je vjerovatno držao ispruženo još od izgovora svog imena. Vjerovatno je očekivao da ću se rukovati sa njim, ali kao što rekoh ja sam poseban slučaj. Samo sam nastavila raditi ono što mi najbolje polazi za rukom, a to je igranje hladnokrvnosti te digalna pogled na semafor i sa tim shvatila da se boja na semaforu promijenila u dugo očekivanu zelenu te nastavila svoj mučni put preko zebre. -¸¸A ti si?'', stavio je ruke u džepove te išao pored mene. Ovaj ne odustaje. Stvarno bi mu trebala podijeliti neku nagradu u ustrajnosti, jer je sa ovim oborio rekord. Mnogi već odustali poslije odbijenog pića, ali ne i ovaj. Ovaj Zack se neda. Uporan je, nema šta.