Ispred mojih vrata ✔️

15. Poglavlje

Prije nego što sam bilo što rekla on je zgrabio nju i poljubio je.

Moje srce je stalo. Moja duša se raspala. Jer sve do tada sam imala neku nadu da s obzirom na sve što je napravio do sada, da mu je ipak stalo, da to nije bila igra za njega. Da se on može i hoće promijeniti za mene. Zbog mene. Ali tada, u tom trenutku je samo još jednom dokazao kakav je uistinu.

Koliko mu je samo duša crna. Koliko je samo bezosjećajan.

Kad sam osjetila da suze padaju niz moje obraze i da sam samo višak u ovom sada zagušljivom prostoru okrenula sam se i otišla.

***

Ušla sam u stan u kojem sam se u ovih mjesec dana skroz udomaćila. Tristan je čuo moje glasno lupanje vratima pri ulasku i izletio iz kupaone samo u ručniku na bokovima.

Iako sam do prije pet minuta plakala i žalila za nečime što je nemoguće, sada sam se smiješila. Kako da mu se ne nasmiješim? S kose mu se cijedi voda, a kapljice se sjaje na njegovom tijelu što me sjetilo na naš prvi susret na plaži. Gleda me tim istim pogledom.

"Što je smiješno?" Na njegovo pitanje se još jače nasmijem. A zatim odlučim biti hrabra i odlučnim korakom mu priđem. Kad stignem ispred njega podignem svoju glavu prema njegovoj i ugledam ta dva bistea plava oka.

"I ja bi se trebala otuširati. Želiš sa mnom?" Ne znam odakle je ovo pitanje uopće došlo. Još uvijek hrabra promatram njegov pogled. Njegove svijetle oči potamne kad krenem skidati majicu.

Ali njegove ruke me zaustave.

"Gle, ne znam što se desilo. Ali ne želim ovako." U očima mu vidim da me želi, ali se suzdržava.

"Zašto moraš biti dobar? Zašto me ne možeš iskoristiti?" Smijem se sama sebi, a on me promatra i pokušava dokučiti ovu promjenu mojeg ponašanja.

U trenutku kad se odlučim okrenuti i otiči prema svojoj sobi čujem njegove riječi. "Ne... ne još." Stoga se opet okrenem prema njemu.

"Je 'l?" Da li ja to upravo očijukam s Tristanom? Njegov smijeh se prolomi kroz stan. Smijeh koji je poput glazbe za moje uši. Sama njegova pojava tako dobro djeluje na mene. A još nisam otkrila zašto? Ja se još uvijek nadam onome koji loše djeluje na mene, koji me povrijeđuje.

"Kad budeš spremna.. tad ćeš biti moja." Njegove riječi mi gode. Izgovorio ih je nježno, sasvim drugačije od Evana. Odlučim izbaciti Evana iz svoje glave i usredotočim se na ovog muškarca ispred sebe.

"Zašto misliš da nisam spremna?"

"Nisi.. ali hoćeš." Samouvjereni Tristan Hoti. Sviđa mi se. Na neki čudan način željela sam ga.

Ali sam ipak odlučila samo se nasmiješiti i otići pod tuš... sama, a dok sam odlazila osjećala sam njegov pogled na sebi.

***

"Što tako fino miriše?" Izašla sam iz kupaone mokre kose u kratkoj majci i kratkim hlačicama. Osjetila sam miris hrane na što je moj želudac smjesta reagirao.

"Naručio sam nam lazanje." Približila sam se prema stolu prolazeći pokraj njega. Čula sam njegov uzdah što me nasmijalo. Zadatak uspješno obavljen.

Današnji dan me natjerao da malo razmislim. Možda je ovo dobro, možda nisam bez razloga došla kod Tristana. Možda je ovdje moje mjesto i možda se uspijem zaljubiti u njega. Pobogu tko se ne bi zaljubio u njega? On je toliko drugačiji od Evana.

"Mmm, kokos." Tristan je primijetio miris na meni.

"Sviđa ti se?" Upitam sasvim nevino. I dalje ne prepoznajem svoje ponašanje.

"Znaš da mi se sviđa." Dobro sam znala da voli kokos baš poput mene. U ovih mjesec dana sam saznala da imamo i previše zajedničkih stvari. Sve je pokazalo da je on idealan muškarac. Muškarac u kojeg bi se definitivno trebala zaljubiti.
Možda sam i mogla da nije bilo njega. Evan. Ne izlazi iz mojih misli, ali sam sigurna u namjeri da ga zaboravim. Da se ponovno zaljubim, u nekoga sličnog meni, onaj koji je potreban meni.

Stoga napravim ono što je potrebno. Bacim se Tristanu u naručje i u poljubac. A on ga prihvaća.

Prima me svojim rukama za obraz i žudno rastavlja moje usne svojim jezikom i potraži moj. Umjesto očekivane nježnosti osjetila sam ono čemu se nisam nadala. Osjetila sam žudnju, strast. Zaprepaštena samim osjećajem zastenjala sam i na usnama osjetila njegov osmijeh.

I iako nisam osjetila ono što osjećam s Evanom, osjetila sam ono nešto. Osjetila sam toliko potrebno uzbuđenje.

Ljubio me sa strasti, a onda je odjednom stao.

"Ako sad ne stanem..." Znala sam što je htio reći, ali sam ga prekinula u tome.

"Nemoj stati.." U tom trenutku sam ga željela. Njega i zaborav.

U tom trenutku nisam znala da svojim postupkom povrjeđujem previše osoba oko sebe. Mislila sam samo na to kako preboljeti, zaboraviti na svoj bol.

_______________________