Broken

Chapter 68.

/Godina 2053.../

Glasna i zaista bučna glazba se čula kroz cijelu kuću, unatoč svim upozorenjima da se to nikako ne radi. Iako je bio sedmi mjesec, sredina ljeta i iako su oni imali vikendicu uz vrlo lijepu, pješćanu plažu koju ni ne posjećuje toliko ljudi, Rose je poludjela na samu činjenicu da netko pravi toliko buku da ne može normalno ni spavati. Ustala se i sa sjedećim položajem, obukla je svoje crne papuče i izašla iz sobe. Bijesna i potpuno umorna, zaputila se prema sobi za koju je bila sigurna da se baš u njoj odvija teški cirkus. Nije ni pokucala iako je namjeravala, ali to je nije spriječilo da upadne u sobu. Nate je sjedio sa laptopom, a na stoliću pokraj njega stajala su dva zvučnika koja su treštala toliko da Nate nije ni shvatio kako mu je baka ušla u sobu.

„Natee!" Izderala se sa vrata gledavši u svog unuka tinejdžera koji je ne šljivi ni 2%.. Teške i vrlo ogromne slušalice štitile su mu uši, a njegov pogled i te lijepe, poznate, plave oči buljile su u veliki ekran laptopa. Crna obojana kosa mu je djelomično padala preko desnog oka, a blistavi piercing je imao blještavi sjaj u samom kutku usana. Što je malo čudno s obzirom da će dječak tek sad napuniti 15.

„Nate, smanji to.." Rose je pokušala podignuti glas na njega svim svojim snagama, ali sa svojih 57 godina starosti, znala je kako su je njene sposobnosti stroge naredbe i visokog tona počele lagano napuštati.. Oh da je bar koju godinu mlađa, zamislila se.. – istog trenutka bi je poslušao. Dozivala ga je neko vrijeme, no Nate je i dalje bio u oblacima. Odlučila je doći do njega, a kad je to napravila, smanjila je glazbu na jednom od zvučnika, a Nate je naravno to primijetio..

„Hejj, zašto si to napravila?" Bio je ljutit u trenutku dok je skidao teške slušalice sa glave. Pomakao je pramen kose sa oka i ugledao nju nad samim sobom kako ga promatra kao da je napravio nekakvo zlodjelo. Rose se pomakla od zvučnika tek dva koraka, a njegov bijesan pogled i mrko raspoloženje joj je bilo slatko..

„Pokušavam zaspati.. Podne je." Rekla je zaigrano, a u isti čas i umorno. Koji je samo blaženi mir imala dok ova mala zabadala nisu okupirala njen savršeni raj.

„I što s tim?" Bahato je odgovorio dok je tražio neku novu dobru glazbu po svojim datotekama na laptopu. Pokušao je njihovu konverzaciju završiti u što kraćem roku, ali s obzirom da je njegova baka tvrdoglava i veoma pričljiva žena, znao je kako je se neće tek tako riješiti.

„Pa ljudi spavaju.. Ako već želiš slušati tu groznu, treštavu glazbu od koje mi uši krvare već par dana, slušaj je slobodno, ali u tišini.." Pravila je grimase, a uši je pokrila dlanovima kako bi dočarala neugodnost i mučenje koje svakodnevno proživljava.

„Ovo nije nikakva treštava glazba. Dobra je i slušat ću je kako god ja hoću. Uostalom, rođendan mi je.. Moram provjeriti kako zvučnici rade i moram napraviti spisak glazbe.." Počeo joj se opravdavati iako za takvo što nije imao ni razloga, no ona ga je zaustavila na vrijeme.

„Molim te, radi to u tišini.. Roditelji su te poslali u ovu vikendicu da se ponašaš lijepo i pristojno, nemoj ih iznevjeriti.. A što se tiče tvog rođendana, Elena i ja ćemo izaći večeras, pa možeš dovesti svoje društvo. Uostalom, kad smo kod nje.. gdje je tvoja sestra?" Rose ga je zapitala znatiželjno, a Nate je izgubio svako zanimanje za njihov razgovor. U glavi su mu se motale mnogo bitnije stvari. Morao je srediti glazbu do kraja, otići u dućan i kupiti piće i nekakve grickalice od novaca koje su mu roditelji dali dok je zajedno sa sestrom na ljetovanju kod svoje bake.. I ono najvažnije. Mora skupiti hrabrosti i pozvati onu slatku curu koju je vidio predhodnu noć u istom kafiću gdje je i on bio sa svojim društvom.. Oh, kako mu se samo svidjela. Oduvijek je imao problema sa djevojkama s obzirom kako one baš i ne vole dečke koji su više u punk stilu.