Broken

Chapter 59.

Te večeri sam jedva pronašla snage da zaspem. Legla sam u krevet i pokušala ne razmišljati o misterioznim porukama, o osobi koja me poznaje vrlo dobro i koja mi je priznala da me prati. No onda bih se zagledala u strop i svaka osoba koju poznajem bi mi prošla kroz glavu.. Ciara, James, Laura.. Ali na samom vrhu te liste je bio upravo Louis. On me jedini zove tim nadimkom i jednostavno je nemoguće da mi takve poruke piše netko drugi. Oh, kako mi samo nedostaje.. Imam osjećaj da je to on, zapravo sigurna sam kako je to Louis. Što će biti kad se pojavim na onom igralištu? Hoće li me prevariti i ostaviti me da ga uzalud čekam? Hoćemo li pričati kao da se ništa nije dogodilo? Čak i ako sve bude kako sam zamislila, znam da se neću znati pravilno ponašati. Ta neizmjerna želja koja me tjera da mu poletim u zagrljaj će biti veća od mene. Pokušavam ga zamrziti na sve načine, ali nijedan nije dovoljno dobar da ga zaboravim. Što da napravim? On.. izvlačio je ono najgore iz mene. Bila sam pod njegovim utjecajem puna četiri mjeseca, a sad sam jedva nekako i preživjela ova dva bez njega. Iako nije pokraj mene i dalje me drži pod kontrolom. Počela sam psovati, a to nikad prije nisam radila. Šminkam se gotovo uvijek, a prije bih jedva stavila samo malo maskare baš zato što je majka tako htjela. Navečer... bavim se nasilnim sportom koji sam prije voljela samo gledati. Počela sam se mijenjati, ali promjena ne vodi ničemu što je dobro. Vodi samo ka očitoj propasti, a ja ne činim apsulutno ništa da to spriječim. Često se sjetim one večeri kada mi je James sve priznao.. Kada se Louis slomio ispred mene pokolebljivo me moleći za oprost. Što bi se dogodilo da sam mu oprostila? Da sam unatoč svemu ostala s njim? Zar bi onda i dalje ostali zajedno? Okej, možda bismo i dalje bili skupa, no što bi onda bilo sa Sophiom? Odmahnem glavom jer na tu žensku ne želim ni pomisliti. Trudna je već 6 mjeseci.. Još joj samo par tjedana ostaje do poroda, a Louis.. Hoće li on prisustvovati rođenju vlastitog djeteta? Zaboli me nešto u duši čim pomislim na to kako će mu druga djevojka dati dijete i kako će imati nešto zajedničko za cijeli život.. Bit će povezani tim malim bićem koje nije ništa krivo, koje je nevino, dok su njegovi roditelji potpuna suprotnost.. Zaklopim oči, pokušavam zaspati, no ne pronalazim načina i moje se misli opet vrate Louisu. Hoću li ga stvarno vidjeti sutra? To mora biti on.. Noć je bila previše duga, a moje misli suviše zbrkane.. A on je bio dio svega o čemu sam razmišljala te večeri..

*

„Dvije coca cole.." Alan ulazi u unutrašnjost kafića sa tacnom u desnoj ruci. Ispusti je na šank, a zatim uzme bijelu krpu i pobriše je iznutra.

„Evo.." Kažem sa hrapavim glasom te se okrenem i odem do hladnjaka kako bih uzela određena pića. No kad dođem do staklenih vrata i otvorim teška vrata hladnjaka treba mi par trenutaka da se sjetim što je uopće zatražio.

„Što si ono rekao?"

„Dvije cole Rose.." Podsjeti me, a zatim puhne baš zbog toga što sam prebrzo zaboravila narudžbu. Tek je 9 ujutro, probudila sam se prije tri sata, no spava mi se i ne mogu se pomaknuti. Dođem do njega i otvorim obje cole, a on me gleda kao da ću umrijeti svake sekunde.

„Opet nisi spavala?" Pita me dok je stavljao cole na tacnu. Odmahnem glavom, a zatim obrišem pult pokraj njegove tacne koju je taman uzeo u ruku.

„Pokušala sam.." Nasmije se jer sam gotovo uvijek ovakva, nemoćna i pospana, kad sam u njegovoj smjeni.

„Ah da... Dodaj mi pepeljaru!" Kimnem glavom i iza sebe uzmem čistu pepeljaru koju sam prije par minuta oprala. Obrišem je krpom i dodam mu je, a on je stavi pokraj dvije cole..

„I živni malo. Subota je, a znaš da tada imamo najviše posla.." Nasmiješi se, no opet to kaže strogim i zapovjednim glasom.

„O živote.." Promrmljam u sebi kad on ode od mene. Kako da se trgnem kad sam spavala dva jebena sata? Nisam se ni našminkala, a oči su mi i previše nateknute od nespavanja. Gledam Alana kako vani poslužuje goste dok drugi sjedaju za slobodne stolove i zamrzim činjenicu što sam odlučila raditi u jednom od popularnijih kafića u gradu. Kako on može biti sretan iako ima krcato posla? Stalno mu je taj osmijeh na licu, i gotovo nikada ga ne skida. Ja bih već odavno pala s nogu od umora.