Broken

Chapter 60.

Izvadila je mobitel iz stražnjeg džepa, no i dalje je svoje oči držala čvrsto prikovane na mom pogledu. Otključala ga je i nešto je tipkala po njemu dok sam ja šutjela. Gledavši je, djevojku koju sam smatrala za svoju najgoru neprijateljicu, nisam mogla ni vjerovati u to da upravo stojim ispred nje. U tom trenutku, nisam se usudila ni pomaknuti sa mjesta, uopće nisam mogla govoriti, kao da mi je cijelo tijelo zablokalo od nervoze protiv moje volje. Koliko mislim o Jamesu i Louisu, raznim ubojstvima koja su počinili, pomislila sam kako će izvaditi pištolj...

„Pogledaj se na slici. Preočajna si.." Nasmije se, a zatim mi okrene mobitel. Svjetlina je prejaka i njeno blještavilo mi zamuti pogled. Crni pramen joj padne preko lica i ona ga sa i dalje ogavnim osmijehom na licu pomakne i zakači ga za uho. Na mobitelu ne stoji ni jedna slika, samo jedan tekst od par rečenica.

*Da nisi slučajno rekla nešto ili skrenula s teme. Gledaju nas sa svih strana, naoružani su i prisluškuju nas. Samo budi mirna i opuštena, ali odgovaraj samo na ono što ti kažem.. Prati me, okej??*

Oči joj čvrsto prate moj pogled, zjenice su joj ogromne i gleda me kao da joj život ovisi o tome. U tim očima crne boje miješa se sva zloća i prezir koju osjeća prema meni. Znam da me nije voljela i da me ne podnosi. No ipak joj blago kimnem glavom, toliko sporo i neprimjetno da je i ona sama jedva shvatila. Želim se okrenuti, želim vidjeti te osobe, ali oko nas je mrak, i sad sam prepuštena samoj sebi. Užasan je osjećaj kada se nalaziš u situaciji toliko strašnoj kao što je ova. Baš zato što znam da se oko mene nalaze osobe koje samo čekaju jedan krivi potez. No iako se nalazim na nišanu više opasnih ljudi, njen osmijeh.. on mi najviše tjera strah u kosti.

„Ipak si obukla štikle.." Opet se nasmije, a zatim se okrene. Dođe do onog zidića na kojem sam sjedila prije par minuta i sjedne na njega. I dalje stojim na mjestu, pogledam u svoja stopala i nervozno se nasmješim. Samo ako se pomaknem, ako napravim jedan jedini korak, sve će otići kvragu. Drže me na nišanu, ovaj put zapravo, a ja se moram praviti kao da ne znam za to.

„Aham... ovaj.. da!" Zagrizem usnicu, te čvrsto zatvorim oči. Ne mogu biti opuštena, ma koliko god mi ona govorila. Nadala sam se kako će Louis doći ovdje. Ono 'malena' je bio jedini povod koji me doveo na ovo igralište. Mislila sam kako ćemo biti sami, kako ćemo riješiti sve ono zbog čega smo posvađani. Nisam znala kako ću večer provoditi sa ženskom koju ne mogu podnijeti, s Cassie Ann, te sa još ne znam ni ja koliko ljudi koji drže upereno oružje i koji samo čekaju priliku da opale.

„Što stojiš tu? Daj, dođi sjedni kraj mene.." Kaže mi, no mene nitko ne može natjerati da se pomaknem s ovog mjesta. Kao zaleđena sam. „Pogledaj koliko mjesta ima.. Ne moraš kraj mene, ako ne želiš." Gleda u mene i nada se da ću je poslušati. No meni su misli previše zaokupljene da bih razmišljala gdje ću sjesti. Odjednom, spusti svoje obrve i pogleda iza mene na sekundu. Valjda me želi upozoriti ili ne znam ni ja što.. Udostojim se pomaknuti i dođem do nje. Sjednem i kriomice pogledom prođem po igralištu. Ne vidim apsulutno nikoga, kao da smo sami na ovom igralištu. Možda i jesmo? Cassie Ann je oduvijek bila pokvarena i lažljiva. Ne bih se čudila kad ni sad ne bi rekla istinu.

„Kako si me pronašla?" Pitam je, a u sebi i dalje nesvjesno žalim što ispred mene ne sjedi Louis. S njim bi mi bilo ljepše, pa čak da su svi tenkovi, mitraljezi usmjereni na mene.. Bilo bi nam okej.. Jednostavno znam da bi.

„Imam ja neke svoje izvore, ne brini se.. Puno si mi se promijenila.. Ne sjećam se kad smo zadnji put razgovarale.." Kaže sarkastično i dođe mi da joj razbijem ove lijepe bijele zube koji samo što ne počnu svijetliti u mraku.

„Mi nikada nismo razgovarale.." Odgovorim joj i prisjećam je trenutaka kad smo se konstantno svađale, i ona sama zna da se nikad nismo mogle podnijeti. Dan kad sam joj rekla da me njen prekrasni dečko Mark pokušao silovati, bio je dan kad me zamrzila do kraja. Naravno tad nisam zamrzila nju, naprotiv počela sam mrziti svaku osobu koja pripada muškom rodu. I onda se pojavio Louis, najbolja osoba a ujedino i najgora koju sam naposljetku ostavila svojom voljom. I moja mržnja prema muškarcima se samo pojačavala.