Chapter 46.

534 29 0
                                    

Već oko podne, žarko sunce je bilo na sredini neba i bilo je prevruće toliko da smo se prije odlaska sa otoka morali još jednom okupati u moru. Nakon što smo jutros spavali skupa i proveli tih magičnih pola sata ispod palmi pod laganom kišicom, zezao me da sam to htjela uraditi samo zbog Sophie. Ne znam bi li mu vjerovala jer ni sama u to nisam sigurna. Kad sam se probudila prve riječi koje sam čula su bile 'Moja Sophia'.. I kako sam se onda trebala osjećati? U vezi je sa mnom skoro dva mjeseca, ali i dalje imam osjećaj da ima druge djevojke pored mene.. kao da nisam jedina! Što ako zapravo nisam? Prije mene je imao gomilu djevojaka i ni s jednom nije bio u ozbiljnoj vezi.. a ni jednoj nije rekao da ih voli.. bar ne toliko puta koliko sam ja to čula od njega. Louis mi je stvarno dosta puta rekao kako više ne misli imati ništa s Sophiom, kako je njihova veza sada stvar prošlosti, no kad sam čula da je nazvao svojom... kad sam čula kako će je posjetiti čim se nas dvoje vratimo u Stratford - iste sekunde sam počela plakati. Totalno sam nesigurna u vezi svega ovoga. Već dva mjeseca smo u vezi, a ja se i dalje bojim.. Duboko u meni postoji taj strah i ta moja glupa podsvjest koja mi govori da me svakog trenutka može ostaviti. Ne znam što bih učinila sa samom sobom kad bi se to možda dogodilo. I iako smo se pomirili i dalje imam taj isti strah. Što će biti kad se vratimo? Bilo mi je prelijepo s njim ovih par dana! Prvi put smo spavali skupa, prvi put mi je rekao kako me voli i saznala sam da je napravio čak tri tetovaže zbog mene. Imam dečka kojeg sam mogla samo zamišljati i ako ga izgubim.. ne znam, stvarno ne znam što ću napraviti.

"Zašto šutiš? Nešto se dogodilo?" Louis me pitao dok je upravljao gliserom.

"Ma nije ništa.. Samo sam umorna!" On kimne glavom i nastavi voziti. Gledam u onaj isti minijaturni otok na kojem ću vjerojatno steći najljepše uspomene ikad i ne znam hoću li više ikad doći onamo. Nije nešto poseban, ali za mene ipak jest! Kupanje, zalasci sunca, noć koju smo proveli u raspadnutoj kućici, teške svađe koje nam nisu dale mira, i vođenje ljubavi u cik zore mi stvaraju ugodan osjećaj kojeg neću tek tako zaboraviti. A onda pogledam u Louisa i osjećam se još sretnijom. On je tako dobar i brižan.. Simpatičan i nježan, ali opet u isto vrijeme je grub i mračan, ima tajanstvene strane koje je nemoguće otkriti. Dvije potpune suprotnosti koje čine jednog običnog čovjeka.. čovjeka kojeg volim! Zamišljajući svoju sreću s njim i svu ljubav koju dijelimo međusobno, u misli mi opet upadne Sophia i poziv koji je bio vezan za nju. Zašto je Louis treba posjetiti? Možda bih ipak trebala ići s njim kad se bude išao naći s njom.. Ali opet ispast ću preljubomorna i jadna tako da ta opcija otpada. Znam kako su bili zajedno dugo vremena i imali su taj poseban odnos.. Ona je prva žena s kojom je samostalno živio, s kojom je dijelio isti krevet, s kojom je vodio ljubav skoro svake večeri.. Zajedno su doručkovali, ručali i večerali.. Imali su posebne rituale i znali su pojedine sitnice jedno o drugome. Sigurno ju je kao svoju djevojku vodio na neka lijepa mjesta. Da se nisu voljeli i poštivali sigurno ne bi toliko vremena ostali zajedno. A onda se sjetim pustih rečenica o tome kako mi je Louis govorio da nikoga ne može voljeti. I paff prije nekoliko dana mi izjavi ljubav.. Ni sama više ne znam što da mislim. Bojim se njegovog odlaska Sophii. Što ako mu se ona ispriča za svoj odlazak i kaže mu kako će se ipak popraviti? Ako on kojim slučajem padne na njen šarm i kaže joj kako bi volio da se pomire.. Isusee! Što će onda biti s nama? Hoće li uspjeti zaboraviti ova 4 mjeseca točno od trenutka kad smo se upoznali? Može li tek tako izbrisati iz pamćenja, iz srca sve ovo što smo imali? Dosta toga me brine i nemam pojma što ću napraviti sama sa sobom ako se sve ovo zapravo ostvari..

"Došli smo!" Okrenuo se kad je parkirao gliser. Napravila sam brzinski lažni osmijeh kako ne bi ništa shvatio, ali svi znaju kako ne znam lagati. A on će me skontati u trenu. Već zna kako se ne osjećam dobro! Ustala sam se i pokupila dvije torbe koje je sam mu predala pri izlasku sa glisera. Uzeo je obje ruke, a drugu je pružio meni kako bih se uhvatila i izašla iz glisera.

BrokenTahanan ng mga kuwento. Tumuklas ngayon