Broken

Chapter 43.

Jutro mi nikad nije ljepše počelo s obzirom da sam se probudila u krevetu u kojem nikad dosad nisam spavala u maloj, tuđoj sobici koja je meni u potpunosti nepoznata. Osmijeh mi cijelo vrijeme titra na licu, a samo što sam se okrenula i primijetila tog uspavanog čudaka koji me čini još sretnijom, osmijeh mi se samo povećava i moja sreća nikako da prestane. Naviru mi uspomene od prošle noći i nekako još nisam svjesna da se to zaista dogodilo. Mi smo se dogodili! Imala sam osjećaj kao da ću se bojati i da će me biti strah, ali on je bio tako samouvjeren, svakim postupkom i svakom svojom riječju se brinuo za mene i nije htio pokušavati apsulutno ništa sve dok nije od mene čuo koliko mu zapravo vjerujem. Vjerujem mu jer ga volim možda čak onoliko koliko on voli mene. Shvaćam koliko mu je to bilo teško priznati s obzirom na to da ima problema s povjerenjem i iskazivanjem svojih osjećaja. Nikad ga nisam htjela siliti na takvo što, ali kad mi se sinoć otvorio i kad mi je priznao što osjeća prema meni.. hmm taj osjećaj je bio nevjerojatan, nekako neopisiv, a u isto vrijeme prekrasan. On nema pojma, ne može ni zamisliti koliko ga volim, koliko volim sve što kaže, svaku glupost koju napravi, svaki dio njegovog tijela. Svaku manu i vrlinu, nekad čak pomislim da ovo što osjećam prema njemu i nije ljubav neko opsesija, opsjednutost osobom koja mi toliko znači. Shvaćam kako previše razmišljam o njemu, a onda kako bih završila s tim poljubila sam ga u čelo i ustala se. Nekako sam mislila kako će ovaj krevet biti premalen za nas dvoje, ali sad shvaćam kako nam veći nije ni trebao. Iz kreveta sam izašla potpuno gola, a s otvorenim prozorom poviše njegove glave imala sam osjećaj kao da su sve oči usmjerene na mene. Na brzinu sam se obukla i kad sam ga išla pokriti uočila sam knjigu ispod kreveta, istu onu koju sam kupila kako bih je pročitala, ali očito je Louis sad u većoj prednost. Spremila sam je njemu odmah pokraj glave kako bi je možda i nastavio čitati kad se probudi. Bio je čudan osjećaj vidjeti ga jučer kako leži u svom krevetu sa knjigom u ruci, duboko zadubljen u rečenice koje čita umjesto vidjeti ga kako puši cigaretu za cigaretom dok mu je boca čudnog pića u drugoj ruci. Da, istina je da ga dugo nisam vidjela takvog, ali to su mi neka prva sjećanja na njega dok ga još nisam poznavala. S osmijehom koji je stvorio moja vrludava mašta o tome kako će ipak nastaviti čitati knjigu, lagano otvaram vrata i napuštam sobu. 

"Jutroo! Jesi se naspavala?" Debora me pozdravila dok je sjedila u dnevnom boravku i ispijala kavu. Ispred nje je bio 'acer' ljubičasti laptop, a na njegovom zaslonu su napisane najnovije vijesti za danas. Očito i ona kao i moj otac uz jutarnju kavu voli čitati novine.. I sad kad sam se sjetila oca, shvaćam da ih moram što prije nazvati!

"Da.. Krevet je bilo malen, ali snašli smo se nekako!" Klimnula sam glavom i pridružila sam joj se tako što sam sjela odmah pored nje.

"Snašli ste se? Zar ti Louis nije pokazao sobu u kojoj si trebala spavati? Nemoj mi samo reći da ste oboje spavali u jednoj sobi?" Trebala sam imati vlastitu sobu? Hmm do jučer bi mi to možda i odgovaralo, ali sad nekako imam želju spavati pored njega, ne znam.. nekako je ljepše. Na njeno pitanje samo klimnem glavom sa vrlo sramežljivim osmijehom na licu, a ona se udari blago rukom po čelu.

"Još sam mu lijepo rekla da ti pokaže vlastitu sobu! Ahh taj mali, u grob će me otjerati!" Kritizirala ga je, no onda je opet usmjerila svu svoju pažnju na mene odlučivši kako svoje misli ne želi potratiti na svog nepromišljenog sina. "Jesi gladna? Mi smo već jutros doručkovali! Sarah je u školi, a Michael na poslu.."

"Pa iskreno, malo jesam." Ona se ustala, no prije nego što je otišla u kuhinju, zaklopila je zaslon od laptopa i spremila ga na policu pokraj televizora. Očito više ne želi čitati novine!

"Voliš li namaze? Stvarno ne znam što bih ti ponudila.. Možda nekakvo voće!" Gledala je po kuhinji, a zatim je otvorila hladnjak i pretraživala njegovu unutrašnjost. Zaista je bila brižna žena, točno onakva kakvom sam je zamišljala. Okej bar karakterno, ako ne i fizički.