Chapter 36.

604 37 0
                                    

  "Isuse Rose... kako te volim!!"  

Njegove riječi su mi se iznova i iznova motale glavom i svaki puta kad bih ih se sjetila pomislila bih da ludim. Gledao me zbunjeno, a u njegovim očima se vidjelo kajanje zbog već učinjene pogreške. I dalje sam neprestano buljila u njega nesvjesna da mi je izgovorio riječi koje sam tako dugo iščekivala. Istina je da ja volim njega više nego samu sebe i u takvu činjenicu više nemam sumnje, ali nikad mu to nisam izravno rekla. Nikad nisam imala snage pokušati izgovoriti te dvije jednostavne riječi sa tako puno značenja. I sad ih je on rekao meni. Isuse!

"Rose, ja.. oprosti, ne znam zašto sam to uopće izgovorio." Ispričavao se i dok je izgovarao pojedine riječi odmahivao je glavom, a onda mu je ruka poletjela na hlače i zakopčala pretinac. Više me ni ne gleda u oči, bavi se svojim hlačama i vidim da mu je neugodno. Nije ovo namjeravao reći, no iako je sebe ostavio zbunjenim, ja sam još više zbunjenija i nemam pojma što da pomislim o svemu ovome. Rekao mi je da me voli!!

"Ne moraš se ispričavati.." Započela sam, no situacija između nas se odvijala čudno i išla je u potpuno nepoznatom smjeru, a ja nisam znala što sljedeće izgovoriti. Da sad kao nekakva glupača počnem skakati po sobi od veselja i vikati mu na uho kako ga ipak volim više nego on mene, to ipak nije dobra ideja koliko god se ona činila savršenom. Umjesto toga, nagnem se na desnu stranu i podignem majicu sa tla te je ispred njega odjenem. Izvukla sam kosu iz majice i prošla prstima kroz nju, a on je progutao ogromnu knedlu samo čekavši što ću ja reći. A zapravo ne znam ni sama što bih rekla. 

"Znam da ti smeta i da još ne znaš hoćeš li mi uopće biti djevojka.. Samo, ne znam.." Počešao se po zatiljku, njegova zbunjenost i ograničenost teško odabranih riječi je počela dosezati vrhunac. "Bio sam previše opijen tobom i slučajno sam ti to rekao. To nije ono što ja osjećam prema tebi!" Pogledao me u oči po prvi put večeras nakon što mi je ono izgovorio, a ove zadnje riječi koje mi je tako suosjećajno bacio u lice su me samo pokopale.

"Nije?" Ponovila sam za njim dosta tišim glasom i sad mi se činilo kao da ja njega ne mogu gledati u oči. Toliko nadanja, toliko sanjarenja o danu kad će mi reći ove dvije prekrasne riječi su me držale na životu i činile me živom kad on nije bio u prisutnosti. A sad kad me gleda i izgovara ove riječi za koje ni ne zna da me bole.. samo mi ruši sve nade, jednu po jednu i ne ostavlja traga za sobom.

"Znam da imaš mnogo problema i ne želim ti ih još dodatno praviti. Već sam ti jednom rekao kako ja.. ja nikad nisam ni bio u vezi. Ne volim nikoga. Jedino možda majku i sestru, ali ni s njima više nisam u kontaktu.. Zato ih namjeravam posjetiti! Rose ja sam.. pa emocionalno sjeban. Ne znam izraziti osjećaje i to je totalno glupo." Govori istinu i ono što misli da osjeća. Zašto me ne može voljeti? Zašto kad ja njega volim svim svojim srcem i kad bih učinila apsulutno sve za njega? Zar ne zaslužujem bar dio, bar mrvicu njegove ljubavi koja bi mi pokazala da mu značim? Zašto ovo mora biti ovako?

"Aham.." je jedino što sam uspjela izgovoriti. Ne želim se sad rasplakati ispred njega po stoti put večeras. Samo će shvatiti koliko me svojim riječima povrijedio i onda će nam odnos biti još gori. Bolno je kada voliš osobu tako jako, a da ona to ni ne primjećuje. To je tako užasan osjećaj i tjera me da plačem, da se sakrijem ispod deke i ne izlazim do kraja svog života. Spustim glavu, a suze samo što nisu potekle. Okej, Rose, jaka si ti, izdrži!

"Što si mislila da osjećam prema tebi?" Pitao me iznenadno i odmah sam podigla glavu. Pogled mu je bio prazan, ništa nisam mogla iščitati iz njegovih modro plavih očiju, no opet te iste oči su mi govorile toliko toga, imale su mnogo skrivenih tajni koje se ne žele razotkriti.

"Ne znam.." Znam! Naravno da znam. Uvijek sam mislila kako me zavolio u ovo kratko vrijeme i kako osjeća to negdje u dubini svoje duše. Mislila sam kako je dosad shvatio da me voli i sad mi kaže baš suprotno. Ovo me ne bi smjelo ovoliko pogađati. Od samog početka sam znala kakva je osoba. On je pun nevolja, on je sve ono što ja nisam, potpuna suprotnost. Kako da onda osjeća isto ono što ja osjećam? Kako da se ponaša prema meni na način na koji se ja odnosim prema njemu? Naš odnos je kompliciran više nego ičiji jer su svađe, a minut poslije strastveni poljupci postala svakodnevnica u našem životu. A takve stvari zbunjuju..

BrokenWhere stories live. Discover now