Broken

Chapter 63.

/Rose's P.O.V./

Odvojim svoje usne od njegovih, lijeno otvorim oči i pogledam ga, a on se smije još gore nego maloprije. Kosa mu strši kao da sam ga čupala 5 dana, a jedva sam ga dodrinula tokom poljupca. Iako ima oči slične Louisovima, onu tamno plavu boju koja stalno mijenja svoje nijanse kao i savršen oblik, usne mu nisu ni nalik. Mikeove sune su previše vlaže i nekako pune, a trenutno na sebi imaju savršen okus crnog vina koji mi tako paše.

„Okej, ovo je stvarno preglupa igra.." Prokomentiram dok uzimam nož i vilicu. Jelo ispred mene sliči na nekakvu veoma ružnu ribu sa ogromnim brkovima i jedva je se usudim dotaknuti. Kojeg sam je vraga uopće naručila?

„To govoriš samo zato što gubiš. Jebemu Rose, lijepo sam ti rekao da ne piješ previše večeras. I također smo se dogovorili da ćeš me poljubiti za svaku ispijenu čašu." Nasmije se lagano i ponosno, te mi namjerno tjera taj dogovor pod nos. Nije istina da sam puno popila. Ovo mi je druga čaša i savršeno sam trijezna, a on kao i uvijek, previše izmišlja.

„Onda bi bilo najbolje da me iskoristiš na ovom stolu umjesto da me poljubiš za svaku čašu.. S tim ću imati cijelu bocu za sebe!" Sviđa mu se moje logično i vrlo smiješno razmišljanje, no ne protivi se, nego se pridruži šali.

„Znači, trebao bih te jebati 5 minuta, pa da mi se nakon toga opiješ.. Ne draga, bolje je ovako. Tako bar oboje uživamo." Kaže i nareže komad pite od jabuke i vilicom strpa komadić u usta. Žvače svoje jelo i ne skida pogleda s mene. Točno se na njemu primijeti kada misli na nešto prosto, a kada nije..

„Samo 5 minuta? Tako si brz?" Nasmijem mu se u facu, i na sam način na koji me blijedo pogledao, skoro umrem od smijeha. Mike poželi nešto reći, ali samo na sekundu skrene pogled i vrati ga na mene. Zatim i sama shvatim kako se susjedni stol počeo okretati i gledati u nas, možda zato što smo se previše smijali...

„Treba li vam nešto?" Obratim im se pristojno, a muž i žena odmahnu glavom. Mike promatra što točno radim i zašto pričam s njima. Apsulutno mu ništa nije jasno. Nije se ni htio previše obazirati na moj iznenadni upad, pa je nastavio jesti svoju pitu koja se činila tako ukusnom, a ne ova moja prokleta ribetina s brkovima. Fuj!

„Oh, ne.. Ne treba!" Stariji čovjek kaže, a žena ne progovori niti riječi. Zatim nastave rezati svoja jela, no nakon samo nekoliko trenutaka se okrenu i pokušaju me neprimijetno pogledati. Sad je i sam Mike shvatio da nemamo mira čak ni dok pričamo sami na večeri. Pokušaju odvratiti pogled prije nego što ih uhvatim. Ali takav čin naposljetku postaje jedan neuspijeli pokušaj.

„Ako vam ne treba ništa, koji onda kurac buljite?" Upitam ih pristojnije nego prošli put i oni se zaprepaste. Žena počne nešto govoriti, normalno i bez prostih riječi, ali sigurna sam kako želi vrisnuti i ispsovati mi sve živo.

„Kako se to ponašaš bezobraznice?" Kaže mi sa rukom na ustima i bez imalo srama.

„E, pa ne volim kad me se promatra dok jedem. A vi ste uporni i ne prestajete." Okrenuta sam prema njima u potpunosti, a žena pada u sve veći šok sa svakom mojom izgovorenom riječju.

„Rose..." Nagne se malo preko stola i šapne mi „Daj, smiri se, pusti ih na miru. Ne stvaraj sama sebi neugodne situacije."

„Ne, neću ih pustiti na miru. Zar ne smijem doći na jebenu večeru, a da se netko prokleto ne upetlja u sve to?" Okrenem se prema njemu i primjetim kako su Mikeu zjenice toliko narasle da pomislim kako će mu oči ispasti. Žena i muškarac za susjednim stolom šute jer su i sami vidjeli kako su mi u sekundi digli živce.

„Okej, nastavi večeratii.. Eno, vidiš što si sad napravila sa svojom dernjavom." Pogleda meni iza leđa, a zatim ispusti pribor za jelo, te se nalakti na stol i stavi dlan preko čela. „Bravo Rose.."