Broken

Chapter 40.

/Louis's P.O.V./

Jebeni alarm koji me budi u 4 sata ujutro i ne da mi mira me tjera da se ustanem i ugasim ga. Rose i dalje spava pokraj mene spokojno i mirno i izgleda tako prelijepo i umorno. U sekundu se sjetim svega što je sinoć doživjela i mrzim činjenicu da sam baš ja u sve to upleten. Naslonim se na lakat i u mraku koji je prevladavao sobom, moj mobitel je jedini svijetlio. Alarm je odavno prestao zvoniti, ali sad je stajalo Jamesovo ime na ekranu. Zvao me je par puta i znam da se moram javiti. Odmaknem se od Rose i kad se ustanem, pokrijem je dekom kako joj ne bi bilo hladno. Javio sam mu se pri izlasku iz naše.. moje sobe!!

"4 ujutro je.. Zašto me zoveš ovako rano?" Dođem u dnevni boravak i sjednem na kauču. Pokušavam tiho pričati nadavši se da ju neću probuditi.

"Zato što znam kako jedino sad možeš pričati! Spava li ona?" Upitao me dosta hrapavim glasom i pretpostavljam kako se i on tek sad probudio. Ali opet upravu je, bilo bi previše riskantno da me nazvao dok je ona još bila budna.

"Spava!" Odgovorio sam mu i pritom zijevnuo. Spava mi se i dobro bi mi došlo bar još dva sata sna.

"Ne smije saznati da pričaš sa mnom, razumiješ?" Ovo pitanje kao da je bila neka vrsta prijetnje i na takvo što se nisam mogao oglušiti.

"Da, razumijem! Ovaj, one avionske karte što si nam kupio.."

"Da. Avion vam kreće i 6:35, a vi na aerodromu morate biti bar sat vremena prije. Ostanite tamo nekoliko dana dok ja ovo ne sredim s njenim roditeljima."

"Što im namjeravaš napraviti?" Dok postavljam pitanje vezano za njene roditelje, pogled u vrata moje sobe jer znam da se ona nalazi iza njih, da iako spava tuguje za njima i kako ta ista tuga neće nestati tako lako.

"Ne znam, oteti, ubiti, ozlijediti, nemam pojma.. Pitaj je za ono pismo i pročitaj ga, sve će ti biti jasno!" Ne znam je li uopće ponijela to pismo sa sobom, poznavajući ju, garant ga je zgužvala i bacila.

"I što da radim s njom?" Pitao sam ga jer stvarno ne znam što ćemo raditi tih nekoliko dana. Put ka mojoj majci uopće nije bila moja ideja, ali ovaj idiot je zato imao sve smišljeno unaprijed i ja sam mu samo veoma dobro poslužio.

"Ono što najbolje znaš - iskoristi je! Ta jebena drolja ne zaslužuje da bude sretna. Ja sa zbog nje i zbog njenih šugavih roditelja sjeban i nesretan." Bio je ljut, bijesan i ogorčen dok je govorio i znao sam da je mrzi. Previše zapravo i bio sam tako glup kad sam priznao da ih upoznam. No tad još nisam ni znao što se u prošlosti zbilo između njih.

"Vidi, uradi ono što misliš da je najbolje." Govorim mu i mislim kako mu tako dajem do znanja kako se slažem da ubije njene roditelje. A zapravo ni sam ne znam što da mislim. Može ubiti koga hoće, uopće me nije briga, ali ne želim da itko povrijedi nju. Ona ne bi smjela patiti zbog nečega što nije napravila. Nije to zaslužila!

"Javi mi kad dođete u Brighton. I nemoj majci i sestri stvarati probleme s njom.." Ni sam to ne želim.

"Neću.. Ali da znaš kako mi nije drago što je moram upoznavati sa svojom majkom i sestrom. Mislim zašto bi je jebeno upoznavali?"

"Sam si predložio tu ideju!" Podsjetio me i volio bih da onda to nisam rekao.

"Zajebavao sam se!"

"Jebiga, sad snosi posljedice.. Hajde odspavaj još malo i nemojte zakasnit na avion ni pod kojim slučajem. Reci joj da se ne brine, roditelji je više nikad neće zvati!" Nasmijao se i znao sam da misli o tome kako će ih ubiti.. 

"Baš si okrutan!"

"Oni su od mene to napravili. Vrijeme je da im uzvratim uslugu!" Nakon što je to rekao, poklopio je slušalicu. Ustao sam se sa kauča i u mraku hodao prema svojoj sobi. Zatvorio sam vrata i opet stavio mobitel na punjenje. Imam još pola sata spavanja, još sam jebenih pola sata. Legao sam pored nje i pokrio nas dekama. Ona se nije ni pomaknula. Pitam se što sad sanja, sanja li svoje roditelje, mene ili nešto potpuno treće.. Naslonjen na samo jedan lakat, drugom rukom joj pomaknem kosu koja joj je padala preko očiju i zakačim joj par pramenova iza uha. Tako je lijepa i slatka, tako poželjna i neodoljiva. Pitam se čime sam je privukao? Kako sam od svih cura koje poznajem baš nju dobio? Mi nismo trebali biti zajedno ni pod kakvim uvjetima, niti u jednom svemiru, a evo je sad... spava u mom krevetu zajedno sa mnom jer mi vjeruje. I ponosan sam što je mogu zvati svojom djevojkom, što želi da sakrivamo našu vezu od drugih, i što je pored mene onda kad napravim glupe stvari. Ne zaslužujem ovakvu djevojku i njeno povjerenje. Voli svoje roditelje i učinila bi sve da ih može još jednom vidjeti.. Mrzi Jamesa samo zato što zna da će ozlijediti njene roditelje, a kad bi samo saznala da smo James i ja povezaniji više nego što ona misli, siguran sam da bi me zamrzila. Ona me voli, a kad bi saznala više toga o meni, ne bi me željela ni pogledati, samo bi me počela mrziti i željela bi mi sve najgore..