Broken

Chapter 10.

Nakon početnog upoznavanja sa mnom i mojom majkom, ona i Ciara su mu nastavile pokazivati ostatak kuće ostavivši mene na početku stepenica začuđenu i zbunjenu. Odjednom misli su mi bile ispunjene činjenicom da je on čovjek koji će biti tu uz mene 24 sata na dan. No zašto mi majka prije nije rekla da će nabaviti nekoga tko će me čuvati, bar bih onda znala na čemu sam, a ovako.. Jutros sam pobjegla iz njegovog stana bez ikakvog pozdrava ili zahvale što me spasio od one budale, a uz to na sebi sam imala njegovu majicu i kožnu jaknu koju sam uzela bez pitanja. Sigurno će mi prigovarati za to čim ostanemo sami. Već na samom početku znam da ćemo se samo svađati i prije će dobiti otkaz nego što će početi raditi. Ispočetka mi je bio tako zanimljiv, a s vremenom sam izgubila zainteresiranost jer se ponašao bahato i grozno, potpuno suprotno današnjem ponašanju. Kako ćemo se on i ja slagati kad je svaki naš susret započet ili dovršen nekom svađom? Došla sam u sobu, preobukla se u papuče te izvadila knjige iz police. Znam da sam naučila gradivo za sljedeća dva tjedna, ali jednostavno moram okupirati mozak nečim što će mi koristiti. Ne želim razmišljati ni o Louisu ni o Marku, ne želim uopće pridodavati svoju pažnju ljudima koji to zapravo nisu ni zaslužili. Onaj dan kad sam mu zamotala ranu iako to nije bilo baš neko savršenstvo, mogao se bar zahvaliti, a ne me otjerati riječima da je bio dobar samo zato što je bio napušen. Ipak sam učinila nešto za njega i vratila se na Laurinu zabavu, a on nije učinio ništa po tom pitanju. Ali i dalje mi nije objasnio kako sam završila u njegovom stanu. Moram ga pitati čim uhvatim nešto vremena. Ugh, Rose, prestani razmišljati i baci se na učenje!

*

*

„I to je sve što morate znati. Vidite, ona je sramežljiva i teško je steći njeno povjerenje, ali kad vas bolje upozna ponašati će se samouvjereno i ništa je neće moći zaustaviti!"

Gospođa Jefferson je cijelo vrijeme objašnjavala Louisu taktiku Roseinog ponašanja dok ga je vodila kroz raskošan vrt između dva bazena. Istovremeno, dok je pričala s Louisom provjeravala je stanje tek posađenih ruža i tulipana koji bi uskoro trebali početi rasti. No u svemu tome nije primjetila kako se Louis užasno dosađuje. Trebalo mu je mnogo snage, hrabrosti i popušenih cigareta da dođe ovamo. Mislio je da će doći u malo manje bogatu kuću, ali na kraju ga je dočekala prava raskošnost. I pomislio je kako bi dobra ideja bila reći Jamesu u kakvom okruženju radi tako da bi se lako mogli domoći novca, no kad je vidio Rose i shvatio da će ona biti ta djevojka koju će čuvati, neozbiljne misli su mu isplutale iz glave. Da je znao da će baš nju morati čuvati vjerojatno ni ne bi prihvatio taj posao. Imao je vrlo specifično mišljenje o njoj. Smatrao ju je razmaženom, pomalo sramežljivom djevojkom koja je konstantno željna pozornosti nepoznatih osoba. Kasnije ju je spasio od užasnog zlodjela kojeg je htio počiniti onaj gad kojeg više ne želi vidjeti. Jadnica se sigurno još bori s tim, ipak joj je nanio ogromnu ranu koja je još uvijek svježa. Stoga će pričekati prije nego li nešto spomene Jamesu. Nedostaje mu njegovo društvo. Koliko god on volio samoću i mir, navikao je provoditi vrijeme sa 8 kretena koji se uvijek skrivaju u uskoj uličici između dvije ogromne, visoke zgrade. Kasnije bi otišli na tulum, krali novac i dobrovoljno se proveli s nekom djevojkom, a potom bi nabavili piće, cigarete, tek nešto malo trave, a ako bi imali ostatak, prokockali bi ga. I tako je Louis živio neko vrijeme, duže nego što je mislio da će ostati u skupini i bilo mu je okej. Nikad nije ni pomislio da će doći vrijeme kad će morati nositi otmjena odjela, ponašati se besprijekorno upotrebljavajući razne komplimente i manire. Doslovno je trebao promijeniti svoju osobnost u manje od 12 sati, a to je bio pretežak zadatak za njega. Očito će morati provesti malo više vremena s gospođicom Jessicom s kojom i nije baš u najboljim odnosima. Nakon što su prošli većinu kuće, dvorište, vrt i ostatak vlasništva obitelji Jefferson, konačno su se vratili u salon gdje je Louis i dočekao gospođu. Očajnički mu je trebala cigareta. Nikad nije proveo ovoliko vremena, mirno slušajući gluposti koje govori neka čangrizava osoba, a da se nije stao derati govorivši kako mu takvo nešto ne treba. Samo jedna cigareta će ga opustiti!